Pa gdje će im duša?! Zarade po četiristo tisuća eura, a ne plaćaju radnike i dobavljače?

Iz pera naše vrsne reporterke Tanje Šimundić Bendić potekla je priča o kojoj bruji cijeli Split. Vlasnici pojedinih restorana na prestižnim lokacijama, unatoč silnim zaradama koje sežu i do četiristo tisuća eura po sezoni (!), lani nisu platili dobavljače namirnica, a i osoblju su ostali dužni, da bi, nakon toga, mrtvi-hladni zatražili pomoć države u korona-krizi – i dobili je?!

Koliko je priča sama po sebi pipava i koliko se ljudi plaše osvete bahatih ugostitelja, svjedoči i to da su novinarki bili spremni ispričati istinu o tome kako funkcioniraju pojedini vlasnici ST restorana jedino ako im se u tekstu ne spomene ime i prezime.
Naravno da se to ne odnosi na sve ugostitelje i da su u pitanju pojedinci, ali činjenica jest da je neplaćanje rak-rana naše ekonomije i da nas ono izjeda i više od birokracije, korupcije i nekonkurentnosti, i da se pojavljuje u ama baš svim gospodarskim granama.

Da je to tako, svjedoče i naši uvaženi ekonomisti koji često upozoravaju da je u nas kultura plaćanja vrlo niska. I nije to od jučer. Odavno se ovdje živi "na teku". Tako se radilo u prvoj i drugoj Jugoslaviji, tako je i danas. Umjesto da se dugovi odmah namire, s njima se rasteže unedogled. Istodobno se kupuju limuzine, grade vile ili otvaraju novi trgovački centri po "Todorić sistemu".

Cijela nam privreda funkcionira po krilatici "Bog i Hrvati, uzmi, a ne plati, i ratu kredita ne vrati". A kako nas je malo, lanac dugovanja se brzo formira. I da nije riječ o ekonomskoj kategoriji, već o pukom nemoralu, svjedoči činjenica da su prozvani ugostitelji izbjegavali plaćati račune ne u posnoj 2020. godini, nego lani, kad smo obarali turističke rekorde i kad je država prvi put u svojoj povijesti zabilježila suficit, dakle, manje je potrošila nego uprihodila.

ERNESTO BENAVIDES/AFP)

Ernesto Benavides/ARHIVA

Dok su nam vlasničke knjige nesređene, a dobar dio prometa se, unatoč fiskalizaciji, odvija na crno, nećemo se riješiti neplaćanja koje nas vuče u ambis. Oni koji vas namjere prevariti, računaju na to da je pravosuđe sporo i da ćete, dok istjerate pravdu, izgubiti živce ili bankrotirati. I u pravu su. Kod nas to prolazi, i kao da nema volje da se tomu stane na kraj.

U Njemačkoj ćeš, čim premašiš rokove plaćanja, osjetiti gnjev pravne države. Odmah ti u stan ulazi "ekipica" i plijeni pokretnine, da bi ih isti tren prodala na javnoj dražbi i namirila vjerovnika. Ako nešto veliko zgriješiš, zaplijenit će ti i jedini dom, i nema tog Živog zida koji će zaustaviti bravara, ovrhovoditelje i policiju da zadovolje pravo i pravdu.

Kamo sreće da je u nas tako. I gdje bismo bili da se ne žali dužnike, nego one kojima su ostali "kratki", koje su unesrećili zbog neodgovornosti, bahatosti ili iz čiste namjere da žive na tuđim špalama, da se obogate na njihovu trudu.

Kad Hrvatska jednog lijepog dana konačno stane na kraj neplaćanju, a oni koji tako žive budu okarakterizirani kao nitkovi, a ne kao "baje" u koje se treba ugledati, preko noći će sve procvjetati. A do tada, čuvajte se neplatiša, vrebaju iza svakog kantuna.