in memoriamKoga ćemo sada zvati u pomoć? Odlaskom Mirka Gugića u hrvatskoj maslinarskoj priči ostat će velika praznina

Otišao je veliki poštovatelj i zaštitnik masline prof. dr. sc. Mirko Gugić. Veliki Dalmatinac, najveći maslinarski znalac, Mirko velik kao kuća, velik i kao znanstvenik i maslinarski stručnjak, velik kao čovjek. I velika će praznina u hrvatskoj maslinarskoj priči ostati iza prof. dr. sc. Mirka Gugića...

Umro je Mirko Gugić, jedan od najvećih maslinarskih autoriteta na Mediteranu

O njegovoj smrti javio mi je ranog jutra šoltanski maslinar Vicko Kaštelanac:

"Meri, noćas je umra Mirko. A još jučer smo se čuli. I koga ću ja sad zvat kad mi nešto oko maslina ne bude jasno, kad se dogodi u masliniku nešto neobično, kad mi bude treba savjet...!? Trideset godina san ga uvik zva, i uvik bi se javija i u podne i u ponoć, uvik radoznao, otvoren, spreman na otkrivanje. Eto posla san mu, tražija je za ovo svoje zadnje istraživanje prije par dana neke neobične plodove oblice, zove me: šta se dešava, kakvi su ovo plodovi... Ko će sad tako, koga će to više toliko zanimat, tko je još toliko radoznao i otvoren, tko još toliko zna koliko je on zna,..."

Svi maslinari Dalmacije su znali prof. Gugića, družio se s njima po selima, gradovima i maslinicima, maslinario i "ljudikao" i uživali su u tim druženjima jednako i on i oni.

Zazvali bi ga kad brati, zazvali bi ga kad bi se u masliniku događalo nešto što nisu mogli objasniti, kad bi trebao savjet kako do najboljeg ulja, kad bi bilo svrdlaša, i muhe, i suše, i... I uvijek je dolazio i odazivao se, na pomoć svima i svakome.

Bio je neupitni autoritet, važan sudionik velike promjene u hrvatskom maslinarstvu prije 30 godina, sudjelovao u okviru FAO projekta u sadnji prvih velikih maslinika po Istri i rađanju prvih ekstra djevičanskih hrvatskih maslinovih ulja, bio znanstvenik Instituta za jadranske kulture, dekan Veleučilišta u Kninu, prijatelj brojnih svjetskih znalaca, drugovao je s Mariom Solinasom, legendarnim znanstvenikom čije ime nosi najveća svjetska nagrada za maslinovo ulje,...



Iako velikog znanja i ogromnog iskustva, do svog zadnjeg dana nije prestao istraživati i učiti o maslini. Jake osobnosti, silne energije, samo u posljednjih godinu dana, od kako mu je zdravlje narušila bolest, uspio je završiti veliku knjigu u kojoj je objedinio sve svoje znanje i obaviti cijelo jedno istraživanje.

Svjetski poznati stručnjak široko je svima dijelio svoje veliko znanje o maslini, borio se baš strasno i fajterski s predrasudama i krivim tezama o maslinovu ulju, mrzio plitke priče i blef i bez pardona se s njima javno obračunavao, poštovao trud, istraživanje, rad.

I vrijedi se prisjetiti makar djelića znanja velikog znalca, odgovora koje bi svake godine iznova kod njega tražili jer bi netko svisoka, ponekad i s nekakvom titulom iza sebe, odvalio skroz krivu tezu kao neprijepornu istinu, pa bi se mi, koji ne znamo dovoljno, i Mirko, koji je znao puno i neupitno, svaki put zajedno borili s bleferski prosutim perjem.

I opet će biti tako, ali profesora više nećemo moći zvati u pomoć i u bitku. Pa vrijedi ponoviti makar neke njegove mudrosti da se zna i zapamti.

Kad bi netko spomenuo "ranu berbu", ispalio bi u nekoliko rečenica istinu koju drugi godinama beskonačno i krivo elaboriraju:

"Čim ste rekli 'rana berba', kazali ste da nešto s tom berbom nije u redu, da nije normalna. Ako maslina nastavlja stvarati ulje, onda nema smisla ići u berbu i prekidati njezin proces stvaranja ulja. Sve drugo nije dobro. Maslina stvara ulje, ali ga u plodu i harmonizira, pa ćete kad je stvaranje ulja gotovo dobiti najkvalitetnije ulje."

Bio je protiv mode sve ranijeg branja maslina u Dalmaciji posljednjih godina i govorio:

"Istrani imaju druge sorte, ranijeg dozrijevanja, i to je razlog zašto oni beru ranije od Dalmacije. Oni koji beru prerano rade atak i na kvalitetu i na kvantitetu ulja i to ne može biti dobro za nikoga."

Demistificirao je veliku priču o više polifenola i zdravijem ulju iz ranih berbi:

"Fenola uvijek ima dosta u ulju ako je plod zdrav i zreo i ako se odmah prerađuje, priroda je sve napravila idealno i nepotrebno je govoriti o zelenim, ranim, kasnim berbama."



O modi gorkih ulja koja se kao posebno zdrava posebno cijene, znao je reći:

"To nije negativno, ali ako je intenzitet gorčine takav da ga čovjek ne može konzumirati onda je uzalud cijela priča. Mi se malo igramo i kompliciramo tamo gdje ne treba."

Bio je silno ponosan na današnja hrvatska maslinova ulja. Govorio je:

"Hrvatsko maslinovo ulje je naš ponos! Ekstra djevičansko ulje ne smije imati više od 0,8 posto slobodnih masnih kiselina, ali mi nemamo više ulja ni blizu te granice - kod nas su sva ulja 0,2, ili 0,3 ili 0, 008, ili 0,006 posto slobodnih masnih kiselina. Došli smo do svjetskog vrha kvalitete ulja. Doslovno sva naša ulja u Hrvatskoj su ekstra djevičanska. Ne znam kad sam zadnji put u analizi dobio drugačije rezultate."

Mirko Gugić bio je veliki štovatelj masline i veliki branitelj oblice, autohtone Dalmatinke. I kroz njezinu obranu gradio samopouzdanje i samosvijest hrvatskih maslinara o vrhunskoj svjetskoj vrijednosti hrvatskih sorti i hrvatskih maslinovih ulja. Branio je oblicu i pred svjetskim stručnjacima i pred domaćim oponentima:

"Strašno me ljuti kad i neki naši domaći stručnjaci kažu da je naša oblica kod nas tek udomaćena sorta. Pa ja sam se s Talijanima "tukao" prije 30 godina oko oblice! Ona je ovdje kod nas ponikla, nije ni od kuda ovamo došla nego je ovdje rođena. Ona je nas Hrvate ovdje dočekala."