Iranski bivši dužnosnik Heshmatollah Falahatpisheh izazvao je lavinu reakcija nakon što je otkrio da je Teheran godinama trošio milijune dolara na neuspjeli pokušaj misionarskog djelovanja u Japanu – a da je rezultat bio tek jedna obraćenica, i to žena koja uopće nije bila Japanka. Njegovo priznanje, izrečeno u podcastu i kasnije viralno podijeljeno na društvenim mrežama, otvorilo je neugodno pitanje o učinku iranskog "vjerskog izvoza" i granicama utjecaja političkog islama u jednoj od najhomogenijih i kulturno najzatvorenijih zemalja svijeta, piše portal Višegrad.
‘Milijuni dolara, jedan obraćenik‘
Na snimci koja kruži društvenim mrežama Falahatpisheh (Falahatpiše) objašnjava da je Iran u Japanu imao posebnu državnu agenciju zaduženu za širenje šijitskog islama, s godišnjim proračunom od nekoliko milijuna dolara. "Otišli smo u Japan, imali smo agenciju s višemilijunskim budžetom. Zadatak joj je bio preobratiti Japan na šijizam. U šest godina uspjeli su preobratiti samo jednu osobu, a kasnije se ispostavilo da ni ona nije Japanka, nego strana radnica", kaže Falahatpisheh u videu.
Isječak je objavljen na više profila na X‑u, Instagramu i Facebooku, gdje se dijeli uz ironične komentare o "najskupljem obraćenju na svijetu". Nekoliko perzijskih medija navodi da je riječ o bivšem predsjedniku parlamentarnog odbora za vanjsku politiku, iako neovisna potvrda identiteta i točnog konteksta razgovora zasad nedostaje.
Zašto je Iran ulagao baš u Japan
Falahatpishehovo svjedočenje nadovezuje se na dugogodišnju politiku Teherana da kroz kulturne centre, džamije i stipendije širi šijitski islam, posebice u Aziji i Africi. Prema navodima objavljenima na mrežama i komentarima analitičara, japanska "misija" imala je zadatak uspostaviti trajno uporište u jednoj od najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta, što bi režim koristio u propagandnim porukama o globalnoj privlačnosti iranskog modela.
U praksi se, međutim, pokazalo da je Japan jedno od najtežih okruženja za takvu vrstu vjerskog i političkog utjecaja. Država je demografski gotovo potpuno homogena, s duboko ukorijenjenim osjećajem kulturnog kontinuiteta i snažnim naglaskom na društvenom konformizmu. Udio stranaca i dalje je relativno nizak u usporedbi s drugim razvijenim gospodarstvima, a državna politika desetljećima je zadržavala vrlo restriktivan pristup imigraciji.
Zatvorena imigracija i otpor prema islamu
Japanska politička scena posljednjih godina bilježi jačanje desnih, nacionalističkih i antiimigracijskih pokreta koji otvoreno upozoravaju na "pretjerano prihvaćanje stranaca". Stranke i skupine koje zagovaraju slogan "Japan prvo" kampanjama se protive većem useljavanju, naglašavaju očuvanje tradicije i često kritiziraju multikulturalizam, što uključuje i izrazitu rezerviranost prema širenju islama.
Takva klima čini misije poput iranske višestruko težima. Islamske zajednice u Japanu postoje, ali su malobrojne, a prelazak u novu vjeru društveno je osjetljiv, osobito kad je povezan s inozemnim državnim strukturama. U kombinaciji s jezičnom barijerom, radnim ritmom i snažnim osjećajem pripadnosti većinskoj kulturi, to znači da ni izdašni proračuni ne garantiraju uspjeh vjerskog prozelitizma, pišu inozemni mediji.
Politička poruka između redaka
Falahatpishehovo priznanje mnogi tumače i kao kritiku načina na koji iranski režim troši javni novac na ideološke projekte u inozemstvu. U online komentarima iranske dijaspore navodi se da su isti resursi mogli biti usmjereni na rješavanje ekonomskih problema kod kuće, umjesto na ambiciozne, ali neučinkovite pokušaje mijenjanja društava koja jasno daju do znanja da ne žele takav oblik utjecaja.
Iako detalji programa u Japanu i dalje nisu službeno potvrđeni, sama činjenica da visoki bivši dužnosnik javno govori o "milijunima bačenim u vjetar" otvara rijedak prozor u unutarnje rasprave unutar iranskog establišmenta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....