Šišmiši ne spašavaju Morbiusa: Jared Leto trudi se oko svog ambivalentanog lika, no sve je uzalud. Filmu je krv popio banalan scenarij

Dugo je prošlo od posljednjeg komercijalno isplativog vampirskog filma, pa je zbilja sazrelo vrijeme za buđenje usnulih besmrtnika. Najnovija inačica u film je povučena iz Marvelove stripovske ostavštine, s jasnim ciljem pokretanja nove franšize. Zove se Morbius i prati genezu nastanka zlotvora čije prezime objedinjuje starogrčkog boga snova Morfeja i morbidne navade, u ovom slučaju isisavanje krvi žrtava.

Na nesreću filmofila i ljubitelja stripovskog izvornika, moderni filmski vampir, razmetljivo najavljen neonskim inicijalom u magenta boji, malo koga zastrašuje ili intrigira. I nije tome razlog gluma Jareda Letoa kao ingenioznog liječnika kojeg prigrle braća šišmiši. Leto je, unatoč perfekcionizmu u pripremi uloga, tijekom karijere imao dosta oscilacija (očajan u Aleksandru Velikom, odličan u sporednoj ulozi u 'The house of Gucci'), no u Morbiusu nije potonuo.

Morbiusova romansa s kolegicom je neuvjerljiva

Ključni problem ovog superherojskog horrora je neartikuliran scenarij pun praznina i površnosti koje sijeku poveznice gledatelja s protagonistima. A glavni među njima, dr. Morbius, doživljava transformaciju koju 'njušimo' već u prvim, varljivo impresivnim kadrovima kostarikanske špilje pune netopira. Ostatak filma protječe u jalovom junakovu balansiranju između ljudske i vampirske prirode, dihotomije koja je trebala biti pokretač radnje.

Umjesto toga, švedsko-čileanski redatelj Daniel Espinoza (Life, Sigurna kuća), sve je moralne dvojbe podredio guranju glavnog lika u zadane kalupe akcijskog filma. Morbiusova himera stoga prečesto reži i skakuće umjesto da dublje preispita svoje unutarnje sukobe. A kad smo kod toga, i vanjske. U prvom redu sraz s najboljim prijateljem i supatnikom po bolesti Lucianom /Milom (Britanac Matt Smith kojega ćemo od kolovoza gledati u prequelu Igre prijestolja).

Matt Smith u ulozi Morbiusova bivšeg prijatelja

Milo se ekspresno i bez elaboracije iz dobričine prometne u negativca, načisto podivlja, no nakon toga se interakcija dvojice bivših prijatelja svodi na vratolomne skokove i tučnjavu umjesto razrade različitih pristupa istoj situaciji. I romansa dr. Morbiusa s kolegicom s hematologije Martine Bancroft (Portorikanka Adria Arjona Torres) od početka do krajnjeg (pre)obrata djeluje neuvjerljivo. Dojam je da je Bancroft u igri samo zbog 'girl power', kao što good cop-bad cop detektivski dvojac Al Madrigal i Tyrese Gibson predstavlja 'manjinsku Ameriku'.

U staroj maniri marvelovštine i Morbius nakon finala nudi dva dodatka koja s optimizmom bez pokrića zazivaju nove ekstenzije originala. U oči upada rolica Michaela Keatona kao 'letećeg' negativca Vulturea, uz Morbiusa zakletog neprijatelja Spider-Mana. Hoće li Vulture doista doletjeti u drugi nastavak, teško je reći jer aktualni izlet u stripovski vampirizam ni kod publike ni kod kritike nije naišao na odobravanje.

Dokaz je to da nije mudro po svaku cijenu gurati neosmišljen i kilav projekt bez imalo duha poput ovog. Da je stogodišnjak Nosferatu iz nekog kantuna pogledao Morbiusa, zavidio bi mu tek na jednoj sitnici, u filmu također podcijenjenoj. Otpornosti na dnevno svjetlo.