Poznati izraelski novinar i politički analitičar Haviv Rettig Gur nedavno je, govoreći o dvojici “izraelskih Šešelja” – radikalnim desničarima Itamaru Ben-Gviru i Bezalelu Smotriču – izjavio da oni žele da Izrael bude osuđen za genocid u Gazi. Njima, naime, odgovara politika “što gore, to bolje” jer u takvome ozračju imaju više izgleda za provedbu svojih radikalnih ideja.
Izgleda da ta priča o radikalnim nacionalistima, šovinistima i desničarima važi globalno. Jer Srbija se ovih dana suočava sa sličnom spoznajom – obožavatelji Ratka Mladića, vojnog vođe bosanskih Srba osuđenog za najgori ratni zločin genocida u Srebrenici, tu tik uz Drinu i granicu Srbije, kao da žele Srbiju naknadno “uvući” pod odgovornost za genocid, kad je već Međunarodni sud nije proglasio krivom za to, već samo odgovornom zato što nije dovoljno učinila da genocid spriječi.
Teško je ovih dana biti u Srbiji i gledati što se – ponovno – radi pod nacionalnim znamenjima. Teško je ako posjedujete osnovne ljudske kvalitete, ako prezirete masovna ubojstva, ljudsku patnju, zločine i zločince. Srbijanski se režim, naime, u ime službene Srbije odlučio za iskazivanje poštovanja prema preminulom osuđeniku za genocid: po njegovo je tijelo poslan zrakoplov Vlade Srbije, ono je dopremljeno u lijesu prekrivenom državnom zastavom Republike Srbije, a lijes su iznijeli pripadnici Vojske Srbije u odorama. Uz trasu autoceste kojom se kretalo vozilo s tijelom postrojeni su pripadnici srbijanske Žandarmerije – posebne policijske i poluvojne postrojbe koja nema pandan u Hrvatskoj – koji su salutirali dok je vozilo prolazilo.
Na nadvožnjacima i pored autoceste raspoređeni su navijači i huligani koji su upaljenim bakljama pozdravljali kolonu, stojeći pored transparenata s kojih poručuju da je Ratko Mladić srpski heroj.
Demokratski i proeuropski dio Srbije burno je reagirao na ovakav odnos prema haaškom osuđeniku.
’Sramota cijele Srbije’
“Slike vojske i žandarmerije koje odaju počast ratnom zločincu Ratku Mladiću su poraz i sramota cijele Srbije”, napisao je na svom Facebook profilu Aleksandar Radovanović, član proeuropskog Pokreta slobodnih građana.
“Vojska Srbije je poslala počasni vod da iz vladina aviona Republike Srbije s vojnim i državnim počastima iznesu kovčeg s tijelom Ratka Mladića, haaškog osuđenika za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. I da budu u službenoj pratnji kovčega”, napisao je na svom profilu odvjetnik Čedomir Stojković koji je nedavno zbog žestoke stalne kritike režima četiri mjeseca proveo iza rešetaka.
“Ovim Republika Srbija službeno smatra Mladića herojem. Također smatra ili da haaške presude ne postoje, ili da su zločini opisani u tim presudama zapravo bili cilj koji se i sada podržava od strane državnog vrha”, zaključio je on, a u drugoj reakciji dodao: “Vijest da je tijelo haaškog osuđenika Ratka Mladića transportirano u Beograd avionom Vlade Republike Srbije – upravo je postala svjetska. Bit ove vijesti koja se čita između redova je: ‘Jeste li vi u Srbiji normalni!?’”
Ivan Lalić, dramski pisac i izvršni direktor Mikser festivala, pobrojao je imena slavnih vojskovođa, oficira i vojnika srpske vojske ili jugoslavenskih partizana iz Drugog svjetskog rata primijetivši da se “danas okreću u grobu”.
“Srbija dočekuje i slavi leš čovjeka koji je masovno ubijao žene, djecu i nedužne civile. Što je još gore, obožavatelji babe iz Kalinovika nisu u zabludi. Oni znaju za ove zločine i žao im je što Ratko nije pobio još civila u Srebrenici i Sarajevu. Na svu sreću, ima nas koji volimo povijest i istinske srpske junake. Nas koji se stidimo i sramimo tog kukavice i bjednika. I okorjelog zločinca”, napisao je on u javnom postu na Facebooku i poručio:
“Izvinjavam se svim susjedima, a posebno Bošnjacima koji su ponajviše stradali od ovog psihopate. Doći će i taj dan kada ćemo stvari postaviti na svoje mjesto. Živim za taj trenutak i smatrat ću ga nastavkom svog dugo odlaganog normalnog života. Koji je naglo prekinut onom opskurnom Osmom sjednicom prije točno 39 godina, kada je Slobodan Milošević započeo svoj krvavi pir. Koji još nije gotov, kao što vidimo”.
Naim Leo Beširi iz Instituta za europske poslove iznio je u svom postu konkretan i radikalan prijedlog: “Poslije ovoga hitno promijeniti zastavu, a možda i ime države!”.
Od ovakvog odnosa države ogradili su se i neki ljudi koji su ratnih devedesetih bili u uniformama na srpskoj strani.
