Svukud je lijepo, ali doma ipak najljepše. Bolje rečeno, mnoge iseljene otočane cijeloga života vuku korijeni, a neki se kad odu u mirovinu posve vraćaju rodnom škoju. Tako je bilo i sa Nikšom Jelušićem-Pomotom (75), on se nakon završetka svoga radnog vijeka u splitskoj građevinskoj tvrtki "Melioracija" vratio u svoj Stari Grad - Faros i na predjelu Duboka, gdje su se ujesen 1941. tajno okupljali partizani te odatle kretali prema Biokovu i dalje raspoređivali u jedinice diljem bivše Jugoslavije, podigao uzoran maslinik.
- Moji preci, pa i pokojni otac Kuzma, bili su težaci i na ovome mjestu uzgajali vinovu lozu. No, ja sam zaključio da je ta kultura za mene prevelik zalogaj, pa sam u razdoblju od 1986. do 1992. izvadio loze i zasadio 170 maslina. Pretežito su oblice, manjim dijelom levantinke i razne talijanske sorte. Uz taj, kako ja kažem plantažni uzgoj, uredio sam prilazni put, očistio dobar dio zapuštenog zemljišta, obnovio još 50-ak stabala maslina te uz održavanje postojećih izgradio još više od 200 metara novih suhozida, tako da je to sada zaista jedna prava maslinada - veli ovaj doista marljivi maslinar.
Njegov dolac u Dubokoj je za otočne prilike baš (po)golem, veličine oko šest i pol hektara, dobrim dijelom pod šumom. Za masline neposredno nakon branja plodova baca po 3 do 4 kilograma umjetnog gnojiva, no makina za polijevanje tu nikad nije imala mjesta, on ne koristi nikakve herbicide ni pesticide, ničim ne prska travu ni lišće. Travu kosi dva puta godišnje, krajem travnja ili početkom svibnja te onda opet tijekom rujna, pa je maslinada uređena i čista poput golf igrališta. Za svaku pohvalu nema što, no Nikša je sve to dodatno oplemenio tako da bude funkcionalno, ali i oku ugodno.
- Je, tu sam uz gomilu izgradio ostavu za alat, podigao jednu "tezu" koja je nekoć nastradala u požaru te obnovio kućicu u kojoj su se početkom 2. svjetskog rata okupljali napredni Starograjani i odlazili u partizane. Sada su tu i tri kamina jer imam sina Marka i kćerku Maju Bubalo, pa lijepo je kad mi tu dođu sa suprugom Vesnom, okupi se cijela familija, prijatelji..., štogod i ispečemo, družimo se. Najčešće se to događa baš u vrijeme berbe - iznosi naš sugovornik.
Dakle, posla je tu jako puno, pa povremeno koristi i pomoć. Ove godine je uglavnom uz njega njegov vršnjak Branko Radonić iz obližnjeg Dola. Inače, njih dvojica zajedno imaju tek 150 godina, ali su jako marljivi, iskusni maslinari. Sve rade zajedno, a asistent Branko nam pripovijeda da režu tako da ptičica može proletjeti kroz stabla, prozračna su i drže se one da u maslinicima nije potrebno planinariti, nego maslinariti. Plantažni uzgoj je na dobroj zemlji, dok su ranije hvarski težaci masline sadili po prikrajcima. Na imanju je velika gustirna u koju stanu četiri vagona vode, tu je čak i pojilište za ptice i divlje životinje.
- Posljednjih godina se, svi znamo, suočavamo s klimatskim promjenama, imamo dugotrajne i katastrofalne suše, pa masline dijelom zalijevam slobodnim padom. Lani su plodovi posljedično ostali mali, slab je bio i randman, ali ne može ni maslina rađati svake godine. Na imanju su i dva "depozita" u koje stane oko pola vagona plodova, držim ih jedno vrijeme u kišnici i kad me dođe red prerađujem "po starinsku" u uljari u Brusju. Znam da će struka reći da sam primitivac, ali ja sam tradicionalist - držim se onoga što sam vidio i naučio u djetinjstvu. Uglavnom, s mojim uljem je svatko zadovoljan, nešto podijelimo, nešto popijemo, a nešto prodamo i nitko nema nikakvih primjedbi - objašnjava Nikša.
Dodaje da u tom poslu i nema neke računice, jer kada bi sve stavio na papir, litru ulja bi valjalo prodavati po 100 eura, a u naravi je to uvrh glave 15 eura za litru. Ali zato ima puno, puno ljubavi i truda, u maslinicima se uglavnom radi izvan turističke sezone, a starijim ljudima je ionako potrebna fizička aktivnost da održe zdravlje i kondiciju. No, podizanje maslinika je zasigurno i puno koštalo. Danas je to jedan prekrasan ambijent u kojem bi se zasigurno lijepo osjećali turisti, pa i školska djeca – da se upoznaju s maslinarstvom po "starinsku", baš kao što se nekoć na tu lokaciju dolazilo da bi se pored spomen-ploče SUBNOR-a evociralo uspomenu na svoje sugrađane koji su još u ono doba bili suprotiva fašizmu.
- Istina je to, ali sada su nam došla neka nova vremena. Reći ću vam i to da ja nisam u sustavu poticaja, isto tako nisam iskoristio niti jedan euro od Europske unije. Naravno, to ima neke svoje prednosti, ali ja za taj novac jednostavno nisam zainteresiran. Znam da za sada sve ovo mogu podnijeti i fizički, i financijski, a kada jednog dana ne budem mogao, onda ću reći e sad je dosta - zaključio je ovaj naš maslinar tradicionalist, mada je istini za volju i na Otoku sunca sve više onih koji napuštaju takav pristup, uvažavaju znanstvene spoznaje o kvaliteti maslinova ulja, a troškove obrađivanja maslinika kompenziraju novčanim sredstvima koja im nudi resorno ministarstvo, pa i Europska unija.