Kineski pojas i putovi svile

Mislio sam da sam gotov s učenjem nemoguće teškog jezika, međutim, prevario sam se. Dobrodošli u Narodnu Republiku Hrvatsku (NRH), 24-tu po redu provinciju (pokrajinu) majke Azije.

S populacijom od četiri milijuna stanovnika NRH najmanje je naseljena provincija, njena veličina može se usporediti jedino s provincijom Qinghai koja ima 5,7 milijuna stanovnika, dok su ostale kineske provincije naseljene s više od 60 milijuna stanovnika. Da, došlo je vrijeme da naučim novi jezik, kineski, ili, preciznije mandarinski.

Polako, ali sigurno “guta” nas azijski div. Hrvatska bi trebala biti članica Europske unije, a ne Nacionalnog narodnog kongresa. Kako god, ali imam dojam da svaki put kada zatrebamo pomoć, mi se okrećemo istoku, a ne prema zapadu. Ne samo da smo bili domaćini kneskom mega kongresu na kojem su sudjelovali premijeri iz regije, nadajući se investicijama iz Kine, nego smo Kinezima prodali i hotel, a tu je i trenutačno najveća investicija u Hrvatskoj, Pelješki most.

Nemojmo se zavaravati, nisu Kinezi odabrali Hrvatsku zato što im se sviđa naša obala ili zato što obožavaju okus rozate. Mi smo samo maleni djelić puno većeg plana. Od autoceste u Pakistanu, preko željezničke pruge u Kazahstanu i luka u Šri Lanki, postoji plan težine u trilijunima dolara, koji se zove “Inicijativa pojasa i puteva”. Radi se o planu preusmjeravanja putova trgovine i kineskim planovima da postane svjetska supersila.

Romantizirana verzija ove priče govori o “novom” Putu svile, međutim, u sjeni ovog projekta nema nimalo romantike. Kinezi u spomenute zemlje ulažu bilijune i bilijune dolara koje im te države vjerojatno nikada neće moći vratiti. Međutim, oni kupuju moć i utjecaj. Italija je nedavno potpisivanjem sporazuma “Novog puta svile” postala prva od zemalja G7 koja je uskočila u “krevet” s azijskim partnerom.

S obzirom na to da je talijanski javni dug još veći od hrvatskog, onda je jasno zašto su svi zainteresirani za par bilijuna yena (žao mi je narode hrvatski). Sve je započelo 2013. godine kada je kineski predsjednik, Xi Jinping, izjavio da “moramo pronaći novi pristup i zajednički izgraditi ekonomiju duž (novog) “Puta svile.” Tom prigodom prvi put je spomenut kineski masterplan.

Do sada, plan za Hrvatsku već se uvelike zahuktao. Od nove bolnice, preko gradnje dva nogometna stadiona do zanimanja za kupnju posrnulih hrvatskih brodograditeljskih divova. Uskoro ćemo i sami postati dijelom velike kineske slagalice. S druge strane, izgleda da Kinezima nedostaje kreativnosti kada je riječ o nazivima svojih tvrtki.

Tako pelješki most gradi tvrtka Kineske ceste i mostovi, dok bi se naša brodogradilišta uskoro mogla zvati Kineska brodarska industrija. Možda je takav običaj u Kini da se tvrtke nazivaju prema opisu poslova kojeg obavljaju.

Vjerojatno bi bili najsretniji kada bi McDonalds mogli prezvati u Kineska tvrtka za hamburgere ili Starbucks u Kineska trgovina ka(f)ve. I tako sam ja proveo svo ovo vrijeme učeći i mučeći se s hrvatskim jezikom, umjesto da sam učio kineski. Kad Novi put svile prođe našom zemljom zamislite koliki će utjecaj imati na nove poslove. Hoće li slučaj kupnje brodogradilišta biti ogledni primjerak za budućnost?

Hoće li naša Vlada kada bude u prekršaju s nekom novom javnom nabavom i privatnim interesima odgovarati Kinezima?

Vjerujem da je Europska unija, koju naša Vlada naprosto obožava, daleko od zadovoljstva nastalom situacijom. Nakon što su financirali Pelješki most, sad je taj silni novac, milijuni eura, otišao na Istok. “Kada zapušu vjetrovi promjene, neki ljudi grade zidove, a neki vjetrenjače (mostove)” stara je kineska poslovica.

Čujete li ovo gospodine Trump? Kinezi ne samo da grade mostove, oni grade i ekonomiju budućnosti, a mi smo dio priče kineske svjetske dominacije, htjeli to il’ ne!