Zagrebačka filharmonija je nastupila ispred Katedrale u pretposljednjem tjednu 77. Dubrovačkih ljetnih igara. Koncertom je ravnao Dawid Runtz, njen šef dirigent od 2021. godine. U posljednjim gostovanjima na Dubrovačkim ljetnim igrama, Zagrebačka filharmonija je rijetko izvodila simfonijski repertoar. To su obično bile večeri s opernim arijama ili više kraćih solističkih nastupa, tako da je Filharmonija uglavnom bila u službi pratnje. Ali, ove godine, srećom, nije bilo tako.
Odličan program
Čuli smo četiri orkestralne skladbe koje su se tako čudesno nadovezivale jedna na drugu. Pa nam se činilo da su nas izvođači prošetali i odvukli u jedan slikovit i bogat svijet držeći nas prikovane glazbom od početka pa do kraja.
Prvo su Dawid Runtz i Zagrebačka filharmonija izveli Mambo iz mjuzikla Priča sa zapadne strane Leonarda Bernsteina. Potom simfonijsku pjesmu Amerikanac u Parizu Georga Gershwina. Zatim Posvećenje proljeća Igora Stravinskog. I na kraju, kao glazbeni dodatak, Simfonijsko kolo Jakova Gotovca. Dakle, program koji se za dubrovačke prilike rijetko izvodi. Ili gotovo nikad.
Odlične izvedbe
Činilo nam se da su se članovi Filharmonije zaželjeli nastupa u Dubrovniku. Što se itekako osjetilo u njihovom sviranju. Pa smo cijelo vrijeme svjedočili kristalno čistim izvedbama inače osjetljivih tekstura. Odlična ravnoteža dionica pri čemu ne možemo posebno ne istaknuti puhače, zaista je plijenila pažnju u svakom momentu. Bogatstvo kolorita, promjena tempa, dinamike, ugođaja i sadržaja niti u jednom trenutku nije imala zastoj u umjetničkom intenzitetu. S posebnom energijom, nervom i nadahnućem, članovi Filharmonije su nas vodili od prve do posljednje note. Pa su jasna interpretativna smislenost i emotivna nadgradnja zaista okrunili ovo vrijedno gostovanje. Za sve to je očito zaslužno i sugestivno i suvereno vođenje izvanrednog dirigenta Dawida Runtza, koji s tijelom na čijem je čelu gaji odličan odnos pun razumijevanja, poštivanja i artističke ljubavi. Nije beznačajno ni napomenuti da je sve te komplicirane partiture dirigirao napamet. Zaista maestralan koncert!
A cijelom čarobnom ugođaju na ruku je išla i mirna i ugodna dubrovačka noć i puno gledalište.
Ipak, moramo se pitati u kojoj bi mjeri bila bolja i točnija kvaliteta i kompaktnost zvuka u svim dionicama da je Filharmonija svirala u koncertnoj dvorani? Koju još uvijek zamišljamo. Ili, kao nekad, u Revelinu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....