Na Svetoga Vlaha, početkom veljače, kao i svake godine bilo je veselo u Dubrovniku, jer i opet se proslavio dan zaštitnika Grada. A toga istoga dana, slavio je i Đani Lubiana, maslinar iz Poreča, ne recimo dan Ljubljane, na koje asocira njegovo prezime, inače već stoljećima uobičajeno u okolici Vižinade.
Slavio je još jedan svoj veliki iskorak u maslinarstvu. Dolazak u zaseok Bukori, nedaleko od Vižinade, gdje su mu i maslinici, pravog malog diva, traktora Goldoni, koji je kupio prije neki dan u Bujama.
„Kad smo se prije nešto više od mjesec dana vraćali kući u euforičnom raspoloženju, nakon što smo u Vodicama na Danima dalmatinskog mladog ulja postigli pravi het trik, tada smo bili šampioni u kategoriji sortnih ulja s uljem frantoia, pa šampioni u kategoriji pakovina, a onda na kraju i apsolutni šampion cjelokupne manifestacije, skrenuli smo malo i u Ravne kotare. Uvijek me interesira kako izgledaju maslinici, pa smo tamo u susretima s maslinarima vidjeli i traktor koji mi je na prvu odmah „legnuo“.
Čim sam ga vidio u masliniku, znao sam da je to ono što tražim. I nekoliko dana kasnije čujem kako u Bujama malo stariji gospodin prodaje baš takav, ne nov, ali dobro očuvan traktor. Odem do njega i kupim tako traktor koji izgleda kao nov. Bio je deset godina u garaži i napravio tek 260 radnih sati. Ma super stroj, evo ga iz garaže baš izvozi Marko, sin mog prijatelja Patrika Radešića, kod kojeg se ovdje u Bukorima nalaze i sva druga pomagala i mehanizacija koja mi trebaju u obradi maslina. Od pluga do atomizera za špricanje.“
Kilo maslina 9 kuna
Veselju nema kraja, slijede i prvi mali krugovi po dvorištu i upoznavanje s traktorom koji će Đaniju biti prvi veliki iskorak u onome što on zove „petogodišnjim planom“ u daljnjem razvoju svog maslinarstva.
S njim dijeli zadovoljstvo i Patrik Radešić, relativno mladi umirovljenik, koji se na svom OPG-u ponajprije bavi lozom i vinogradima, ali naravno i turizmom jer tu su i apartmani i mali bazen, pa sve one Nijemce, Austrijance, Poljake i druge goste more i Poreč, koji su na jedno desetak kilometara udaljenosti, i ne privlače bog zna kako. Ta sve je tu i još na osami, ma idealno u ova pandemijska vremena.
A Đani i Patrik imaju jaku, rekao bih neraskidivu maslinarsku vezu, jer u neko vrijeme prije tri godine Patrik je zaključio da mu masline uzimaju previše vremena i da zapravo ima veće zadovoljstvo u proizvodnji vina. I svom prijatelju Đaniju Lubiani, dao u najam svoja dva maslinika koji su dostigli i desetak godina starosti i tek sada u punom su rodu. A eto ih tu, na rubnim dijelovima Bukorija.
No nesebično je Patrik ponudio i znanje, iskustvo, savjete, ali katkada i ruke kad Đani potrebuje obaviti bilo koji posao u maslinama. Ta i vinar Radešić treba ulja, pa je i taj naturalni dio zasigurno dogovoren kad se razgovaralo o najmu maslinika. U jednom 120, a u drugom 250 stabala istarske bjelice, leccina, pendolina i frantoia.
Mir je u maslinicima koji su sređeni poput mladih djevojaka i pravi je gušt prošetati uz njih, uživati u miru savršeno lijepog dana i fantastičnom panoramskom pogledu koji puca sve do Alpa, ali i talijanskih jadranskih gradića, tamo gore, zapadno od Trsta.
„Ovo je idealno mjesto za masline, evo danas i laganog burina. Ovdje, na dvjestotinjak metara nadmorske visine uvijek je izrazita oscilacija temperatura. Nakon vrelih dana, noći su uvijek svježe, i uvijek je potrebno, pa i usred ljeta, nabaciti majicu, a upravo to masline vole.“
Iako ni takva idealna mikroklima i mikro lokacija nisu lani pomogle u velikom podbačaju, koji se dogodio u prinosima u cijeloj Istri.
- Procjene su da je ubrano tek 35 posto od uobičajenih količina, a tako sam i ja prošao. Loša godina, a ulje nam je potrebno, bez njega ne ide ni doma, a ni na poslu. Obično godišnje imamo oko 1200 do 1500 litara ulja, no ovaj smo puta bili daleko ispod toga. I to smo odmah vidjeli nakon berbe, koju smo kao i svake godine počeli krajem rujna. Nije bilo druge nego odmah krenuti u nabavu plodova i sva je sreća našao sam, rekao bih tržnih viškova, u Taru i okolici Novigrada i to sam ih kupovao po 9 kuna za kilogram. Tako da smo sada spremni za sezonu“, govori Đani dok se spuštamo niz padinu do još jednog maslinika.
Objašnjava kako se takva situacija već odrazila na cijene ulja, pa i on svoje šampionsko ulje prodaje sada po 20 eura za pola litre. I to ne u nekim velikim količinama, jer svi su oprezni, a dopiru i glasovi kako iz Italije pristižu poprilične količine maslinova ulja. A zna se kakvih sve ulja Talijani proizvode. Od maestralnih do onih za koje ne znaš i nisi siguran što su, a imaju itekako dobru cijenu.