’Vojska Srbije je podanička’
“Od danas je Vojska Srbije za mene podanička i u službi poludjelog vođe i Rusije. Vojska Srbije poslala je počasni vod da iznesu kovčeg s tijelom Ratka Mladića, prekriven državnom zastavom. Državna zastava se nalazi na kovčegu u kojem je leš prvog čovjeka koji je poslije Drugog svjetskog rata osuđen za genocid. Pravomoćno od strane suda koji Srbija priznaje”, napisao je na svom profilu Saša Jovanović, danas IT poduzetnik koji živi u Europskoj uniji, a koji je u mladosti bio vojni specijalac 63. padobranske brigade iz Niša, elitne postrojbe nekadašnje JNA i kasnije Vojske Srbije.
“Ovim činom vojska pokazuje da je R.M. bio njen kadar i da se slaže s onim što je radio. Ja sam u ratu riskirao svoj život da ne dozvolim zločine. Jer sam odgajan da budem vitez i čovjek. Ne samo hrabar. Da je meni izdano ovakvo naređenje, odbio bih ga! Ali to sam ja. Ova šestorica su prihvatili naređenje i time su sebe srozali i stavili u red obožavatelja zlikovaca”, napisao je on i zaključio: “Od danas Srbija kao država mi se gadi do povraćanja”.
Žarko Korać, profesor u mirovini, nekadašnji lider antiratne malene Socijaldemokratske unije te potpredsjednik u prvoj demokratskoj Vladi Srbije premijera Zorana Đinđića, smatra da je Vučić upao u jamu koju je sam sebi ustrajno kopao.
“Odnos prema Mladićevoj smrti, što se tiče Vučića i službene Srbije, određen je s dvije činjenice: On je vrlo dobro svjestan toga da bi bilo kakva izravna počast Mladiću i državni pogreb Srbiju doslovno izolirali od ostatka Europe – pritom ne mislim toliko na europske integracije, već doslovno na demokratske europske zemlje. Koliko je on svjestan toga, ilustrirat ću samo jednom stvari: On je izjavio da ne može prisustvovati pokopu u ponedjeljak jer prima uzbekistanskog predsjednika. Naravno da tvrdi da je to dogovoreno mjesecima ranije, no to je objašnjenje za malu djecu, ali očigledno je da se on boji uopće pojaviti na pokopu”, kaže Korać za “Slobodnu”.
Drugi element njegova odnosa, nastavlja profesor, jest da je Vučićevo biračko tijelo deset i više godina izloženo narativu po kojem je Ratko Mladić heroj, “Mladić koji se godinama krio kao baba da ga ne uhvate policija i državna sigurnost”.
“Vučić ima uskoro izbore i on mora ipak pokazati određen odnos – jaka je riječ poštovanja, ali hajdemo reći poštovanja – prema Mladiću i njegovoj smrti, jer to želi njegovo biračko tijelo, koje je on, naravno, upravo učinio takvim. Tako da je Vučić, razapet između te dvije stvari, napravio jednu vrstu poludržavnog odnosa prema Mladićevoj smrti i pokopu u Beogradu”, kaže Korać.
Miro Kovač, bivši šef hrvatske diplomacije, za “Slobodnu” ovim povodom kaže: “Očito je da mnogi ljudi u Srbiji, u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini taj je postotak zasigurno još veći, imaju simpatije, da se diplomatski izrazim, za lik i djelo preminulog generala Ratka Mladića, bez obzira na to što je bio osuđen za ratne zločine. Vlast u Srbiji to zna i stoga izlazi u susret ‘simpatijama’ tog velikog broja ljudi. Za njih je Ratko Mladić heroj koji je znatno pridonio ostvarenju srpske državnosti zapadno od Drine. Takvo je očito većinsko raspoloženje u narodu”.
Posljedice po odnose s EU-om
I zaista, odnos službene Srbije prema umrlom ratnom zločincu snažno je odjeknuo u zapadnoj javnosti. To se brzo i osjetilo: Premijer Andrej Plenković ocijenio je da Srbija odnosom prema Mladiću sama sebi zatvara vrata EU-a. Tijekom naknadnog obraćanja u Gospiću, Plenković je izjavio da davanje počasti i hvalospjevi Mladiću znače da se “moramo vratiti u prvi razred škole kada je riječ o temeljnim vrijednostima”. Upitao je: “Kakva sektorska poglavlja? Prvi razred, temeljne vrijednosti!”.
Europska komisija je također prekorila ovakav pristup srbijanskih zvaničnika, a Marta Kos, europska povjerenica za proširenje, otkazala je zakazani posjet Beogradu. Glorifikacija koja okružuje smrt Ratka Mladića nespojiva je s europskim vrijednostima, prokomentirala je.
Miro Kovač smatra da je odnos vlasti u Srbiji prema Ratku Mladiću “samo jedan od pokazatelja da se današnja Srbija ne želi tek tako uklopiti u ‘europski mainstream’”.
