Da bi maslina redovito rađala, treba je gnojiti. U gnojidbi se može jako griješiti, kao i u svemu u maslinarstvu. Čovjek, u želji da postigne što raniji i obilniji rod, često pretjera u gnojidbi.
Već sam više puta spomenuo, ali treba i ponavljati, da pretjerana gnojidba može biti uzrok mnogih bolesti maslina.
Evo klasičnog primjera uzročno-posljedičnog obolijevanja masline: pretjerana mineralizacija (NPK) ispod masline bez analize tla dovodi do ranijeg početka vegetacije, ili produžavanja vegetacije maslina u nepovoljno vrijeme (ranoproljetno ili kasnojesensko).
Uz oscilirajuće temperature tipa toplo-hladno, maslina se u tim razdobljima počinje “znojiti” stvaranjem tzv. medne rose. Medna rosa masline izvrsna je podloga za razvoj svih gljivičnih bolesti, a posebno čađavice. Treba napomenuti da pretjerana gnojidba mineralnim gnojivom pridonosi gljivičnom oboljenju podjednako i na listu kao i na deblu masline.
Naravno, bolest će se brže pojaviti, lakše širiti i dulje zadržati uz standardne nepovoljne okolnosti (nepovoljni položaji maslinika u kotlinama, ravnici – dolini na vodonosnim područjima, kao i guste krošnje ili gusta sadnja maslinika).
Isto tako, svaka pretjerana folijarna gnojidba može utjecati na maslininu alternativnost rađanja (neredovitu rodnost).
Najvažnije je za maslinu da ima dovoljno humusa ispod sebe u zemlji, a onda se ona sama pobrine za to da uzme što joj treba.
Maslina raste i u kiselim i lužnatim tlima (negdje bolje, negdje lošije), ali uz bogat humus nema problema. Zato je jesenska osnovna (organska) gnojidba prvi korak razuma u gnojidbi svake vegetacijske godine.
Ja godinama koristim ovčji stajnjak. Stajnjak može biti i kozji, goveđi ili konjski, svejedno, samo ga maslini treba dati dovoljno.
Negdje više, negdje manje, ali treba ga dati, jer on je osnova i pretpostavka građenja temelja za iduću vegetacijsku godinu.