Najveći problem medija nije taj što se plasiraju laži ili prikrivaju istine, već što istina više nije važna!

Ovogodišnji laureat nagrade Dialogos za najbolju knjigu u regiji iz oblasti teorije i kulture medija u 2017. godini, koja se uručuje pod generalnim pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, zadarski je novinar, predavač kolegija Teorija i praksa medija i Medijska pismenost na Sveučilištu u Zadru i kolegija Medijska komunikacija i Izazovi umjetne inteligencije na Poslovnom veleučilištu Zagreb, doc. dr. sc. Nenad Vertovšek za knjigu „Noam Chomsky i kritika suvremenih masmedija“. Nagradu ovogodišnjem dobitniku uručio je osobno predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a na svečanosti tim povodom prisutnima se obratio predsjednik međunarodnog žirija nagrade, filozof medija, prof. dr. Sead Alić i sam laureat doc. dr. sc. Nenad Vertovšek, u prisustvu predstavnika akademsko-znanstvene zajednice, diplomatskog kora zemalja regije, državnih institucija iz oblasti obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, umjetnosti te javnog života Crne Gore.

Nekadašnji novinar u zadarskom dopisništvu Slobodne Dalmacije, doc. dr. sc. Nenad Vertovšek na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je filozofiju na temu „Noam Chomsky i kritika suvremenih masmedija – proizvodnja slike stvarnosti i neophodnih iluzija“. Radio je kao profesionalni novinar preko 30 godina u različitim medijima, na radiju i televiziji, u tjednim i mjesečnim novinama, specijaliziranim u društvenim i ekonomskim pitanjima i događajima, poduzetništvu i menadžmentu. Tema njegovog rada vrlo je aktualna – ona polazi od uvjerenja kako je nužno temeljito razmotriti i definirati načela prevencije čovjekove ovisnosti o – medijskoj slici svijeta. Vertovšek se u knjizi nasuprot vladajućoj medijskoj filozofiji promatranja svijeta, kroz filozofiju medija propituje o budućnosti promjena medijske tehnologije i posredovanja putem mas-medija, njihovih oblika i budućih manipulacija kojih još nismo dovoljno svjesni niti ih naslućujemo, ali u kojima ćemo, svi skupa, morati aktivno sudjelovati.

- Zašto Noam Chomsky, najprije kao predmet doktorata, a kasnije i knjige "Noam Chomsky i kritika suvremenih masmedija?

- Prije toga sam bio koautor četiri knjige – "Mediji i mladi", "Mladi i odgoj za medije", "Deset dana bez ekrana" i "Tamna strana ekrana" – i njihovi naslovi govore što je bio moj dodatni stručni i, kasnije, znanstveni angažman u preko 30 godina profesionalnog novinarstva. Spojiti i prožeti praksu i teoriju medija bilo je nekako poput dužnosti, ali iskustvo jednog i drugog gledišta trebalo je kvalitetno potkrijepiti. Chomsky je bio za mene i moj profesionalni i znanstveni „ukus“ najlogičniji izbor – jedan od legendarnih društvenih kritičara i izuzetni lingvist koji je jednako strasno, ali duboko i temeljito, istraživao društvo i porijeklo jezika, te zbog čega postojeća društva nisu pravednija, koja je uloga (mas)medija u tomu.

- Dolazite iz medija gdje ste dugo godina radili kao novinar u raznim novinskim kućama. U kojoj su se mjeri mediji promijenili ili se mijenjaju u zadnjih 30 godina i potvrđuju li oni danas teze iz Vaše knjige? Proizvodimo li i konzumiramo svi skupa "slike stvarnosti i neophodnih iluzija" i u kojoj mjeri, svjesno i nesvjesno?

- Početak ideje i namjere pisanja knjige došao je i kao rezultat preko tri desetljeća godina profesionalnog novinarstva i rada u praktički svim vrstama medija, i sada se ponosim što sam i sad ponekad i u ulozi free-lancer novinara. Htio sam knjigu napisati kako sam i radio – bez trulih kompromisa, jasno, iskreno i snažno. Od samih početaka do danas zapažam, primjerice, dvije stvari: dok je nekad u pritiscima na novinare i/ili urednike bila dominantnija cenzura, danas se sve više autocenzura pojavljuje kao blokiranje stvarnog novinarskog posla i etike. I mediji sami, uz političke i interesne grupe, sve sofisticiranije manipuliraju ne samo publikom, mišljenjima i stavovima, već i samim proizvođačima novinskih sadržaja. Svojedobno su mediji imali uglavnom jasnu zadaću – biti korektiv društvenih procesa i ogledalo stvarnosti. Sada se podosta prašine nakupilo na medijskim ogledalima, a i zadaća je ne više odražavati stvarnost već je konstruirati! Točnije – iskrivljavati prema željama potrebama i interesima tzv. elite i utjecajnih lobija.

