‘Cry Macho‘: Kad mačo zaplače, prvi smo pogledali navodno posljednji, oproštajni film Clinta Eastwooda koji dopušta da mu suza klizne ispod šešira

"Znat će čim te vidi da si pravi kauboj." – "Cry Macho" (2021.)

Macho je danas gotovo pa izumrla vrsta, slično kao žanr vesterna. Jedan od najvećih (filmskih) sinonima za mačo muškarca i kauboja je vremešni, 91-godišnji Clint Eastwood. Teško je izbrojati sve Eastwoodove macho (anti)junake u vesternima i akcijskim filmovima.

Od "Za šaku dolara" i pripadajuće trilogije o Čovjeku bez imena, preko "Prljavog Harryja", "Kordona", "Bijega iz Alcatraza" do "Guštera", Clint se profilirao upravo kao takav tip muškarca. Međutim, kako je stario i sazrijevao kao filmaš, Eastwood je sve češće preispitivao svoju kaubojsku ("Nepomirljivi") ili akcijsku mačo ostavštinu ("Omča", "Gran Torino"), suočavajući se s godinama i smrti, čak i zaplesao jedan sentiš ("Mostovi okruga Madison") i ispustio tešku mušku suzu.

Prirodno je, stoga, da upravo on ekranizira roman naslovljen "Cry Macho" N. Richarda Nasha, s "eastwoodovskim" temama iskupljenja i ponovnog pronalaska samoga sebe, o bivšoj rodeo zvijezdi i uzgajivaču konja Mikeu Milou koji od svog nekadašnjeg šefa dobiva zadatak da dovede njegova tinejdžerskog sina iz Meksika.

Roman je objavljen 1975., kad je Clint režirao akcijsku avanturu "Kazna na planini Eiger" i odigrao glavnu ulogu, a "Cry Macho" će ga pratiti u kaubojskom stopu idućih godina ("Odmetnik Josey Wales", "Blijedi jahač"...) sve do 1988.; tad mu je i ponuđeno da odglumi Mikea.

Eastwood je odbio ponudu smatrajući da još nije dovoljno star i predložio da režira film s Robertom Mitchumom u glavnoj ulozi, ali to se nije dogodilo. "Cry Macho" je, tako, na neko vrijeme ostao filmski nepročitan, a Clint nastavio periodički glumiti kauboje ("Unforgiven"), makar i svemirske ("Space Cowboys").

Roman je zamalo ekraniziran 1991. s Royom Scheiderom, da bi ga onda prekrila prašina zaborava sve do 2011., kad je glavnu ulogu, pod redateljskom palicom Brada Furmana ("The Lincoln Lawyer", "Runner, Runner", "The Infiltrator", "City Of Lies"), trebao odigrati Arnold Schwarzenegger i ostvariti "comeback" u svijet filma nakon obnašanja uloge guvernera, no projekt je propao.

Schwarzenegger je također sinonim za mačo muškarca, a i sam je s godinama sazrijevao, autoironično propitivao mačoidnost u svojim filmovima ("Blizanci", "Policajac iz vrtića", "Terminator 2", "Posljednji akcijski junak") i bio spreman dramski zasuziti ("Collateral Damage", "Maggie", "Aftermath").

S njim bi "Cry Macho" bio potencijalno zanimljiv, osobito u Eastwoodovoj režiji, ali Arnold je, za razliku od Clinta, kauboja igrao samo jednom, u vestern parodiji "Kaktus Jack", prije nego što se proslavio ulogom Conana s kojom bi bilo idealno i da zatvori krug u još uvijek nerealiziranom spektaklu "King Conan".

No, s druge strane, "Cry Macho" je idealan za Eastwoodovo zatvaranje kaubojskog kruga i zato mu se on ove godine vratio, režirajući navodno posljednji, oproštajni film prema scenariju samog pisca Nasha i Nicka Schenka ("Gran Torino", "The Mule"). "Cry Macho" se smješta baš negdje između "Gran Torina", "Mule" i "Nepomirljivih".

"Gran Torino" je revidirao akcijskog Clinta, "Unforgiven" kaubojskog, a "The Mule" likove smještene između dvaju arhetipskih polova njegove karijere (npr. "Neograničena moć", "Istiniti zločin", "Djevojka od milijun dolara").

