- Ovu sam knjigu odlučio nazvati „U posjetu sjećanjima“. Kad sam je zaključivao, moji novinarski kolege Davorka Mezić i Šenol Selimović, kao da su se dogovorili, dostavili su mi tekstove koji su knjigu sjajno uokvirili. Davorka je 26 godina nakon okončanja Domovinskog rata napisala veći broj tekstova svojih ratnih sjećanja, nazvavši ih „O ratu nakon rata (zapisi iz dubine-varljivih-sjećanja)“, a Šenol je dao tekst kojeg je davno napisao, no nikad ga nije objavio (pa ga ja prvi ovdje objavljujem): sjećanja su Franca Luxarda, potomka poznate zadarske obitelji, nekad vlasnika istoimene tvornice likera. Stoga knjigu počinjem na neuobičajen način, a s opravdanim razlogom, s jednim esejom iz Davorkinih „Sjećanja“, kojeg je ona odabrala, a okončavam je sa sjećanjem kojeg je Šenol izabrao – kazao nam je Drago Marić kad nam je u redakciju došao pokloniti svoju novu knjigu.
Treba li, nakon što je objavio više od 20 knjiga o Zadru, sve u Biblioteci Grad, posebno predstavljati ovog zadarskog neumornog kroničara, publicistu, dugogodišnjeg sportskog novinara „Slobodne Dalmacije“, poznavatelja svake zadarse „crtice“ koju s guštom prenosi u svoje knjige, da ostanu trajna uspomena na Zadar i Zadrane. Trajna uspomena i svjedočenje o ljudima i događajima koji bi se, da nije Drage Marića i njegovog neumornog pisanja, najvećim dijelom zaboravili, a oni najvažniji ostali dokumentirani tek ponegdje u arhivima.
- Negdje sam pročitao kako Drago Marić nije književnik, nego tek kroničar koji se serijom knjiga o Zadru i Zadranima najviše dokazuje doprinosom u potrazi za građanskim identitetom Zadra. Onda naiđem na sasvim suprotno mišljenje, gdje ga se naziva vrsnim književnikom, novelistom ravnim najvećim meštrima te popularne književne vrtse. Sâm Marić skromno kaže kako je on tek narodni pripovjedač i kroničar zadarskog populosa i kraja, te kako je glavni cilj njegovoga pisanja otrgnuti zaboravu vrijedne događaje i kvalitetne ljude. Ja bih istaknuo ono što bitno označava Marića kao osobu i kao autora. Rečeno je: On kroz svoje priče uvijek traži dobro u ljudima i to je ono što posebice osvaja i zašto se njegove knjige masovno čitaju. To vrijedi i za ovu, 22. knjigu iz serijala Biblioteka Grad – naveo je prof. Marko Marin u uvodu knjige koja na 107 stranica donosi crtice i priče, od one o vrškom zvonaru do idile u Vrulji ili o kožinskoj „aveniji“. Stare razglednice, dokumentacijska ostavština Martina Babića, podsjetnik na "Zadarski cvrčak“, bukovačka legenda po kojoj su nazvani tamošnji brdo i polje… Priča ima puno, iz Zadra i sa cijelog zadarskog područja, a iznimno je važno da knjiga obiluje fotografijama kao posebnim dokumentima vremena.
Poznato je da se knjige Drage Marića ne nalaze u prodaji, ali je iz naših tekstova poznato i mjesto gdje se mogu doći pročitati, gdje su izložene, gdje i sâm Marić, u društvu književnika Stanka Bašića, svako jutro pije kavu. To je caffe bar Macao na zadarskom Višnjiku.
