Umjetnička ravnateljica Martina Filjak: ‘Za Igre nije bitno samo dovoditi velike zvijezde, već svima pokazati i talente iz Grada!‘

Tema Svjetla sjevera pratit će ovogodišnje, 77. Dubrovačke ljetne igre. Umjetnička ravnateljica Martina Filjak u razgovoru za Dubrovački objasnila je što stoji iza same teme, otkrila je više o samom programu i njegovim vrhuncima.

Ušli ste u treću godinu mandata umjetničke ravnateljice, što ste spoznali o Festivalu a što o dubrovačkoj publici čega prije niste bili svjesni?

Rekla bih da sam nekih stvari bila svjesna i prije samog starta a da sam ostale segmente koje sam možda instinktivno ili emotivno osjećala snažnije osvijestila. Mislim da nije moguće kvalitetno sudjelovati u kreaciji i definiranju programa ovog Festivala bez najveće moguće ljubavi, poštovanja ili čak strahopoštovanja i senzibiliteta prema značaju, integritetu i dostojanstvu i Igara i samog Grada. Mislim da umjetničko vodstvo nikada ne smije doći u L‘État, c‘est moi poziciju jer su (sada u svojem 77. izdanju) Igre veće od svih nas i ja im istinski želim da žive još 100 godina. Mi, umjetnički ravnatelji, intendanti smo samo službenici Igara u prolazu i dan nam je privilegij da po najboljoj savjesti i znanju činimo ono što mislimo da je najbolje u tom trenutku.

Uveli ste model festivalske teme, ove godine su to Svjetla sjevera, zašto ste se baš odlučili za spajanje sjevera i juga?

Festivalska tema Svjetla sjevera u kontekstu mediteranskog podneblja u kojem su smještene Dubrovačke ljetne igre otvara prostor za susret dva svijeta, za dijalog dva kulturna imaginarija, istraživanje njihovih razlika, prožimanja, fascinacija i ideala. Dok je Mediteran kolijevka europske kulture i apsolutno polazište ali i raskrižje kultura, civilizacija i svjetova od početnih naleta barbara sa sjevera prema tom istom Mediteranu, Sjever se pretvorio u ishodište civilizacije, napretka, znanosti, kulture i umjetnosti te je taj isti daleki i mistični Sjever itekako utjecao na napredak Juga i prožimao se s njim. Od Gutenbergova stroja, preko Reformacijske crkve te velikih skladatelja, spisatelja i pjesnika germanskog i skandinavskog područja, hladni se Sjever pretvara u vrtlog inovacije, kreacije i civilizacijskog napretka. Svjetlost i trajanje dana drugačije od onog na Jugu, hladnija klima, fascinacija prostranstvima: je li Sjever uistinu onoliko hladan i distanciran koliko se čini ili ključa ispod leda velika strast? Do koje su mjere njihovi skladatelji i pjesnici utjecali na formiranje naše današnje kulture? Dvije su to oprečno različite senzibilnosti u vremenu u kojem se suočavamo s pitanjima koja nije moguće razumjeti samo iz vlastite jednostrane pozicije. Globalna kriza, ratovi, pitanja kulturnog identiteta, migracije, digitalna transformacija, problemi koji nas suočavaju s nekim od temeljnih pitanja, preispitivanja društvenih vrijednosti, stvaraju potrebu da se odredimo prema vremenu kroz mrežu međusobnih utjecaja i različitih umjetničkih kodova.

Koliko aktualne globalne krize, sukobi, poskupljenje goriva, inflacija utječu na kreiranje programa? Koliko se to očituje prilikom pozivanja ruskih, ukrajinskih pa i izraelskih umjetnika na Igre jer je kultura danas postala toliko ispolitizirana?

