Foto: Čovjek koji jede kaktuse otkrio nam je tajne ‘kaktusarenja‘..."Neki je mrvicu nakiseo, neki slađi, a svi mi dođu k‘o praline!"

Čak i najsmjeliji sladokusci sumnjičavi su kad im spomenete degustaciju kaktusa. Prvo na što većina pomisli su, dakako, bodlje koje svakome u startu nekako kvare tek. No, Andrija Grgurin, gurman iz Mikulića, u kaktusima ne vidi opasnost, već pravu pravcatu deliciju. Kraj rujna i početak listopada vrhunac je sezone berbe izdanaka opuncije ili, po naški, indijske smokve. Neumorni berač Andrija otkriva kako na konavoskom području uspijevaju tri vrste opuncija. Narančastoj je glavno stanište u Moluntu, no ta je za ovu godinu završila sa 'cvatnjom'.

Plodovi narančaste opuncije spremni za konzumaciju

Privatni Arhiv

Ništa bez rukavica i noža

Sad, u ranu jesen, aktualne su ljubičaste indijanske smokve, manjih i većih ušiju, kakvih podosta raste i u njegovu najbližem susjedstvu:

- Ljudi ne znaju što propuštaju. Ja sam opunciju prvi put kušao kao dijete, još 1958. kad su kaktusi masovno rasli kod dječjeg dispanzera na Pločama. Pažljivo smo brali plodove i pazili da se ne nabodemo prvo na veliku bodlju na listovima, a onda i na dvadesetak manjih veličine pribadače ispod kojih se krije još nekih stotinu sitnih bodljica. Zato i danas plodove berem u debelim kožnim rukavicama, a pomažem se i metalnom štipalicom za meso kojom poduhvatiš plod, zavrtiš ga i ubereš – tumači nam gospar Andrija tajne 'kaktusarenja' koje uključuju dosta ručnog rada s hladnim oružjem. Bez oštrog noža, kaže nam, bilo bi skroz nemoguće neozlijeđen prodrijeti do slatke mesnate jezgre ploda koji se nakon uklanjanja viška trnja i kože narezuje na četvrtine i konzumira sirov.

Nisu praline, nego opuncije

Privatni Arhiv

- Iz iskustva mogu reći da je narančasta opuncija slađa, dok su ove listopadske ljubičaste malo nakisele, ali isto pikantne. I imaju strašno jak lila pigment. Da sazrijevaju za Uskrs, moglo bi se s njima mastit' jaja. Nakon branja i obrade prsti vam ostanu skroz ljubičasti – veli sugovornik.

Blaženi selotejp

Berač u svom hobiju nema previše istomišljenika. U Kotoru opuncije bere i njima se gosti tek jedan njegov prijatelj. Ljudi se bojažljivo raspituju kakvog su okusa, rijetki se uopće usude probat. Grgurin je zato još ponosniji što je svoju familiju uspio 'navući' na ovaj neobični specijalitet:

Početak listopada sezona je ljubičaste opuncije

Privatni Arhiv

- U mene unuci čim dođu, odmah pitaju kad ćemo jesti kaktuse. Pa onda đedo navuče rukavice i pođe u berbu – smješka se Andrija koji nevježama nudi prokušan recept u slučaju bliskog dodira s 'bodljikavcima':

- Bodlje na listovima su duge oko 5 centimetara, debele i oštre. Ako se već ubodete, nemojte paničariti iako jako peče. Treba uzeti selotejpa, zalijepiti traku preko kože gdje je ubod i povući, to pouzdano izvlači svaku dračicu – uvjerava nas ovaj pasionirani obožavatelj plodova opuncije od kojih se može raditi i ukusna marmelada i žele...