Potkraj prošlog desetljeća Lady Gaga je poput parnog valjka pregazila glazbenu scenu. Moćan vokal i modne ekstravagancije (sjetimo se samo toalete od sirovih odrezaka) stvorile su pop ikonu koja se ulaskom u tridesete okrenula novim medijima.
U filmski ju je u velikom stilu uveo glumac Bradley Cooper, također debitant, ali u redateljskom stolcu. Rezultat njihove suradnje glazbena je melodrama 'Zvijezda je rođena', od 1937. četvrta ekranizacija priče o ubogoj mladoj umjetnici koja se vine u orbitu pod mentorstvom zvijezde na zalasku.
Uoči premijere na ovogodišnjoj Mostri mnogi su sumnjali da će film donijeti išta više od uhu ugodnog dueta 'Shallow', no pokazalo se da je Lady Gaga pravo glumačko otkriće. Za razliku od kolegice Madonne čiji su filmski izleti poput 'Evite' ili 'Šangajskog iznenađenja' vrijedni brzog zaborava, Gaga suvereno vlada glasom i pojavom te se s pravom može nadati i glazbenom i glumačkom Oskaru.
I Cooper je prošao test, ispred i iza kamere. Glavnu glumicu je za potrebe filma odgovorio od makeupa, a ona njega natjerala da propjeva bez playbacka, čime je pojačao ionako respektabilnu glumačku rolu.
Njegov junak Jack Maine, tabletoman i alkoholičar, u biti je dobrodušno čeljade, opterećeno teretom slave i obiteljskog nasljeđa na koje ga podsjeća stariji brat i manager (izvrsni Sam Elliott).
Jack muzu i ljubav pronalazi u neuglednoj konobarici Ally (Lady Gaga) koja noću transvestitima pjeva evergreene Edith Piaf. Slučajan susret u baru preraste u romantičnu vezu i 'deal' koji mnogo više koristi mladoj zvijezdi nego njezinom impresariju.
Allyn uspon i Jackov pad prate poslovne i bračne tegobe, ispadi ljubomore i njegovi pijani izleti koji kulminiraju blamažom na dodjeli Grammya.
'Zvijezda je rođena' nepatvoreni je film emocije, pun domljivih krupnih kadrova, uvjerljivih dijaloga i songova koji potvrđuju Gagin 'multitasking'.
Cooperov redateljski prvijenac vrijedan je i zato što nas u doba općeg zasićenja akcijskim spektaklima vraća počelu. Zaboravljenim osjećajima koje ne banalizira niti na njima planski nastoji osvojiti simpatije.
Američki kritičari 'optužili' su redatelja da publici tjera suze na oči. U ovom slučaju to je kompliment jer se u današnjim filmovima emocije i prečesto ismijavaju kao nešto što treba suspregnuti, ako ne i izostaviti jer je 'prvoloptaški' i 'već toliko puta viđeno'...