Na osobnoj razini mi je sve teže i teže podnositi ispolitiziranost kulture koju spominjete; iako je kultura uvijek bila politična (nemojmo se zavaravati), moment u kojem sve prerasta u bezkriterijsko narušavanje umjetničkog ugleda i čak otkazivanje percipirane ‘suprotne‘ strane smatram poražavajućim u 21. stoljeću u kojem sam se nadala da ćemo njegovati liberalne vrijednosti i društvenu otvorenost. Jedini slučajevi u kojima apsolutno podržavam nečije ‘otkazivanje‘ jest u slučaju dokazanih seksualnih prijestupnika ili onih koji otvoreno pozivaju na nasilje i ratove. Ne bih rekla da se to vidljivo odražavalo na programiranje Igara, naročito ne u izdanjima u kojima se tematski bavimo Mediteranom pa Sjeverom. Istina je da smo svi ovog proljeća panično pokupovali sve moguće avio karte! Prije bih rekla da u aktualnoj svjetskoj klimi postaje riskantno raditi velike ili skupe dogovore na razini gostovanja, ne znajući koliko će cijene karata rasti u roku od godine dana ili hoće li netko iz svoje regije/države moći u danom trenutku poletjeti.

Nakon brojnih peripetija Igre su dobile novu ravnateljicu, kako komentirate da se izbor toliko oduljio? Kako Vam je surađivati s Ivonom Šimunović?

Osobno ne bih taj period nazvala "peripetijama", već čak očekivanim tranzicijskim periodom. Netom prije početka posljednjih 76. Igara, Marijeta Radić Grabovac hrabro je zakoračila u ‘vruću stolicu‘ i u funkciju vršiteljice dužnosti ravnatelja te jednako hrabro i časno vodila Igre kroz čitavo trajanje Festivala te cijeli jesenski period na čemu smo joj cijeli tim i ja dan danas zahvalni. Marijeta Radić Grabovac je pritom u samom startu transparentno i iskreno objasnila svoju osobnu poziciju i potom čvrsto stajala pri ideji da joj nije želja biti u dugoročnoj funkciji ravnateljice. Samo trajanje izbora koji je uslijedio smatram čak razumnim, funkcija ravnatelja renomirane i dostojanstvene kuće kao što su Dubrovačke ljetne igre nije nešto što bi se trebalo donijeti olako ili preko noći. Ivona Šimunović je sjajan izbor, na više različitih nivoa: potpuno je realizirana i aktualizirana kao likovna umjetnica koja je napravila (i još uvijek radi) prekrasnu karijeru dok je administrativni ‘zanat‘ rada unutar institucije ispekla u dugogodišnjem radu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Imamo prekrasnu i vrlo konstruktivnu suradnju i čast mi je i privilegij surađivati s osobom poput Ivone.

Mislim da nipošto ne treba podcjenjivati umjetnike na ovakvim pozicijama u kulturi. Postići uspjeh kao umjetnik ili samostalni umjetnik mnogo je više od samog talenta i lijepe izvedbe ili slika; iza toga stoje godine ili desetljeća kontakata, menadžerskog posla obavljenog u okviru stvaranja vlastite karijere, networkinga, mreže suradnji, dogovora i pregovora. Dapače, odgovorno tvrdim da je ideja, bolje rečeno floskula o umjetniku kao malo izgubljenom, dekoncentriranom karakteru nesposobnim za bilo što osim za svoju umjetnost potpuno zastarjela, passé - većina umjetnika koji danas opstaju na sceni itekako imaju kliker za business stranu, iako očima obične publike nevidljivu.

Dramski program prilično je oslonjen na reprize, primjećuje se kako u programu nema gostovanja predstava drugih kazališta kao što je to bilo prethodnih godina, zašto?

U prvoj godini mandata (75. Igre), gostovao je baletni ansambl HNK u Zagrebu u dvije rasprodane izvedbe baleta Hamlet. Na 76. Igrama ponovno je gostovao isti baletni ansambl s dvije rasprodane izvedbe baleta Giselle. Na 77. Igrama gostuje ansambl SNG Maribor, zahtjevna i ujedno fantastična izvedba dva baleta na glazbu Igora Stravinskog, Svadba i Posvećenje proljeća a u koreografiji Edwarda Cluga.