Najsličniji "Muli", u čijem je najbližem dometu dobrog i poštenog filma, ali ne i "eastwoodovskog" remek-djela poput "Nepomirljivih", "Savršenog svijeta" i "Mistične rijeke" (ili "Gran Torina"), "Cry Macho" se obraća Clintovim manje poznatim karakterima iz faze kaubojske akcijske komedije "Bronco Billy" i glazbeno-dramskog neovesterna "Barski pjevač".

Naime, Mike Milo bi lako mogao biti ostarjeli moderni kauboj Bronco Billy, iako se "Cry Macho" odvija 1979., godinu dana prije izlaska Eastwoodovog istoimenog filma i početka osamdesetih koje su donijele nove akcijske junake. "Vrijeme je za novu krv", znakovito Mikeu govori nekadašnji šef Howard Polk (Dwight Yoakam). Akustična gitara, koju je Clint svirao kao "Honkytonk Man", predstavlja "Cry Macho" dok se Mike vozi u kamionetu po teksaškim pustopoljinama.

Najprije vidimo staru ruku kako mijenja brzinu, a zatim i naborani pogled u retrovizoru. Kad Mike izađe iz kamioneta, kamera Bena Davisa ("Tri plakata izvan grada"), dežurnog Marvelovog direktora fotografije ("Čuvari galaksije", "Osvetnici 2", "Doktor Strange", "Kapetanica Marvel"), najprije snima njegove čizme da bi tek onda otkrila cijelu figuru istinskog kauboja.

"Znat će čim te vidi da si pravi kauboj", kaže Howard kad od Mikea zatraži da mu vrati sina Rafu (Eduardo Minett) iz Meksika, gdje ovaj preživljava od borbi pijetlova i svome pijevcu je dao ime Macho. "Mali je u nevolji", tvrdi Howard koji je zadužio Mikea kad mu je dao posao u za njega teškom razdoblju.

"Dao si mi svoju riječ, a to je nekoć nešto značilo", veli Howard i otkriva tradicionalne vrijednosti junaka i fima kakve danas više nisu na snazi. Doista, "Cry Macho", poput Eastwooda, više pripada nekim davnim danima, a ne današnjem (filmskom) svijetu. Drukčiji od svega na kinorepertoaru, film je nepogrešivo "eastwoodovski", samo prilagođen njegovim godinama, vidljivo u sceni kad sjedne na konja, što nije napravio pune tri dekade, još tamo od 1992. ("Unforgiven").

To znači da film ima mrvu akcije, da će Mike povremeno prepoznatljivo zarežati i barem jednom udariti nekoga i uzeti pištolj u ruke, premda taj pištolj nije ni upola velik kao Callahanov magnum. Clint se toga ne srami, kao ni Mikeove potrebe da tu i tamo zadrijema, s čime će se zezati Rafa.

"Znaš što znači macho – jak", Rafa pita Mikea. "Nekad si bio faca, macho, sad si slabić", opaža malac koji će se skompati s Mikeom i ostvariti svojevrsni nastavak odnosa Kevina Costnera i onog klinca iz "A Perfect World". Godine su vidljive na Mikeovu licu, tijelu i slabom držanju, zbog kojeg zabrinutom gledatelju dođe da uleti u ekran i pridrži ga kao svoga djeda, ali nekoć mišićavi Eastwood ih ne skriva, već ponosno nosi.

Svaka godina priča neku svoju priču u autoreferentnom ili autoironičnom stilu pa, recimo, isječci iz novina i "arhivski" crno-bijeli kadrovi rodeo jahanja kao da mogu biti preuzeti iz "Bronco Billyja", a kad Rafa ispituje Mikea je li bio kauboj (na ranču), on odgovara "malo sam se bavio time", što je njegova verzija "ispalio sam par metaka" Sylvestera Stallonea iz "Ramba III".

Mikeu je puna kapa, bolje reći šešir, "precijenjenog" macho pozerstva i "preseravanja" dok se konfrontira sa starosti jer takvi ljudi time pokazuju da su "žilavi" i to je na kraju sve što im "ostaje". Da je Clint snimio "Cry Macho" 1988., tko zna bi li ove riječi izgovorio s jednakom uvjerljivošću, a i zaplakao.

Danas zvuči kao da to misli u sceni dok priča životnu priču i dopušta da mu suza klizne ispod šešira. Kad mačo Eastwood zaplače, on oplakuje vlastite macho junake i oprašta se s njima u "post scriptumu" ljubavnog pisma kauboj(c)ima, ostavljajući posljednju suzu na licu gledatelja.