Masovni turizam sigurno nestaje. Niz turističkih tvrtki u Dalmaciji bankrotirat će bez vlastite krivnje. Zadar i Šibenik zajedno bi bili uspješniji!

U medijima se uvijek spominje Istra kao lider u turizmu Hrvatske. Vodičanin Jerko Sladoljev, stručnjak u turizmu posebno specijaliziran za kampove koji je vodio marketing nekadašnjeg "Istra Jadrana", zatim "Riviere" (danas "Valamara Poreč"), "Anite Vrsar" (danas "Maistre Rovinj"), ima zanimljive pokazatelje o tome kojima tvrdi - suprotno. Dalmacija je ta koja bi u budućnosti mogla preuzeti turističko liderstvo u Hrvatskoj!

- Prošle godine Dalmacija je postigla najbolje prosječne cijene u Hrvatskoj, najveći ukupni prihod po noćenju, ali i najbolju prosječnu iskorištenost hotelskih kapaciteta. Dalmatinski su hotelijeri iz Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske i Zadarske županije pri tome u devet mjeseci znatno pretekli i u prihodima one u svim drugim hrvatskim regijama za više od 30 posto, koliko je veći prihod hotela u Dalmaciji od onih u Istri, na Kvarneru ili u kontinentalnom dijelu zemlje. A govorimo da treba brojati novac, a ne noćenja.

Prihodi od noćenja

Zadnji podaci u kojima je obrađeno poslovanje do početka listopada 2019. godine potvrđuju superiornost i uspješnost hotelijera Dalmacije u odnosu na sve ostale regije, pri čemu su osobito uspješni oni na području Dubrovnika, koji podiže prosjek cijeloj regiji, ali i splitske rivijere, čiji hotelijeri posluju daleko najuspješnije u širem okruženju. Tako je u rujnu prosječna iskorištenost hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj bila 85 posto, dok je u Dalmaciji ona dosegnula 89 posto, u Istri je bila 85 posto, a na Kvarneru 80 posto. Sve to pratila je i prosječna cijena sobe koja je u Hrvatskoj u rujnu bila 104 eura, dok je u Dalmaciji iznosila čak 139 eura.

U drugim hrvatskim regijama te su cijene u isto vrijeme bile za 30 do 50 eura niže nego u Dalmaciji. Najveći doprinos takvoj razlici u korist dalmatinskih hotelijera daju hoteli s četiri i pet zvjezdica na području Dubrovnika i Splita. Tako je ukupan prihod po noćenju u Hrvatskoj u rujnu 2019. u hotelima bio 82 eura, dok su dalmatinski hotelijeri prosječno od noćenja imali prihod od 111 eura. Usporedbe radi, istarski su hotelijeri u rujnu imali prihod po noćenju od 69 eura, oni na Kvarneru su zarađivali 68 eura po noćenju, a kontinentalni hoteli su uprihodili 67 eura po noćenju - kaže Sladoljev.

Ponuda i potražnja

Lijepi su ti podaci iz prošle godine, ali kako će se epidemija koronavirusa odraziti na turizam u Dalmaciji ove godine?
- Svjetska turistička organizacija UNWTO prognozirala je vrlo optimistički da će samo milijarda ljudi ove godine putovati u inozemstvo u odnosu na 1,4 milijarde u 2019. godini. To je za trećinu manje, no u struci se to realnije prognozira kao pad od 40 do 70 posto. Kod nas bi bilo vrlo dobro kada bi se u odnosu na 2019. godinu ostvarilo barem 30 posto prometa. Za nas je to doista težak zadatak jer nemamo razvijen domaći turizam, ali, kada bi i bio razvijen, s obzirom na kapacitete i broj stanovnika, ne bismo postigli bogzna kakve brojke. Italija je na primjer ovih dana objavila podatak da im je pad u prometu 50 posto jer oni u biti u turističkom prometu sudjeluju s 50 posto. Tako je i s Njemačkom, Francuskom i Nizozemskom. Mnogo toga ovisi o europskim političkim okvirima i tu su prognoze vrlo nepouzdane.

Prognoze vrlo ozbiljnih epidemiologa govore da se ova situacija neće smiriti do 2024. godine, što znači da ćemo kao rješenje morati uvesti iznajmljivanje svake druge sobe ili otvarati samo svaki drugi hotel ili paziti na udaljenost da se ne približujete na plaži. Dakle sve govori u prilog tome da više nikad ništa neće biti kao što je bilo i da se moramo kreativnije i inovativnije prilagođavati situaciji ako želimo spasiti turizam. To znači pad turista u Dalmaciji ove godine između 60 do 70 posto, a u sljedećim godinama spor godišnji rast po stopi od 10 do 15 posto do 2024. godine.

Pogledajmo u budućnost: Vjerojatno je da nam je potrebno cjepivo protiv korone kako bismo imali učinkovit turizam. Turizam je dio normalnog života i ljudi će opet rado putovati. Koliko će putovati ovisi i o tome koliko će nas pogoditi ekonomska kriza koja slijedi. Ali bez obzira na krizu, mnoge će se stvari morati mijenjati. Konkurentnost pada, a to znači da se treba okrenuti prema kvaliteti usmjerenoj na novi turizam poslije korona-krize. Ponude će se morati sve više bazirati na održivijim temeljima - kvaliteti proizvoda dugoročno. Masovni ili tzv. overtourism lagano, ali sigurno nestaje. Dakle, turistička se industrija mora preusmjeriti i drugačije postaviti buduće proizvode, strateški marketing planovi i strategija razvoja turizma moraju doživjeti promjene pa će stare nacionalne odluke Ministarstva turizma i HTZ-a morati biti opozvane i donesene nove na sasvim novim temeljima.