“Tomu pridonosi činjenica da je taj ‘europski mainstream’ nagrizen i fragmentiran, što omogućava Vučićevoj Srbiji da balansira”, rekao je Kovač i poručio kako sa zanimanjem očekuje moguće komentare iz najvažnijih država članica o odnosu vlasti u Srbiji prema Ratku Mladiću.
“To će pokazati što je najvažnijim državama članicama važnije. Vrijednosti ili geopolitički interesi”, zaključio je Kovač.
Suspenzija pregovora!
A konkretan prijedlog stigao je iz Austrije. Helmut Brandstätter, eurozastupnik iz te zemlje, iz redova liberalne partije NEOS, precizira za Slobodnu Dalmaciju da je zatražio suspendiranje pregovora i zaustavljanje financijskih tokova.
“Želim da Srbija postane članica Europske unije. Ali, pristupanje Uniji ne podrazumijeva samo ekonomsku suradnju. Riječ je o demokraciji, vladavini prava, slobodnim medijima i jasnoj posvećenosti našim zajedničkim europskim vrijednostima”, napisao je Brandstätter u pisanom odgovoru na naša pitanja.
“Moramo jasno praviti razliku između srpskog naroda i izjava pojedinih političara. Ali, dozvolite mi da budem podjednako jasan: Ratko Mladić je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Veličanju osuđenih ratnih zločinaca nije mjesto u Europi koja se gradi na pomirenju i poštovanju ljudskog dostojanstva.
A mnogi članovi SNS-a s kojima sam razgovarao posljednjih mjeseci razumiju da Srbija mora imati neovisno pravosuđe i neovisne medije”, nastavio je on.
Na našu molbu da pojasni stav glede kontroverzi koje postoje u Srbiji po pitanju toga podržava li Bruxelles vlast Aleksandra Vučića ili pak državu Srbiju i njezinu europsku budućnost, Brandstätter objašnjava:
“Moje kritike su upućene politici Vučićeve vlade, a ne građanima Srbije. I dalje sam uvjeren da Srbiji jest mjesto u Europi. Ali, pristupanje ne može biti automatsko. A poigravanje nacionalističkim osjećajima je opasno – to je nešto što smo bolno naučili iz vlastite povijesti. Veličanje osuđenog ratnog zločinca u suprotnosti je sa samim temeljnim principima Europske unije”, kaže austrijski europoslanik i zaključuje: “Napredak mora biti povezan sa stvarnim napretkom u oblasti demokracije, vladavine prava i europskih vrijednosti. Vrata ostaju otvorena – ali naši uvjeti moraju ostati vjerodostojni i ne podliježu pregovorima”.
Profesor Žarko Korać prenosi nam glasine – naglašavajući da mogu biti netočne – da je Vučić vršio pritisak da Mladić bude pokopan u Republici Srpskoj, ali da obitelj Mladića to nije željela.
Kao primjer odnosa službenog Beograda Korać navodi primjer komemoracije u Domu vojske u Beogradu, koji je bio u tijeku dok smo razgovarali s njim.
“Tamo uopće nema državnih dužnosnika ni službenika, a govore, prema onome što sam do sada vidio, bivša ministrica zdravstva koja je studij započela u Moskvi, general Branko Krga, koji je bio načelnik Glavnoga stožera i koji je počeo raditi za Ruse još dok je bio vojni izaslanik Srbije u Moskvi, u veleposlanstvu, te Jelena Guskova, ruska povjesničarka koja se pretplatila na pričanje gluposti o srpskoj povijesti, iako je navodno stručnjakinja za nju”, kaže Korać i zaključuje da je riječ o posve ruskim ljudima, “što pokazuje tko ovdje koristi tu priču ne bi li Srbiju još više odvojio od Europske unije”.
Tko će voditi crkveni obred?
Kaže i kako ne vjeruje da će u ponedjeljak crkveno opijelo voditi patrijarh Srpske pravoslavne crkve, “no vidjet ćemo – opijelo može držati i običan svećenik. Vjerojatno će doći neki vladika; ima vladika dosta naklonjenih Mladiću, pogotovo neke bosanske vladike, ne sve”.
Konačno, profesor Korać smatra da je Vučić, pokušavajući se izvući iz ove situacije, načinio veliku štetu i sebi i Srbiji.
“Pitanje je i što je vojska radila na aerodromu jer Mladić odavno više nije general, po Zakonu o Vojsci Srbije svatko tko je osuđen na kaznu dužu od godinu dana zatvora gubi čin. Dakle, Mladić je ništa, običan civil i naravno osuđeni ratni zločinac”, kaže Korać i zaključuje:
“Pokušavajući udovoljiti svojemu biračkom tijelu pred izbore i istodobno Europi pokazati da ovo ipak nije državni pokop, on na neki način nije uspio izbjeći zamku. Mladića je obitelj trebala pokopati potpuno privatno...
On, dakle, nije uspio zataškati činjenicu da je njegova politika posljednjih desetak godina od Mladića napravila heroja. S time je djelomično započeo Vojislav Koštunica, Boris Tadić to nije radio, ali je Mladić – čovjek osuđen za najgore zločine – pod Vučićevom vlašću postao neka vrsta zaštitnika Srba u Bosni”.•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....