U suštini je dramskog programa i velik interes publike za naslovima iz proteklih sezona - predstava Mara i Kata igra godinama, Ekvinocijo već treću godinu zaredom, pet repriza Ribarskih svađa a sve su odmah rasprodane nakon objave programa. U okviru Festivala nemamo dovoljno ni termina ni produkcijskih mogućnosti za realizaciju gostovanja iz drugih kazališta u ovoliko gustom programu. Uz tri nova naslova osiguravamo razvoj repertoara, a kroz reprize priliku publici da uhvati predstavu koju prošle godine nije uspjela. Svi smo, međutim, sretni što produkcije (i koprodukcije) Dubrovačkih ljetnih igara gostuju na drugim festivalima i u drugim kazalištima.

Vraćaju se ove godine Ekvinocijo i Medeja, Zrinka Cvitešić i Helena Minić dobitnice su Orlanda za najbolja dramska ostvarenja za svoje uloge, a u glazbenom programu slijedi povratak Philharmonixa. Bi li se, po uzoru na dramski program, i u glazbenom dijelu programa mogli pozvati lanjski dobitnici Orlanda?

Apsolutno se slažem da generalno dosadašnji dobitnici Nagrade Orlando trebaju imati redoviti kontakt s Dubrovačkim ljetnim igrama jer u protivnom sama nagrada gubi na značaju. Ići ću redom: u prvoj godini mojeg mandata na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama gostovali su Max Emanuel Cenčić (Orlando 2010.), Monika Leskovar (Orlando 2001.), Ivan Repušić (Orlando 2007.) na Otvaranju je nastupala Dubravka Šeparović Mušović (Orlando 2000. i 2013.) te je izvedena skladba kompozitora Petra Periše Obradovića (Orlando 2020.), ali i Ansambl LADO (Orlando 2003.). U drugoj godini mojeg mandata Dubravka Šeparović Mušović (Orlando 2000. i 2013.) održala je prekrasan koncert u prepunom Dvoru, a osim nje, u glazbenom programu Igara nastupili su Hrvatski barokni ansambl (Orlando 2014.), Zagrebački solisti (Orlando 1980.) a u velikom finalu bas-bariton Marko Mimica (Orlando 2023.). Ove se pak sezone u Dubrovnik vraćaju Ivan Repušić (Orlando 2007.) i dirigent Dawid Runtz (Orlando 2022.).

A može li lanjski dobitnik Orlanda odmah sljedeće ljeto nastupiti na Igrama: jednostavno može, ujedno ovisno o okolnostima. Ponekad je radi interesa publike bolje da postoji godina pauze; ponekad je interes publike toliki da postoji prostor da netko nastupi odmah iduće godine bez bojazni da će dvorana biti prazna ili nerasprodana; ponekad su umjetnici ili ansambli već rasprodani ili se pak sljedeće godine bave programom previše sličnim onom koji su već predstavili. Sve su to faktori. Veseli me, međutim, da smo u pregovorima s Christinom Pluhar i njezinim divnim ansamblom L‘Arpeggiata koji je prošle godine više nego zasluženo ovjenčan Orlandom i nadam se da ćemo ih vidjeti i čuti u Dubrovniku 2027.

I Vi ste ove godine dio glazbenog programa, nastupate s Renaudom Capuçonom koji je prije dvije godine imao koncert s Guillaumeom Bellom. Zašto ste se odlučili nastupiti jer ste u jednom intervjuu rekli da to nećete činiti dok obnašate dužnost umjetničke ravnateljice. Nastupali ste već pred festivalskom publikom, hoće li Vam biti teže stati pred nju s obzirom na sadašnju funkciju i odgovornosti?