Može se očekivati da će niz turističkih tvrtki u Dalmaciji bankrotirati bez vlastite krivnje. Ali čak i ako bi konkurencija ponude bila manja, isto će se dogoditi i na strani potražnje. Jer postoji doza straha i trenutno se drže vlastite financijske rezerve u džepu. Inače novi prototip kupca će biti onaj s više opcija: mogu zamisliti da provedem sjajan odmor gotovo bilo gdje - ovisno o tome što će biti moguće, pa je sad na nama da ponudimo ono što će biti najprihvatljivije novom kupcu. A to ne znamo i trebamo otkriti. Svaka regija za sebe, a Dalmacija posebno.

Kamping i glamping

Cijeli ste svoj radni vijek proveli pretežito u marketingu i kampovima. Što se događa s tim sektorom i koji su trendovi u Europi?
- U europskim kamping klubovima snažno se kritizira novi kamperski trend: kamping visokog stupnja luksuznosti, tzv. glamping. Taj novi trend u razvoju proizvoda u Njemačkoj se naziva i gentrifikacija kao izraz veće atraktivnosti nekih kamping područja, posebno za novu srednju klasu - profil kamping potrošača koji najviše odgovara vlasnicima kampova. U Hrvatskoj je ovaj trend osobito snažan u područjima s već izgrađenim i brendiranim velikim kampovima, posebice u Istri, ali i u Dalmaciji (Zadar).

Izvornim kampistima dostatni su kampovi s dobrim osnovnim uslugama, bez glamura, koji u sadašnjem sustavu imaju svega dvije ili tri zvjezdice - žele kampove gdje će se baviti kampingom, a ne dolaziti zbog luksuza, izgrađenosti, normiranosti i cjelokupnog servisa, gdje ponekad ne mogu čak ni čuti ptice ili cvrčke. U takvim kampovima više se neće trebati napuhavati madraci za plivanje, vezivati uže za sušenje robe i sl., jer će sve biti takoreći robotizirano. Te na prvi pogled neudobnije aktivnosti kampiranja predstavljaju samu srž kampiranja.

Smisao kampiranja, prema korisnicima usluga je u onome što život u kampu održava konstantno zanimljivim: raspakiravanje, postavljanje predšatora, uzimanje pojedinih rekvizita, nošenje vode i drugih potrepština, izgradnja dijelova ispred karavana, montiranje ležaljke i sl. Slogan koji se često čuje na gradilištima "uvijek ima nešto za raditi", može se aplicirati i kao kamping slogan. No na kraju, izvjesno je da će i ubuduće kampovi s visokom kvalitetom imati veću isplativost i veću popunjenost.

Očekuje se da će kampovi i nadalje stremiti ka sve većem stupnju komfora. Najisplativiji kampovi će i u budućnosti ostati oni koji će investirati i inovirati svoju ponudu u tom smjeru. Ipak, tzv. jednostavni kamping definitivno i dalje ima veliku ciljnu grupu. On doživljava svoju renesansu pod pojmom !"cool camping" - oblik jednostavnog kampinga, nižih cijena, orijentiran na minimalizam i bez popratnih sadržaja. Jednostavni kamping ne znači jeftiniji, lošiji ili manje vrijedan kamping. Jednostavni kampovi bi trebali samosvjesno u svojoj jednostavnosti (bilo s jednom, dvije ili tri zvjezdice) stajati ponosno na tržištu jer trendovi potvrđuju da to mogu.

Ocjene (ne)kvalitete

Hrvatska svake godine ima "hiperinflaciju" nagrada za kvalitetu u turizmu. Koliko su ti sustavi vrednovanja kvalitete uopće produktivni?
- Istinski najkvalitetnija turistička zemlja prema istraživanju World Economic Foruma u svijetu je Španjolska. Hrvatska se nalazi na 27. mjestu na toj listi s najboljim ocjenama za turističke usluge i infrastrukturu, po kojima smo peti u svijetu. Zabilježili smo rast u odnosu na zadnje istraživanje koje je provedeno 2017. godine, a prema kojem smo bili 32. najbolja turistička destinacija. Našoj lošijoj ukupnoj ocjeni najviše pridonose cjenovna konkurentnost, koja je na niskom 97. mjestu, i tržište rada koje je tek na 103. mjestu u svijetu.

Definicija stotinjak nagrađenih subjekata u jednoj receptivnoj destinaciji istom oznakom kvalitete (nediferencirano) umanjuje njihov konkurentski karakter i tu pupčanu povezanost kvalitete dovodi do stanovitog samozadovoljstva. "Najbolje nagrađeni" je rastezljiv pojam koji više dozvoljava nego zabranjuje. Mišljenja sam da se ocjenjivači kvalitete moraju potruditi istinski označavati pojedine oblike kvalitete jer preveliki broj istih turističkih subjekta i osoba, svih iste kvalitete i oznake reducira orijentaciju turista potrošača i tako razvodnjava pravu sliku kvalitete turističkog proizvoda.

Često se radi o tome da svi žele biti najbolji i plaćaju stanovitu cijenu (čak i lobiraju da bi dobili nagradu) da ih se uvrsti u najbolje, ali bez istinskog diferenciranja gubi se međunarodni karakter, ali i prije svega stimulans za poboljšanje proizvoda što je u biti i svrha ocjenjivanja. Isto tako nema ocjena za loše proizvode što bi također trebalo istaknuti kako bi se stvari poboljšale.