Udruga Franak u subotu, 1. travnja 2023. održala je prosvjed na zagrebačkom Zrinjevcu s kojeg je uputila zahtjeve Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, Vladi RH i Hrvatskom saboru, te prosvjednu notu Hrvatskoj narodnoj banci. Krajnje je vrijeme da se okonča agonija hrvatskih građana koja traje više od 10 godina, poručili su okupljeni na prosvjedu, jer "opljačkano se mora vratiti, lopov mora platiti!".
Povom prosvjeda Udruge Franak u subotu se oglasila Hrvatska udruga banaka (HUB) s tvrdnjom kako su bivši korisnici CHF kredita obeštećeni Sporazumom o konverziji. Na priopćenje HUB-a u ponedjeljak je demantijem reagirala Udruga Franak.
Evo što navode u Udruzi Franak:
"Hrvatska udruga banaka, kartel koji se odaziva i na ime HUB, odmah nakon našeg prosvjeda izdala je priopćenje u kojem očitim lažima pokušava naše prosvjedne zahtjeve prikazati neutemeljenima. Mi moramo, jer drugačije ne možemo, argumentima demantirati laži kojima banke pokušavaju sačuvati opljačkani novac. Citiramo kartel HUB u njihove dvije temeljne tvrdnje:
"1. Banke su bile dužne prihvatiti zahtjev potrošača za konverziju te slijediti postupak konverzije koji im je detaljno propisao zakon. Time je zakonodavac, na teret banaka, u potpunosti izjednačio položaj bivših korisnika CHF kredita s korisnicima EUR kredita.
2. Pojedini potrošači temelje svoje zahtjeve za dodatne isplate na razlici koja se temelji na obračunskoj usporedbi s nepostojećim kreditom u kunama fiksne kamate stope od oko 4,2%. Općepoznato je da u vrijeme kad su banke u ponudi imale CHF kredite u ponudi u Hrvatskoj nije postojao kreditni proizvod u kunama s fiksnom kamatnom stopom od 4,2%. U ponudi je eventualno bio kunski kredit s promjenjivom kamatnom stopom u iznosu nešto više od 10%."
Naš demanti HUB-ovih laži glasi:
1. Potrošači su konverzijom tek djelomično izjednačeni s potrošačima u eurima i to od dana konverzije, a ne retroaktivno budući da konverzija vrijedi od dana konverzije, a ne od početka kredita, a osim te razlike razlika je i u tome da potrošači s kreditima u eurima nisu morali pristati na nametnutu fiksnu kamatnu maržu i promjenjivi parametar, dok su potrošači s konverzijama morali po principu uzmi ili ostavi prihvatiti visoke kamatne marže koje su veće od početno ugovorenih kamatnih stopa.
2. Potrošači s konverzijama ne uspoređuju se s potrošačima iz EURO kredita, nego oni moraju biti u svojim pravima izjednačeni s potrošačima koji nisu konvertirali svoje kredite, a koji imaju nedvojbeno pravo na obeštećenje koje se sastoji u preplaćenim kamatama, preplaćenom tečaju i pripadajućim zateznim kamatama.
3. Naši zahtjevi ne temelje se na obračunskoj usporedbi s nepostojećim kreditom u kunama. Naši zahtjevi temelje se na razlikama koje su banke naplatile primjenom ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF. Prema hrvatskom pravu, a i prema pravu EU-a, ništetne ugovorne odredbe moraju se izuzeti, i onda vrijedi ugovor bez tih odredaba. Ako izuzmemo rast kamatne stope odlukom banke, ostaje ugovorena početna kamatna stopa, ali i kamatna stopa niža od početno ugovorene kamatne stope. Ako izuzmemo rast tečaja, onda se svaki anuitet smije naplatiti samo po tečaju realizacije kredita. Drugim riječima, vrijedi samo početni otplatni plan bez rasta kamate, i bez rasta tečaja. Sve što je naplaćeno iznad toga zajedno sa zateznim kamatama od dana naplate pripada potrošačima. Ništa od toga konverzijom nije vraćeno. Tu se ne radi ni o kakvom kunskom kreditu koji bi banke imale ili ne bi imale u vrijeme ugovaranja CHF kredita, nego se tu radi o IZUZEĆU ništetnih ugovornih odredaba.