Renaud Capuçon umjetnik je svjetske razine karijere što potvrđuje više od 100 nastupa godišnje ali i činjenica da mu je dodijeljena Guarneri del Gesù violina koja je nekoć pripadala Isaacu Sternu. Sukladno njegovoj zauzetosti i karijeri, Renaud njeguje brojne suradnje s brojnim pijanistima te redovito surađuje s imenima kao: Martha Argerich, Helene Grimaud, Igor Levit, Khatia Buniatishvili, Beatrice Rana, Mao Fujita, Guillaume Bellom. Jedna je od tih ekskluzivnih suradnji bila planirana za ovogodišnje izdanje Igara, ali su se okolnosti nažalost drugačije posložile u posljednji trenutak pred objavu programa, a Renaud (koji me naravno poznaje i prati s međunarodne glazbene scene) je sâm predložio da odsviram taj koncert s njim. Naravno da nastupam bez honorara kao što sam i izjavila pred dvije godine; da nemam namjeru solistički nastupati u okviru Igara a sasvim sigurno ako i nastupim, da ću to činiti pro bono. Festivalska je publika uvijek lijepo reagirala na mene, još od prvog nastupa i tada mi dodijeljenog Orlanda (2008.) - moj je zadatak i sad biti na svojoj razini a izuzetno se veselim ponovno iskusiti čarobnu, nesvakidašnju i neponovljivu akustiku Kneževog dvora. To nije moja jedina participacija u programu: 21. srpnja moderirat ću predstavljanje CD-a sjajnog Maroja Brčića, a 10. kolovoza planiram svirati malu klavirsku dionicu u sastavu DSO-a u izvedbi Arva Pärta i njegovog nevjerojatnog djela Tabula Rasa koje će solistički izvesti Eva Šulić i Mirabai Weismehl Rosenfeld. Znam da nije nužno uobičajeno da poznati solisti sviraju orkestralne dionice, međutim, toliko sam fascinirana tim djelom i toliko ga obožavam da jednostavno želim to doživjeti iz bilo kojeg mogućeg ugla. Za niti jedno od navedenih cameo sudjelovanja neću primiti honorar; jedino to smatram ispravnim i prihvatljivim. Žao mi je da to trebam isticati ali u društvenoj klimi u kojoj živimo ispravno i etično postupanje postaje svojevrsni kuriozum.

Već treću godinu zaredom vraćate se Lokrumu kao lokaciji, drugu godinu je tu Lovrjenac, a Skup pak igra na Poljani Ruđera Boškovića. Je li se bilo teško izboriti za taj prostor koji dugo nije korišten?

Važno nam je da se ambijentalnost kao specifičnost Igara sačuva, da se uspijevamo izboriti s poteškoćama koje ljetni turistički period nosi. Lokacije se biraju u dogovorima s redateljima, njihovim umjetničkim vizijama. Bitno je da su razlozi u odabiru teksta, senzibilitetu redatelja. Nije bilo teško ostvariti mogućnost i da Poljana Ruđera Boškovića opet bude prostor za dramski program. Magellijeva ideja Skupa je izvrsna za taj prostor. Izuzetno smo zahvalni Dubrovačkoj biskupiji na pomoći u realizaciji predstave. Isto tako i Lokrum i Lovrijenac snažno nose značenja komada koje tamo igramo. Uz to, istaknula bih i da predstava Ekvinocijo treću godinu zaredom igra na fantastičnoj lokaciji na Posatu dok predstava Ribarske svađe drugu godinu zaredom igra u parku Umjetničke škole; pored toga, Folklorni ansambl Linđo nastupa i ispred Svetog Vlaha i ispred Katedrale dok se čak tri velika koncerta također događaju u samom srcu Grada: Carmina Burana ispred Svetog Vlaha, Zagrebačka filharmonija a kasnije i Opera gala ispred Katedrale. Za sve te lokacije mora postojati jedan logički slijed - mora postojati zašto, zatim mora postojati zato kao odgovor, a tome onda slijedi i sinergija cijelog tima koja se u dobroj, štoviše odličnoj suradnji s Gradom potom dogovori za određenu lokaciju.