U knjizi sam koristio i iskustvo višegodišnjeg ispunjavanja profesionalnih zadaća propitivanja stvarnosti i zrcaljenja u medijima uvijek u jasnim etičkim okvirima. Društvena kritika i filozofija Chomskog upletena je neizbježno u sve to, stoga i podnaslov o „proizvodnji slike stvarnosti i neophodnih iluzija“, knjiga je pisana i kroz prizmu jedne od novijih znanstvenih disciplina – filozofije medija.

- Laureat ste nagrade Dialogos za najbolju knjigu u regiji iz oblasti teorije i kulture medija u 2017. godini koja Vam je uručena pod generalnim pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore. O kakvoj se nagradi radi, na koji se način dodjeljuje i kako je izgledala dodjela u Crnoj Gori? Što ona znači za Vas kao autora, ali i za Hrvatsku u cjelini, a što za Crnu Goru u kojoj se nagrada dodijelila?

- Ugledni crnogorski stručni i znanstveni časopis „Medijski dijalozi“ proeuropske orijentacije dodjeljuje tradicionalno nagradu Dialogos s namjerom da njen znanstveni značaj prelazi njihove granice. Prema namjerama i ustanovljenim kriterijima od strane programskog direktora mr.sc. Željka Rutovića i urednika dr.sc. Mima Draškovića, to trebaju biti mostovi suradnje ljudi, znanstvenih radova i međusobnih motivacija i uzora. I sam ulazak među pet prvih kandidata bio je za mene iznenađenje, ali i čast, posebno i kad su među njima bili i filozof, esejist i kritičar Predrag Finci te prof.dr.sc. Divna Vuksanović, s više znanstvenog iskustva i ugleda. Bodovanje međunarodnog žirija donijelo je ipak nagradu meni, jer je u središtu pozornosti bio „događaj knjige“, ocijenjene najboljom u sferi teorije i kulture medija u regiji, odnosno ovom dijelu jugoistočne Europe. Dodao bih kako su ovu prestižnu i nagradu sa snažnom porukom dobili iz Hrvatske i prof. dr.sc. Stjepan Malović, te prof.dr.sc. Sead Alić.

- Na koji je način "socijalistički anarhist" Chomsky uspio, kroz Vašu knjigu, razbuktati interes intelektualnih krugova na Balkanu u uvjetima posvemašnjeg ponovnog bujanja radikalnih nacionalističkih ideja i desnih pokreta?

- Bez obzira na svojih 90 godina, Chomsky je izuzetno aktivan u podršci pravednijem funkcioniranju društva, aktivan ne samo kroz bogat i obiman opus radova, već i kroz aktivističke poruke i kontinuirane razgovore s intelektualcima i studentima, kolikogod je moguće putuje i sam se javlja na mailove. Primjerice, kada sam ga obavijestio o knjizi koja je objavljena, odgovorio mi je u roku manje od sata, bez obzira na vremensku razliku dana i noći…Možda je manje poznato kako je Chomsky temeljito obrađivao i anarhističke tendencije, naravno ne govorim o stereotipima i manipuliranju samim pojmom anarhizma. Chomsky „svojim“ pristupom anarhizmu propituje koliko država i centri moći mogu zlouporabiti svoje ovlasti i sebične i ne-ljudske interese pravdati i prikrivati javnim interesom i „brigom“ za mišljenje, ciljeve i ponašanje javnog mnijenja i mase čitatelja, gledatelja i slušatelja. Nažalost, u tome veliku podršku centri moći imaju u medijima.

- Kako sve masmediji danas najviše manipuliraju stvarajući kod ljudi iluziju stvarnosti?

