“Winnetou” za novu generaciju položio je ispit. U nedjelju uvečer na njemačkom RTL premijerno je emitiran prvi dio mini-serije o legendarnom indijanskom poglavici, podnaslovljen “Jedan novi svijet”, i zainteresirao nešto preko pet milijuna gledatelja.
Bio je to treći najgledaniji program te večeri, uz RTL-ov “Dnevnik” i “Helene Fischer Show”, ali razlike među njima su bile gotovo minimalne. Nijedna reklama nije prekinula dvosatni film, a nešto više bilo ih je tek na jednosatnom dokumentarcu “Mit o Winnetouu“, koji je uslijedio nakon njega: vodio ga je popularni Mario Adorf, a u njemu se u dva navrata pojavila i naša Dunja Rajter. U utorak uvečer na programu je bio drugi dio, “Tajna Srebrnog jezera”, a mini-serija završava u četvrtak “Posljednjom bitkom”.
Kritičari su bili dosta zadovoljni, ponajprije time što redatelju Philippu Stölzlu (vrhunci u karijeri su mu izvrsna alpinistička drama “Nordwand”, triler s Aaronom Eckhartom “Izbrisani” i povijesni spektakl “Iscjelitelj”) uzor nije bio originalni serijal, koji je uglavnom nastajao između 1962. i 1968. i snimao se u Hrvatskoj. Stölzl nije imao ništa protiv Hrvatske, naša zemlja mu je izgledala poput Idahoa, samo što se tu moglo puno jeftinije snimati, no smetalo ga je što su tadašnji filmovi izgledali poput koloriranih razglednica, a i odnosi među likovima bili su uvijek isti, nikakvog pomaka nije bilo ni kod Winnetoua niti kod Old Shatterhanda.
Stoga je napravio nekoliko ključnih promjena. Prvi Old Shatterhand bio je Lex Barker, holivudski glumac B-kategorije, a on je htio lice koja njemačka publika dobro pamti i našao ga je Wotanu Wilkeu Möhrigu, zvijezdi serije “Mjesto zločina”, no važno mu je bilo i to što je taj imao popriličan glumački raspon. Još jedna novina, kad u prvoj sceni koja se odigrava šezdesetih godina 19. stoljeća pokuljaju putnici sa brodova pristalih na Ellis Island i među njima se izdvoji karizmatični junak, on se cariniku predstavi kao “Karl May”. To zbilja ne bi očekivali, pogotovo stoga što veliki pisac, kada je pisao svoje romane o Winnetouu, još uopće nije kročio u Ameriku, znanje o toj zemlji crpio je iz putopisa i leksikona, međutim, Stölzl i njegov scenarist Jan Berger nisu previše izmišljali jer je pisac u nekoliko navrata izjavio da je Old Shatterhand njegov alter ego.
Izbor glumca za ulogu Winnetoua ima izvjesnih sličnosti s onim Pierrea Bricea. Kad mu je njemački producent Horst Wendlandt ponudio ulogu, Francuz nije imao pojma tko je to jer nikad nije čitao romane Karla Maya. Slično kao i njegov suvremenik, mladi Nix Xhelilaj, koji se afirmirao u filmu “Albanac” (od tamo je i podrijetlom) i na Berlinaleu proglašen zvijezdom koja dolazi (Shooting Star), kao i naše glumice Marija Škaričić, Zrinka Cvitešić i Tihana Lazović: nikad nije čuo za Karla Maya a ponajmanje Winnetoua, međutim, znao je procijeniti što je dobra ponuda i prihvatio ulogu. U “Jednom novom svijetu” protekne bar pola sata prije no što se on pojavi, još treba pola sata da netrpeljivost između bljedolikog i crvenokošca prestane, a kad postanu “krvna braća” odjednom smo na poznatom terenu.
Winnetouova oca Inču-Čunu igra Gojko Mitić, koji je na snimanju u Hrvatskoj privlačio puno više pažnje od svojih kolega jer su ga stariji kino posjetitelji odlično poznavali: naime, vesterni su se 60-ih snimali i u Istočnoj Njemačkoj (“Apaši”, “Sinovi velike medvjedice”, “Krvna braća”, “Osceola” i dr.), a njihova zvijezda bio je upravo glumac iz Leskovca. Štoviše, glumio je Indijance sve do sredine 70-ih, kad je Winnetou iz Zapadne Njemačke već prestao biti atrakcija. U “Jednom novom svijetu” je izvrstan i šteta je što njegov lik gine negdje oko polovice radnje, ali tako je zahtijevao scenarij.
Velika promjena napravljena je i u liku Winnetouove sestre Nšo-Či. Nju je u prvom “Winnetouu” igrala francuska glumicaMarie Orsini, ali njezin lik - u koga se Old Shatterhand zaljubio - odmah je i poginuo, prepuštajući dvojici glavnih junaka da njeguju svoje “nježno” prijateljstvo. Nije bez razloga super uspješna parodija “Manituova cipela” tu vezu okarakterizirala kao homoerotsku. U novoj verziji to je izbjegnuto, jer Nšo-Či (igra je meksička glumica Iazua Larios, poznata po filmu Mela Gibsona “Apocalypto”) ostaje živa, ona posjeduje šamanske vještine i potpuno očara Old Shatterhanda. Stölzl ističe da je radio film za današnju publiku koja muškarce i žene smatra ravnopravnima, ove potonje nisu samo ukras i objekt ljubavnih uzdaha nego se odlično snalaze u akciji.
Sve su to bili dobitni aduti za novog “Winnetoua”. Kritičari su isticali kao posebnu pohvalu da film uopće ne podsjeća na “Blago u Srebrnom jezeru” u kojem je bilo očito da su se lički statisti preobukli u Indijance, nego posjeduje autentičnost i epski zapah “Plesa s vukovima” Kevina Costnera. Fotografija je izvrsna, puno se radilo s kompjutorima, a ponekad je dosta teško prepoznati gdje se što snimalo jer su se dijelovi lokacija spajali u novu cjelinu. Također, Stölzl je izbjegavao mjesta na kojima su prethodni filmovi snimani i na koja i danas hodočaste njemački turisti, ostavio bi ih u drugom planu i birao druga po kojima će se njegova mini-serija pamtiti.