Naznačili ste da Igre želite vratiti Gradu, je li to fizički uopće moguće s obzirom na stolove i gužvu? Gradonačelnik je lani na kraju 76. festivalskog ljeta kazao kako su Gundulićeva poljana i Park u Pilama spremni za Igre, mislite li da će biti iskoraka na te prostore?

I još uvijek to smatram jer Igre moraju pripadati Gradu, ne samo simbolički, već i lokacijski, duhom, institucionalnom sinergijom i vidljivošću. U prvoj godini mandata ‘osvojena‘ je lokacija Posata ali i Držićeva poljana je ugostila predstavu Kafetarija. Naša (ravnateljice drame Senke Bulić i mene) je želja bila odmah vratiti Kazalište Marina Držića na Igre te od prve godine mandata svake godine sudjeluje u programu Igara. Za Igre nije samo bitno dovoditi velike zvijezde u Grad, već svima koji u Grad dolaze pokazati koja je neizmjerna kvaliteta i količina talenata u samome Gradu - stoga je vrlo bitna sinergija svih kulturnih institucija u stvaranju programa. Za Dubrovački me pak simfonijski orkestar vezuje dugogodišnje prijateljstvo te tijekom mojeg mandata imaju tri nastupa u sezoni koja im donose nove i uzbudljive suradnje - a prošle smo godine velikim i prepunim koncertom ispred Svetog Vlaha i izvedbom monumentalne Beethovenove 9. simfonije dostojno proslavili njihovu 100. obljetnicu. Iste smo godine s više nastupa i krunom nastupa ispred Katedrale obilježili 60. obljetnicu Folklornog ansambla Linđo, još jednog velikog partnera visoke umjetničke i izvedbene razine kojeg imamo u Gradu. Posebno je važan rad s mladima, kontinuirane suradnje s Umjetničkom školom Luke Sorkočevića, a ove godine i Dječjim zborom Umjetničke škole Luke Sorkočevića i to na samom Otvaranju, kao i na izvedbi Carmine Burane 11. srpnja.

Ove godine imamo više koncerata i nastupa na lokacijama u samom srcu Grada i to su izvedbe koje su lokacijski zahtjevne ali će imati veliku vidljivost; Carmina Burana ispred Crkve sv. Vlaha dan poslije Otvaranja; Folklorni ansambl Linđo ispred Crkve sv. Vlaha; Zagrebačka filharmonija ispred Katedrale; Linđo ispred Katedrale te Opera gala, tradicionalno, ispred Katedrale.

Gundulićeva poljana i Park u Pilama područje su posebnog senzibiliteta i sjećanja; ponekad mi se čini da je gotovo sigurno da kamen ima svoje pamćenje i sjećanje jer se na tim lokacijama zaista osjeća posebna atmosfera. Iskoraci u smjeru tih lokacija ovise i o suradnji s Gradom ali i sa željama i vizijama redatelja, repertoarom. Sjajno je da su komunikacijski kanali sada toliko otvoreni.

Što biste osobno izdvojili kao festivalske vrhunce koje biste preporučili?

Ima nekoliko stvari s kojima sam posebno zadovoljna. Ovo je treća godina mog (našeg, uz Senku Bulić) umjetničkog mandata na koji gledam kao na maraton. Po meni, treća godina mora biti drugačija, intenzivnija, zahtjevnija pa možda i umjetnički izazovnija (upravo u ovaj čas skromno zahvaljujem cijelom timu) kako bi se održao - ili intenzivirao - ritam.

