Nekako nam je u posljednje vrijeme, nakon pojave i širenja širom svijeta pandemije COVID-19, virus postao svakodnevna tema razgovora. Vodi se rat čovječanstva protiv nevidljivog neprijatelja, broje se na stotine tisuća žrtava, a ekonomska kretanja stagniraju ili nazaduju.
Drugo je pitanje jesmo li i najsretniji samo kad nam ekonomije dinamično rastu, a sami smo dio tog općeg ubrzanog potrošačkog sustava gdje je sve podređeno proizvodnji, ali se sve ubrzano i baca te gomila otpad, gdje mnoge, pa i poljoprivredne, površine u priobalju ustupaju mjesto izgradnji silnih apartmana da i sami ljeti u onim gužvama živimo kao stranci u svojim mjestima.
No, za nešto dobiti uvijek se nešto i žrtvuje, tako je uvijek bilo, dio smo sistema koji nam postavlja uvjete ponašanja. Treba samo vjerovati da ćemo znati sačuvati mjeru i nakon što se ubrzo i obranimo od ove napasti, čemu je u posljednje vrijeme sve podređeno. Ovakve nevidljive napasti su najgore, a koje li ironije, ove su toliko su male i jednostavne, na granici su živog i neživog.
Ne možeš ih ničim šutnuti da nestanu, ne možeš ih uništiti. Možeš im samo postavljati zapreke da im se onemogući ulazak u organizam i poticati organizam da se sam obrani. Nezgodni stvorovi? Vjerojatno je tako nekako izgledao i prvi oblik života, koji je trebao biti jako izdržljiv i prilagodljiv da bi mogao opstati i napredovati u razvoju.
Što je virus
Najjednostavniji i najrašireniji oblik života na Zemlji, ako ga tako možemo nazvati budući da nema ni vlastiti metabolizam. Izvan žive stanice je mrtva, inertna tvar, a u stanici poprima osobine žive, inteligentne tvorevine koja je toliko jednostavna da se bez problema mijenja, mutira i prilagođava domaćinu i novim uvjetima okoline.
Slikovito, ako je na vrhu složenosti života čovjek, na drugom je kraju virus, kojega čini tek nakupina molekula, nekoliko gena, tj. djelić kromosoma, umotanih u proteinski omotač, koji smo navikli zamišljati u onoj rogatoj ovojnici – kapsidi.
Naravno, virusa ima nebrojeni broj oblika jer nema žive stanice u kojoj ne može biti prisutan: u životinjama, biljkama i čovjeku, pa do planktona i bakterija, pa čak i u drugim virusima. Može godinama biti neaktivan da bi se dolaskom u živu stanicu aktivirao, počeo vezivati na stanične dijelove i koristiti je u svrhu razmnožavanja.
Kako se razmnožava
Čitav živi svijet ima jedinstveni način prenošenja nasljednih osobina na potomke – putem dezoksiribonukleinske kiseline (DNA) ili ribonukleinske kiseline (RNA). Tom se metodom razmnožavaju i virusi, u većemu dijelu koristeći RNA za prenošenje genetskog koda nasljedniku.
Budući da nema vlastitu staničnu strukturu, koristi se stanicama domaćina za razmnožavanje kroz jednostavan i vrlo brz proces. Virus se naslanja na stanicu domaćina i stimulira je specifičnom kemijskom reakcijom, čime si otvara pristup u nju. Tako ulazi i oslobađa svoju RNA ili DNA, zajedno s proteinima, potrebnim za replikaciju nukleinske kiseline.
Ako se radi o RNA virusu, replikacija genetskog materijala i sintetiziranih proteina, koji se koriste za stvaranje ovojnice, odvija se unutar citoplazme stanice. Ako je, pak, riječ o DNA virusu, genetski materijal se prenosi u jezgru stanice domaćina da bi se ondje umnožio.
Virus posjeduje samo svoju genetsku informaciju u obliku DNA ili RNA, bjelančevine u ovojnici i neke enzime koji pokreću množenje. Sve ostale funkcije – sintezu proteina, proizvodnju energije i svega ostalog pružaju stanice domaćina. Naravno da im pri tome remete funkcioniranje, iscrpljuju ih ili potpuno uništavaju. Na isti se način dalje šire u sljedeće stanice.
Da bi se ostvarila zaraza, mora postojati veća količina virusa jer i domaćin ima svoje načine obrane, kojima manji broj jedinki uspješno blokira. Često puta ga stanica može držati pod kontrolom da bi u nekim stresnim uvjetima ta kontrola oslabjela te počelo razmnožavanje i remećenje funkcioniranja domaćina.
Biljni virusi
Oni su sveprisutni u biljnom svijetu, nema biljke koja im nije domaćin. Velika većina ih nije štetna, neki samo izazivaju lijepe šare na cvjetovima, dok drugi potiču samo neke nevažne promjene.
Uglavnom, žive s biljkom domaćinom, manje ili više je iscrpljuju, ali je ne uništavaju jer bi time uništili i sebe, čak se međusobno kombiniraju pri razmnožavanju (od polaznih virusa, tzv. viriona), stvarajući nove viruse drukčijih ponašanja.
