Sredina je svibnja ono doba godine koje u Splitu lako prepoznaješ po izbačenim podstanarima, te hrpi oglasa ‘hitno tražim stan". Tko god je u situaciji da mora pronaći stan u Splitu, dobro će se namučiti. I tako je već godinama, a pronaći krov nad glavom postaje sve teže. Tako je uzduž cijele dalmatinske obale, ali Split uvjerljivo prednjači.
A i onim rijetkim raspoloživim stanovima, cijene su otišle u nebo.
Za jednosoban stan koji nije neki luksuz, traži se preko 600 eura mjesečno, te naravno režije, što zna doći i do 1000 eura. Primjerice na Lučcu se dugoročno iznajmljuje stan od 44 kvadrata za 650 eura mjesečno. Garsonijera od 37 kvadrata na Žnjanu iznajmljuje se za 500 eura plus režije. Jednosobni stan na Lokvama površine 32 kvadrata ponuđen je za cijenu od 600 eura i režije.
Pritom je važno reći da za sve ove stanove se mora platiti polog u visini jedne mjesečne najamnine. To si studenti i radnici vrlo teško mogu financirati. Studenti često uz fakultet onda moraju i raditi, što nije isključivo negativno, ali kakva se time poruka šalje mladima za budućnost, da će morati raditi dupli posao za minimum? Studentima pomažu i roditelji, stisnu se ljudi, izguraju nekako, a radnicima na kraju mjeseca računica nerijetko pokaže da rade samo za stan i režije. Ovakav sustav od obitelji i mladih, samostalnih ljudi stvara socijalne slučajeve. Sam proces pronalaska stana, kontaktiranje agenata ili samih vlasnika vrlo često bude tragikomičan.
A tek djeca i ljubimci
- Dođete u razgledanje stana na temelju odličnih fotografija, a na lokaciji sasvim druga priča. Agentica nije prava agentica, jedan dio stana sa slike doslovno ne postoji. Pitate tu nazovimo agenticu za sporni dio, ona se pravi grbava... - kaže nam jedan student iz Zadra.
Također, ako imate dijete ili kućnog ljubimca, u još ste većoj neprilici. Vlasnici na spomen djece i životinja poklapaju slušalicu, događa se i da blokiraju broj. Da netko ne želi pušača u stanu, razumljivo je, ali neshvatljivo je što neki imaju protiv djece... Na probleme cijena i samog pronalaska stanova još se nadoveže i problem izbacivanja. Ogromna većina iznajmljivača 1.5., u najmanje lošem slučaju 1.6. izbacuje studente, radnike, pa nerijetko i podstanarske obitelji jer počinje turistička sezona. Podignu cijene noćenja i zarađuju na izmjenama turista, što je legitimno, ali blago rečeno i nekorektno prema studentima kojima ispitni rokovi u 6. mjesecu ne mare za njihove stambene stresove.
Broj mjesta u studentskim domovima ni blizu ne zadovoljava potražnju, što znači da ovaj konstantni problem grada Splita neće nestati, dapače, vjerojatno će biti i sve veći.
Rješenje bi moglo biti u drugačijem oporezivanju i sasvim novoj stambenoj politici na državnom nivou.