- Najviše manipulacija odnosi se na tzv. stvaranje „informativne gladi“ koja se rješava tako da se javnost hrani junk food informacijama. U želji da što prije stigne do potrošača vijesti plasiraju se i poluistine kako bi se stvorila iluzija kako samo preko tog i tog portala ili tiska imate punu informaciju. Po tome glavne vijesti sliče na sofisticirane reklame u kojima ne pijete zbog žeđi nego zbog osjećaja radosti, sreće, veselja… Iluzija jest i kako su vijesti koje se plasiraju najvažnije, što ovisno o raznim interesima i nije točno i čim se maknemo od lokalnih granica takva je iluzija još veća. Primjerice, pratiti ćemo rat u Siriji, ali stalno bombardiranje u Jemenu i ubijanje civila nećemo.

- Hoće li se u budućnosti novinarstvo potpuno preseliti na društvene mreže i mobilne komunikacijske platforme i(li) postati ovisno o njima?

- Takav će i trend i dalje postojati ali vjerojatno neće biti potpun – uostalom i radio je preživio pojavu TV kada se pretpostavljalo da će ga u svemu prevladati. Ali, zahvaljujući dijelom automobilima gdje možete voziti i slušati radio (kod TV to nije moguće radi disperzije pozornosti) kao i američkim domaćicama kojima je radio pomagao da glazbu ili razgovore slušaju i dok rade u kući, to se nije dogodilo. No, događat će se i trendovi koji se nisu baš predviđali – npr. nestanak disketa kojima su mnogi predviđali odličnu budućnost. Unatoč planovima, Facebook raširenost slabi, dok Instagram raste. No, pojavit će se i mediji za koje zasad ne znamo i postati trend koji nitko ne očekuje.

- Kako suzbiti širenje lažnih vijesti i njihovo manipuliranje za potrebe političkih opcija i izbora?

- Fake news se ne mogu suzbiti do kraja obzirom na slabljenje profesionalnog novinarstva. Prodor organiziranih kampanja ubacivanja polu istinitih informacija ili onih koje se ne mogu demantirati kao i bjesomučnih napora da se samo poveća broj „klikanja“ bez obzira na istinitost. Problem je ne što se plasiraju laži ili prikrivaju istine već što istina više nije važna! Spektakli i senzacije ulaze u način života, a tu su i trolovi i (polu)plaćeni ubacivači psovki, omalovažavanja i mržnje po kojima se čini da su u većini. Glasniji postaju sve glasniji i bezobzirniji, a šutljivi sve šutljiviji i ponizniji. Dio takvih koristi više adresa, tjeraju ozbiljne dijaloge s portala, dok urednici portala ne brišu i one najgore komentare koji nisu komentari već samo širenje medijskog otrova putem medija. Ali, generalno, to više i nije stvar jednog medija ili uređivanja, već cijele društvene sfere, od odgoja, medijske pismenosti do insistiranja na etičkim okvirima.

- Na koji način funkcioniraju mainstream mediji iza "europske granice", u balkanskoj regiji, ima li razlike u njihovu funkcioniranju u usporedbi s medijima u Hrvatskoj?

- Naravno, mnogo toga ovisi o sustavu odnosa društvo-mediji kojeg podstiču i razvijaju navedeni centri moći, temelji li se on na apologetskom prikazivanju vlasti, naroda i stvarnosti i kako prolaze nastojanja medija ili dijelova ukupne medijske scene da budu na strani korektnog prikazivanja što-se-stvarno-događa. Situacija se razlikuje od zemlje do zemlje, susjeda do susjeda, no jedna od glavnih karakteristika je često „gledanje u tuđe dvorište“. Tu je i ona zamka i laž po kojoj mediji „pišu ono što ljudi traže“, umjesto priznanja kako ograničavanjem sadržaja i njegove kritike serviraju i više nego bi smjeli i time utječu na stavove i potrebe korisnika medija. Zanimljivo, premda zapravo nema klasičnih nezavisnih medija, jer su vlasnički, politički i stranački odnosi isprepleteni, ipak se sve više javljaju tendencije i razmišljanja kako se ljudima (mora) pružiti više odgovornosti i poštivanja, posebno vjerodostojnosti. Jer, možemo i ovako reći – premda etika može postojati bez novinarstva, novinarstvo bez etike nije novinarstvo.