Simptome prisutnosti virusa vidimo po pojavama koje izazivaju. Uglavnom su to poremećaji sinteze klorofila, deformacije na plodovima, grančicama ili lišću. Mogu to biti samo točkice na lišću ili blijeđenje listova (u vidu mozaika ili kompletno).
Ali to su i deformacije plodova rajčice uslijed virusa mozaika, litijaza ili stvaranje tvrdih nakupina u plodu kruške, spužvastih tvorevina u plodu breskve i nektarine uslijed šarke šljive itd.
Kako se biljke brane
Biljka za njih ne proizvodi antitijela, kao što čine ljudi i životinje, već razvija sistem da može osjetiti kada se virus prvi put umnoži u stanici. Najčešće tada tu stanicu sama izolira i "ubija", čime uništava i njega ili koristi tzv. metodu "inaktivacije gena", tj. ima način da ga dezaktivira tako da mu u trenutku umnažanja reže RNK.
Naravno, ima i on svoje mehanizme zaobilaženja tih obrana. I tako svugdje u živome svijetu, svugdje nadmetanje podređeno jednom – borbi za nastavak vrste. Ponekad napadnuta biljka povrati kondiciju i živi prividno normalno, ali u sebi zauvijek nosi živoga nametnika, čije je djelovanje u tom slučaju pod kontrolom same biljke.
Kako virus ulazi u biljku
Može ući samo kroz svježu ranu ili da ga prenese neki kukac. Rana može biti od rezidbe, cijepljenja, tuče i dr. ili ih mogu prenijeti razne uši, cikade ili stjenice sišući sokove, što je i najčešći slučaj. Suzbijanjem štetnih kukaca u velikoj se mjeri smanjuje i mogućnost prijenosa virusa.
Štitaste uši nisu pokretne i ne mogu ga prenositi sa zaraženih stabala, a cikade na maslini nisu baš prisutne, ali nam stjenice mogu biti značajan prijenosnik. Muha i moljac mogu, također, biti značajni širitelji zaraze, ali kako se protiv njih redovito provode mjere zaštite, lako se drže pod kontrolom.
Najčešće viroze maslina
Poznato je petnaestak vrsta virusa koji pripadaju sedam rodova.
Najviše ih ima iz roda Nepovirus: virus Arabis mozaika (ArMV), latentni virus kružnih mrlja jagode (SLRSV), virus uvijanja lišća trešnje (CLRV), latentni virus kružnih mrlja masline (OLRV).
Zatim iz roda Necrovirus: virus nekroze duhana (TNVD), virus blagog mozaika maslina (OMMV), latentni virus masline 1 (OLV-1).
Iz roda Oleavirus: latentni virus masline 2 (OLV-2).
Iz roda Tobamovirus: virus mozaika duhana (TMV).
I još drugi iz poznatih i nepoznatih rodova: virus mozaika krastavaca (CMV), virus žućenja nerva lista (OVYaV), polulatentni virus masline (OSLV), latentni virus masline 3 (OLV-3), virus žućenja lišća masline (OLYaV)...
Ovaj je prikaz više informativne naravi, trenutačno ne postoje studije koje bi upozoravale na širenje i veće opasnosti od ovih patogena. Vjerojatno su oni prilično rašireni u prirodi i mnoga stabla maslina žive s njima a da im to ne predstavlja značajnu smetnju niti se to vidljivo manifestira prema vani.
Dijagnoza i štete
Prilično je teško sa sigurnošću utvrditi virozu i o kojemu se tipu virusa radi, uglavnom zaključujemo prema vidljivim pojavama na biljci. Najčešće su to:
na listovima – razna žućenja i mozaične mrlje, gubitak klorofila u većoj mjeri; nadalje, crvenilo, srpasto uvijanje lišća, pa do sušenja i njegova otpadanja bez vidljive naznake bolesti te skraćivanje internodija grančica, mogu na to upućivati;
na plodovima – pojava kvržica i smećkastih ulegnuća na koži;
na stablu – loša rodnost, na korijenovu vratu i granama prisutnost tvrdih okruglih čvorova, stvaranje plutastog tkiva na donjem dijelu debla, što ima za posljedicu raspucavanje kore u tome dijelu.
Suzbijanje
Treba imati na umu da ne postoji univerzalni lijek protiv virusa i da se sve mjere svode na sprečavanje širenja suzbijanjem prijenosnika te održavanje dobre kondicije biljaka kako bi same mogle razvijati vlastitu otpornost. Alat za rezidbu je dobro povremeno dezinficirati alkoholom koncentracije preko 80% ili toplinom, a jako zaražena stabla odstraniti iz nasada.
Značajni doprinos suzbijanju provode proizvođači sadnica, birajući u tu svrhu samo zdrava stabla, te proizvođačkom deklaracijom garantiraju da na sadnicama nema prisutnih gore navedenih virusa, ali ni ostalih nametnika: bakterija raka (Pseudomonas savastanoi) i brzog sušenja (Xilella fastidiosa) te gljivica verticilioze (Verticillium dahliae) i brojnih nematoda.