Ljeto je u zamahu, daleko je jesen u kojoj će ugostitelji dobro trljati ruke zbrajajući rezultate i poneku kunu spremiti za crne zimske dane? Neka se nađe! Na konto turizma “fudrat” će se i mnogi iz sporednih djelatnosti: ribari, pekari, slastičari, preprodavači kineske bižuterije, uvoznici “originalnih kopija”, zemljoradnici, nakupci i prekupci.
Iznajmljivači soba također će doći na svoje i slobodno moći spremiti kartonske reklame “Zimmer frei”. Međutim, ne daju se baš neki tako lako maknuti s ceste.
Ostalo im je u navici sjediti pokraj Magistrale, unatoč “zvizdanu”, i mahati svakom automobilu koji ne moze promaknuti pokraj njihovih "kamera". Nisu im ni inspektori u akciji previše naudili, jedino ih je možda kiša mogla otjerati, ali i ona je prolazna.
Čuvarima plaža već sada u dotu ostaju slike zgodnih strankinja ili poneki mini hladnjak u kojem su naši gosti slabije kupovne moći čuvali sve vrste jeftinih pašteta, pa čak i gumene sandale i masku za ronjenje u plićaku.
Tko može zaboraviti sve te drage nam turiste koji su nam se u velikom broju vratili na Jadran i nije ih bilo teško prepoznati.
Mnogi su u dva dana postali crveni kao rakovi (Nijemci), drugima visi zlato oko vrata i ruku te unatoč zabranama, gradom šetaju u tigrastim kupaćim gaćama (Talijani). Susjedi nam Slovenci nemaju mira, stalno su u pokretu, pod jednom rukom daska za surfanje, pod drugom oprema za skijanje na vodi, sa strane nekoliko bicikla. Dva mobitela i najnovije izdanje njihovog "Dela" osmijeh zbog odluke arbitražnog suda (ne)pravde kao podsjetnik na minule dane iz sudnice u Hagu. S druge strane nehajni te bučni i veseli razgovori praćeni češkanjem po guzi su znak da su uz vas drugi susjedi s kojima dijelimo najdužu granicu i ne smeta ih što im kažemo evo naših iz Bosne.
Čehe će se vjerujemo uglavnom uspješno tražiti u velikim valovima kroz koje namjeravaju odvažno plovili na jeftinim “luft madracima” ili pak šetati Paklenicom u japankama.
A mi ćemo na otvaranju jeseni listati komentare i recenzije, u stilu:
"Dobro zavaljeni ma gdje god sjedili, makar i na “tvrdoj stini”, sunčanim naočalama čak i noću skrivajući pogled usmjeren u daljinu, dok se iza stakala munjevitom brzinom odvijaju kretnje s jednog na drugi objekt, grozničavo odašiljući mozgu dojmove koji se, također još većom skupljaju, obrađuju i finaliziraju, o nama gostima koje očekuju i dogodine? Složni će biti u komentiranju naši gosti na brojnim forumima, uz zaključak: “Tko se još usudi reći da su Dalmatinci lijeni!”