TESLA Glumica koju Dubrovčani pamte iz ‘Robina Hooda‘ spašava od strujnog udara zbrčkanu priču o genijalcu iz Smiljana

Mjerna jedinica magnetske indukcije, tvrtka tehnološkog magnata Elona Muska, marka televizora, a odnedavno i dugometražni igrani film. Sve se to može podvesti pod prezime Tesla, naslov prvog ozbiljnog hollywoodskog filma o glasovitom izumitelju iz Smiljana.

Za tumača uloge Nikole Tesle redatelj, scenarist i producent Michael Almereyda odabrao je pomalo zaboravljenog asa Ethana Hawkea, suradnika iz osuvremenjene verzije Hamleta 2000. I u novom ostvarenju Almereyda ostaje vjeran svom pomaknutom prikazu fakata i snoviđenja kroz niz vremenskih preskoka.

'Tesla' je postmodernistički portret uma velikog inovatora 19. i prve polovice 20. stoljeća, poprilično konfuzan spoj vizionarskih patenata i životopisa iseljenika iz SAD koje dokumentarističkim upadicama presijeca lik Anne Morgan. Tobožnju Teslinu simpatiju glumi Eve Hewson.

Kći frontmena U2 Bona Voxa koju su Dubrovčani upoznali kao Marianne na snimanju Robina Hooda ostavlja najbolji dojam u glumačkoj postavi. Dok kao pripovjedačica iz vremena uoči Prvog svjetskog rata koristi futuristička sredstva poput laptopa, projektora i Google pretraživača, Hewson je uvjerljiva protofeministica.

Hawkov Tesla pak daje više na razini pojavnog, negoli psihološkog. Istini za volju, Almereyda glavnog junaka pokušava produbiti kroz misaonu komponentu, no to samo pridonosi neredu kojemu ne pomaže ni kad izumitelj za odjavu zapjeva song 'Everybody wants to rule the world' banda Tears for fears iz 1980-tih.

Izostaje iz Tesle i mitski sukob s konkurentom Thomasom Edisonom (glumi ga omiljeni Lynchov glumac Kyle MacLachlan). Pobornik istosmjerne struje ovdje figurira kao bonvivan i elitist bez osobite želje za rivalitetom.

Drugi energetski div, George Westinghouse (Jim Gaffigan) tek je skica, baš kao i onodobna diva Sarah Bernhardt (Rebecca Dayan) koja se nepotrebno nadaje kao predmet Teslina romantičnog interesa.

Osim osobnosti koje bez traga promiču velikim ekranom, film pati i od 'recesijskog' proračuna. Očit manjak financija nameće pretjeranu komornost koja zasjenjuje sve eksterijere, pa i one najvažnije poput Viktorijinih slapova čiji je potencijal opsjedao znanstvenika u Tesli.

Almereyda je nesumnjivo veliki poštovatelj lika i djela ličkog genijalca, no bežični prijenos emocije u ovom je slučaju zaobišao publiku. Tehnološki vrtlog išaran psihodeličnim bojama očito nije pogodan alat za ispisati nečiji životopis.