Država koja je prije 17 godina smjestila hrvatske izbjeglice u obiteljsku kuću Dušana Šarca u Karinu Gornjem mora sada isplatiti devetogodišnju novčanu odštetu vlasnicima zbog nemogućnosti korištenja kuće, te naknadu štete zbog plaćanja najamnine.
Iako je još 2004. godine Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, uprava za prognanike, povratnike, izbjeglice hrvatskoj obitelji dalo suglasnost za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi, na sudu je utvrđeno kako je ista kuća prodana još 2002. godine novoj vlasnici, koja je kuću kupila od Dušana Šarca s time je upoznala nadležno Ministarstsvo tražeći da se obitelji osigura zamjenski smještaj, no to se nije dogodilo.
- Nadležno ministarstvo ne samo da nije osiguralo zamjenski smještaj obitelji, već je opstruiralo ovršni postupak zajedno s APN-om podnošenjem neopravdanih prigovora kao treće osobe, a sve u cilju odugovlačenja postupka. APN je išao tako daleko da je podnio o tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je u konačnici i pravomoćno odbijena – navela je u tužbi koju je pokrenula tražeći naknadu štete za kuću koju nije mogla koristiti iako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Obrovcu još 2006. obitelj bila dužna iseliti iz kuće uz uvjet da joj nadležno Ministarstvo osigura zamjenski smještaj.
Tijekom sudskog postupka morala je sama osigurati zamjenski smještaj obitelji i to na način da je zaključila ugovor o najmu.
Obitelji je pronašla smještaj u mjestu Poljica brig što je mjesečno plaćala tisuću kuna od 2015. do 2017. godine kada je sud dovršio ovršni postupak iseljenjem obitelji.
U postupku je utvrđeno kako nadležno Ministarstvo nije ništa poduzimalo kako bi joj bila predana kuća u posjed i kako bi joj se isplatila naknada zbog nemogućnosti njezinog korištenja zbog čega se se bila primorana obratiti i Hrvatskom saboru.
- Država u trenutku stjecanja vlasničkog posjeda nekretnine nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, a što je po stajalištu suda saznala nastupanjem pravomoćnosti presude 2007. godine. Po zaključivanju suda tek od tog trenutka ima se smatrati da bi posjed sporne nekretnine ods trane tužene postao nepošten. Stoga proizilazi da tužiteljici za vremensko raudoblje od kada je tužena postala nepošteni posjednik nekretnine u tužiteljičinom vlasništvu pa nadalje pripada nakanada zbog nemogućnosti korištenja kuće.
Prema odredbi čl. 165 st. 1 ZV proizilazi da je nepošteni posjednik tuđe stvari osim predaje stvari vlasniku dužan istome nadoknaditi sve štete koje su na stvari nastale I sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg psojedovanja, pa I one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok iz st.2 te odredbe proizilazi da vlasnikovo tražanje naknade iz st. 1 toga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana – navodi se u obrazoženju presude sutkinje Marie Stopfer Mišetić.
Sud je zauzeo stajalište da je vlasnici kuće nametnut prekomjeran teret u odnosu na legitimni cilj zbog kojeg je kuća dana na korištenje privremenim korisnicima. Zaključeno je kako je u knkretnom slučaju bila zakonuta te joj je bilo ograničeno pravo vlasništva, posjedovanja i korištenje njezine imovine.
Iako je nova vlasnica kuće bila spremna za mirno rješenje spora, država se usprotivila tužbi navodeći kako su stekli nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 2004. s Dušanom Šarcem za potrebe provođenja programa stambenog zbrinjavanja, te da je sklapanjem ugovora okončan postupak povrata privatne imovine korištene u programu privremenog oduzimanja određene privatne imovine.