klimatske promjeneDr. Ivica Vlatković: Promijenimo filozofiju poticaja pa ćemo vidjeti tko radi, a tko ne radi, i kome se isplati, a kome ne

Klimatske promjene mi maslinari ne možemo zaustaviti niti promijeniti. Ono što možemo promijeniti u maslinarstvu smo mi sami i naš pristup maslinama o kojima brinemo.

Proljeće bez dovoljno vlage u tlu traži navodnjavanje da maslina usvoji dovoljno makro i mikro elemenata i pripremi se za cvatnju i oplodnju. Ukoliko se to ne dogodi cvijet masline nema kvalitetno razvijen tučak i prašnike. Cvatnja obiluje cvijetom koji morfološki, citološki i fiziološki nije kvalitetan i potpun za oplodnju.

Ukoliko uz to nastupe visoke temperature u fazi cvatnje, ne ostaje gotovo ništa. Uz sve to spomenut ću npr. i kasni mraz koji je u travnju 2021. na mnogim lokacijama uništio pupove maslina, koji su jednostavno pocrnili, pa nije niti bilo cvatnje. Na mnogima je izazvao defolijaciju, što su mnogi pripisali paunovom oku.

Zato po mojem mišljenju svako buduće planiranje velikih nasada od strane države i pojedinaca je „račun bez krčmara“.

Daleko bolja strategija po meni bi bila od strane Ministarstva i županija napraviti plan revitalizacije milijuna starih stabala maslina koji životare zapušteni.

Obnova starih maslinika daje brze rezultate, manje traži navodnjavanja i još ukoliko ih se cijepi novim rodnim sortama i supersortama, poput oleane, leciane, arbosane, sikitite, arbeqine imati će daleko veće šanse za uspjeh na takvim dobro ukorijenjenim starim stablima, poput oblice.

Meni su prošle godine najbolje rodili pisholen marocco, chamlal, mrčakinje, sve odreda cijepljene na stare oblice.

Znam da su u sva planiranja budućih nasada isprepleteni interesi mnogih: države tj. Ministarstva da sve stavlja pod velike, lako kontrolirane nasade, rasadničarske industrije, kojoj je interes sve to opskrbiti najčešće lošim uvoznim sadnicama, uz časne izuzetke, do onih koji se bave prodajom gnojiva i melioracijom krša i drobljenjem kamena.

Pored milijuna posađenih, ali zapuštenih stabala maslina, koje su sadili naši djedovi, planiranje novih nasada je za mene ponašanje poput „pijanih milijardera“.

Niti jedna dalmatinska županija nema evidenciju koliko ima posađenih starih zapuštenih maslinika, a sadili bi nove. Potaknimo ljude na obnovu starih i nađimo formulu kako to uraditi. Već sada i ovo sto imamo ne stignemo kvalitetno rezati, njegovati i pobrati, jer nema stručne i radne snage koja to može odraditi.

Promijenimo filozofiju poticaja prvenstveno na gotov proizvod pa ćemo vidjeti tko radi, a tko ne radi… i kome se isplati, a kome ne.