- Zašto se Crna Gora, pa i njen predsjednik Milo Đukanović, tako angažirano uključila u poticanje znanstvenih rasprava i promociju razvoja filozofske misli o masmedijima?

- Ono što sam imao prilike čuti i vidjeti, najprije u kontaktima sa spomenutim stručnjacima i znanstvenicima u krugu oko Medijskih dijaloga, profesorima i predstavnicima na sveučilištima, ali i onome što se moglo čuti od predsjednika Đukanovića, Crna Gora se nalazi u svojevrsnom „trendu“ u kojem znanje, znanost i kredibilnost općenito, pa posebno i u medijima, dobiva ipak sve više na težini. Tako se javlja i težnja poticanja razvoja medija neopterećenih pukim ciljevima interesa, marketinga i reklamiranja proizvoda i ljudi. Na samoj dodjeli predsjednik Đukanović je istakao – a to nije zvučalo kao fraze ili prazne riječi – kako Crna Gora slobodne i odgovorne medije vidi kao dio svoje europske budućnosti. Proces integracija ocijenio je otvaranjem razvoju društva i kvalitetnijem životu umjesto pukog administrativnog ispunjavanja pregovaračke agende.

Na dodjeli, kojoj su bili nazočni, uz ministre i Vladu i brojni predstavnici Parlamenta i državnih institucija, te znanosti, obrazovanja, kulture i umjetnosti, diplomatskog kora susjednih zemalja, mogao sam od mnogih čuti kako je težište razgovora i izjava bio na promociji znanja i znanosti kojoj je cilj bolje i pravednije društvo, uz sve poteškoće. I sve to zapravo na uručenju nagrade za knjigu i obilježavanju jedne ideje o znanosti koja stvara mostove i spaja zajedničke težnje i aktivnosti. Primjerice, poput projekta Putevima bokeljskih Hrvata što je pokrenula agencija BET u partnerstvu s Hrvatskim nacionalnim vijećem iz Crne Gore te Hrvatskom bratovštinom „Bokeljska mornarica 809“ iz Hrvatske. A riječ je o projektu kojemu su supokrovitelji hrvatska predsjednica i crnogorski predsjednik. Veselili su me i razgovori s hrvatskim veleposlanikom Veselkom Grubišićem, ministricom u crnogorskoj Vladi Marijom Vučinović iz Hrvatske građanske inicijative, predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimirom Dekovićem i drugima.

- Kakva je daljnja sudbina knjige, pretpostavljam da joj je nagrada, kao i Vama, otvorila neka vrata ili barem prozore?

- To se naravno, tek treba vidjeti, glavni mi je cilj da knjiga dođe do kolega, stručnjaka, znanstvenika, čitatelja koji žele nešto više saznati medijskom svijetu koji nas okružuje, nepreglednom i čudesnom, no istodobno i pomalo mračnom i manipulirajućem. Prije svega da knjigu pročitaju studenti koji prolaze kroz životne okolnosti u kojima moraju i trebaju biti kritični, racionalni, ne manipulirani, spremni aktivnije braniti dostojanstvo studiranja koje se ne svodi na polaganje ispita dok profesori dobivaju plaće. Studiranje je zajednička odgovornost, ali i zajednički poticaj prenošenju znanja i vještina, raznih ideja i spoznaja, među ostalim i baštine Chomskog. Stoga se nadam kako će za ovu knjigu uvijek biti otvoren neki prozor ili odškrinuta neka vrata…najave su optimistične, posebno jer zanimanje dolazi i iz drugih zemalja i stručno-znanstvenih krugova.

- A daljnji planovi znanstvenog rada?

- Već sad ih nastojim realizirati, nažalost ili na sreću, naša sadašnjost već pruža dovoljno razloga za istraživanja i kritičko povećalo. I ne samo to, u pitanju je budućnost medija u vremenima kada Internet nije više ili neće više biti isključivo „novi medij“, tu su smartphone i androidi, 3 D hologrami, dronovi, umjetna inteligencija…uvijek studente i mlade generacije nastojim pripremiti za nagli uspon medija, ali ne razvijam euforiju ili paranoju prema medijima – prvo mediji nisu zaslužili a drugo bi bio samo prilog medijskim manipulacijama. Mišljenja sam kako medij(i) sami po sebi neće društvo činiti boljim ili lošijim, već prije svega - drugačijim.