U tom sam smislu zadovoljna s nekoliko stvari: čak pet različitih orkestara nastupit će ove godine na Dubrovačkim ljetnim igrama: Minhenski radijski orkestar i Ivan Repušić (uz Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić"); Academy of St Martin in the Fields i Joshua Bell (ovaj svjetski renomirani ansambl nakon mnogo godina ponovno je u Hrvatskoj); Dubrovački simfonijski orkestar; Zagrebačka filharmonija i Dawid Runtz u izvedbi Posvećenja proljeća Igora Stravinskog te Simfonijski orkestar HRT-a. Posvećenje proljeća i Svadbu Stravinskog izvest će i Balet SNG iz Maribora u koreografiji Edwarda Cluga, još jedno značajno gostovanje.

Potom, nekoliko je velikih svjetskih zvijezda po prvi put u Hrvatskoj ekskluzivno na Dubrovačkim ljetnim igrama: pijanisti David Fray i David Krikhuli; Barokkanerne, Jadran Duncumb i Ragnhild Hemsing; dirigent Christian Vasquez; svjetska sopranistička zvijezda Pretty Yende.

Ove godine HRT izravno prenosi čak tri koncerta iz Dubrovnika - samo Otvaranje, Carminu Buranu te Opera galu u samoj završnici Festivala; jedan značajan dio programa dobio je golemu vidljivost s lokacijama u samom Gradu - tako će Minhenski radijski orkestar ali idućeg dana i Folklorni ansambl Linđo nastupiti u srcu Grada, ispred Crkve sv. Vlaha; Zagrebačka filharmonija, Linđo i Simfonijski orkestar HRT-a će nastupiti ispred Katedrale; hit predstava Ekvinocijo ima nevjerojatnu lokaciju na Posatu dok će publika moći doživjeti predstavu Skup Marina Držića (režija Paolo Magelli) na Boškovićevoj poljani. Vjerujem da će veliku pažnju javnosti dobiti i druge dvije dramske premijere, Ibsenova Žena s mora u režiji Ivana Plazibata ali i Shakespeareov politički nabijen Richard III u režiji Vita Taufera.

Govoreći Vam o ovogodišnjem programu, svjesna sam koji je to ogroman opseg programa i projekata. Vrijedi istaknuti da glavnina financiranja programa dolazi od strane Ministarstva kulture i medija, Grada Dubrovnika te Dubrovačko-neretvanske županije a potom i niza sponzora. U slučaju gostovanja Minhenskog radijskog orkestra itekako valja spomenuti ogroman osobni angažman maestra Ivana Repušića pri realizaciji ovog gostovanja, kao i važne partnere bez kojih ovo gostovanje ne bi moglo biti održivo u našim financijskim okvirima te sam posebno zahvalna našim partnerima: Hrvatskoj turističkoj zajednici, Bavarskoj radioteleviziji te Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu. Dio se naših programa, kao ni televizijski prijenosi, ne bi mogao realizirati bez važnog strateškog partnerstva s Hrvatskom radiotelevizijom koja je velika podrška Dubrovačkim ljetnim igrama. Ističem i da Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić", kao i orkestar Zagrebačke filharmonije dolaze u Dubrovnik uz značajnu financijsku potporu Grada Zagreba te im ovom prilikom izražavam veliku zahvalnost.

Osobno sam sretna i da imamo priliku u nekoliko projekata raditi i s mladima i djecom iz Dubrovnika. Donacijski koncert ‘Mladi za Mlade‘ nastavlja se i ove godine, a na njemu će se predstaviti nagrađivani mladi glazbenici te nagrađivani učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevica a čitav prihod koncerta namijenjen je Umjetničkoj školi. Potom, Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića nastupio je i na svečanom Otvaranju te će nastupiti i u izvedbi Carmine Burane ispred Crkve sv. Vlaha a u okviru EU projekta obiteljsko kazalište nastala je i predstava Dubrovački plesni san u kojoj također sudjeluju polaznici Baletnog odjela Umjetničke škole ali i primjerice nacionalni baletni prvak Tomislav Petranović. Mogla bih reći da su djeca naša najvažnija publika i istovremeno naši najdraži izvođači.