4. U konačnici, potrošač bi bio obeštećen konverzijom samo u slučaju ako bi nakon konačne otplate kredita platio potpuno jednak iznos novca u anuitetima kao istovrsni potrošač koji nije konvertirao kredit i koji je dobio obeštećenje. To nije slučaj niti u jednom jedinom primjeru. U svim primjerima koji su dosad vještačeni na sudovima matematičkim izračunima je dokazano da banke i dalje duguju preplaćene kamate, preplaćeni tečaj, pripadajuće zatezne kamate i povrh toga još i razlike preostalih konvertiranih glavnica i preostalih glavnica kakve bi one bile da se od početka primjenjivao tečaj realizacije kredita i ugovorena početna kamatna stopa. Ako potrošaču s konverzijom ne bi bilo omogućeno obeštećenje, to bi značilo da je diskriminiran u odnosu na potrošača s konverzijom jer je na kraju otplate kredita platio oko 40 % do 50 % više novca banci nego potrošač koji nije konvertirao kredit.
Sve što mi tražimo, a na to imamo nedvojbeno pravo, jest da se primijeni pravo EU-a izrečeno u presudama Suda EU C-118/17, C-260/18 i C-452/18, koje ukratko glasi:
1. Potrošačima s konverzijama nacionalni sud mora omogućiti puno obeštećenje, ako ono nije postignuto konverzijom.
2. Potrošači se mogu odreći svojih prava, ali to odricanje mora biti informirano, drugim riječima, banke bi morale potrošačima objasniti čega se konkretno odriču prihvatom konverzije. Potrošači u Hrvatskoj nisu se odrekli svojih potraživanja u budućnosti, i to odricanje nije se dogodilo niti na pisani, niti na usmeni način, niti je ono bilo informirano, niti je ono bilo neinformirano. Odricanja jednostavno uopće nije bilo.
3. Ugovori s ništetnom valutnom klauzulom po stavu Suda EU ne mogu opstati, stoga čak dajemo za pravo HUB-u da ne treba računati nikakve kamate, i nikakve početne tečajeve, nego jednostavno ugovore valja proglasiti ništetnima u cijelosti, a time ništetnima postaju i aneksi ugovora!", istaknuli su u Udruzi Franak reagirajući na navode iz Hrvatske udruge banaka.
U HUB-u su, podsjetimo, naveli sljedeće:
"U Hrvatskoj je 2015., na osnovi zahtjeva samih potrošača, u skladu sa zakonom, provedena konverzija kojom su bivši korisnici CHF kredita u potpunosti obeštećeni. Zakon je bio rezultat državne intervencije u CHF materiju, pri čemu je imao retroaktivni učinak kojim su korisnici CHF kredita stavljeni u poziciju kao da su od datuma uzimanja CHF kredita uzeli kredit vezan uz EUR. Banke su bile dužne prihvatiti zahtjev potrošača za konverzijom te slijediti postupak konverzije koji im je detaljno propisao zakon. Time je zakonodavac, na teret banaka, u potpunosti izjednačio položaj bivših korisnika CHF kredita s korisnicima EUR kredita. Banke su snosile sav trošak konverzije u ukupnom iznosu od oko milijardu eura.
Pojedini potrošači temelje svoje zahtjeve za dodatnim isplatama na razlici koja se temelji na obračunskoj usporedbi s nepostojećim kreditom u kunama fiksne kamate stope od oko 4,2%. Općepoznato je da u vrijeme kad su banke u ponudi imale CHF kredite u ponudi u Hrvatskoj nije postojao kreditni proizvod u kunama s fiksnom kamatnom stopom od 4,2%. U ponudi je eventualno bio kunski kredit s promjenjivom kamatnom stopom u iznosu nešto više od 10%.
Ovakva potraživanja nekih potrošača stoga ne samo da nisu utemeljena na zakonu, nego ne slijede niti ekonomsku realnost vremena u kojem su dizali kredite. Ovakvim zahtjevima se suprotno svrsi zakona, neopravdano i neutemeljeno želi bivše korisnike CHF kredita staviti u ekonomski povoljniji i nezakonito povlašteni položaj u odnosu na sve druge korisnike kredita u Hrvatskoj.
Pravna sigurnost i stabilnost bankarske industrije su okosnice stabilnosti svakog gospodarskog i političkog okruženja, a krajnji korisnici stabilnosti su upravo građani i poslovni subjekti", priopćili su iz HUB-a povodom prosvjeda na kojem su se u subotu u Zagrebu okupili građani iz cijele Hrvatske tražeći puno obeštećenje i pravnu sigurnost.