Mentor Zigante
A novi maslinik je mladi maslinik, Đani ga je zasadio lani u travnju, i kaže on, to mu je zapravo najveći uspjeh prošle godine. Njegov prvi matičnjak, 120 mladica, koje su se, sve do jedne „uhvatile“. Zima im nije uopće naštetila, a nisu im naudili ni mnogobrojni srndaći i srne iz okolnih šuma, kojima mladice izgledaju kao pravi švedski stol.
Naime Đani je drvene kolce, na koje su vezane mlade masline, premazao preparatima koji životinjama jako smrdi i nakon toga gladni stanovnici šuma više se nisu pojavljivali na crvenoj oranici s mnoštvom mladih voćki i velikim silnim hrastom na međi sa susjednim vinogradima.
„ Pa i nije bilo previše hladnih zimskih noći i mraza, a prije zime smo sve ove itrane, rosignole i frantoio dobro nahranili s umjetnim gnojivom 20/30 bez dušika. Za koji dan opet slijedi prihrana, no ovoga puta za vegetaciju, slijedeći je korak špricanje i to samo s bakrom kako bi ih zaštitio od bolesti. I onda opet jako paziti na njih, jer u nježnoj su fazi. I tu mi eto pada napamet još jedan moj maslinarski mentor i uzor Giancarlo Zigante, kod kojeg sam svojedobno i radio. Jer ja sam inače kuhar koji pet mjeseci u godini radi zajedno sa suprugom Natašom u malom restoranu u jednom od porečkih kampova.
Zigante je alfa i omega za tartufe, a znate to su vrlo delikatne delicije. S njima treba vrlo pažljivo, nježno, s puno ljubavi i skrbi. To je gospodin Zigante uvijek govorio, a onda kad je krenuo s maslinama inzistirao je na istim pravilima. I naravno napravio krasna, vrhunska ulja, stvarno sam puno naučio od njega. A učim cijelo vrijeme prateći literaturu i upijajući savjete znalaca, to znanje primjenjujem u maslinicima. Jer jedno je pomalo svake godine pomoći prijateljima u rezidbi li berbi, a sasvim je drugi osjećaj sada krenuti s mladim maslinama, s njihovim podizanjem, voditi ih prema prvim plodovima.“
A ovo je tek prvi matičnjak, napominje, jer planira zasaditi još barem 500 maslina.
- Zemlje imam, kupio sam parcele do ovih prvih zasađenih mladica, baš kao i zemlju tik do maslinika koji je sada u najmu. Jer rekao sam, imam ja „petogodišnji plan“, ma naravno može on biti i duži u realizaciji, ali san je i želja, imati tisuću maslina. A ovdje kanim jednoga dana sagraditi i uljaru, ali i kušaonicu i podrum ulja, pa bi tada naša maslinarska priča bila u potpunosti zaokružena. Zasada je prerada u Kopru kod Babiča i u županijskoj uljari San Lorenzo u Vodnjanu, gdje i čuvam ulje. Kad ga trebam odem tamo i napunim boce, koliko mi treba.
Enrico htio pehar
A zapravo je maslinarska priča Đanija Lubiane i supruge Nataše započela kad se prije desetak godina uselio u Poreču u novu kuću i pred njom u malenom vrtu zasadio maslinu. Rosignolu, koja je sada, pravi komad voćke, njegovan, pažen. U kući puna vitrina prestižnih trofeja, sve samih šampionskih pehara, različitih oblika i izrađenih od različitih materijala.
No po meni najbolji dojam ostavljaju pobjedničke amfore od maslinina drva, koje pobjednici dobivaju na Danima mladog maslinova ulja u Vodicama. Za razliku od primjerice velikog licitarskog srca, koje se dobivalo za pobjedu u Zagrebu, na Danima masline, a koji je Đani također osvojio. Njega više nema među trofejima jer se u međuvremenu u cijelosti - raspalo.
„Ima tu kao što vidite, dosta pehara pa i ova velika platinasta plaketa koja nam je prošle godine pristigla iz Londona sa IOOC-a. I na to smo iznimno ponosni, baš kao i na ovogodišnji ulazak među najbolje maslinare u Floss Olei 2022. To nam je prvo pojavljivanje, koje potvrđuje da smo na pravom putu“, objašnjava Đani Lubiana.
„I idemo na natjecanja zbog potvrđivanja kvalitete ulja i samodokazivanja. Jer tako nema zavaravanja, na maslinarskim skupovima obave sva kemijska i organoleptička kušanja i pretrage i imamo potom čiste rezultate, koji pokazuju kakvu smo maslinarsku utakmicu odigrali te godine. Jer svaka je godina novo odmjeravanje kvalitete ulja, nova utakmica.
Moram naglasiti i bitnu ulogu uljare, prerađivača. Mi jako rano beremo i u to vrijeme istarske uljare nisu bile otvorene. I tako smo s prvim berbama završili u Kopru u uljari Babić s kojim sjajno surađujem i do kojeg smo došli zahvaljujući mom sinu 11-godišnjem Enricu. On baš i nije bio zadovoljan osvojenim zlatom u Splitu, jer je baš htio pehar, šampionski pehar. Čuo ga je gospodin Babić, koji je taj put osvojio priznanje za najbolju uljaru, dao nam vizit kartu i rekao: javite se i napraviti ćemo šampionsko ulje. I to se slijedećih godina stvarno i dogodilo. Ove godine ćemo ići na natjecanje i u Dubai…
No osim toga, kad sve ove pehare i priznanja postavimo u naš lokal nema bolje reklame za naše ulje. I nema tog gosta, iz bilo koje zemlje, koji ne uzme barem bočicu našeg maslinova ulja. Mi smo u taj lokal, koji je bio zatvoren i za koji nitko nije bio zainteresiran, ušli prije deset godina i vrlo brzo postao je najbolji ocijenjen lokal u kampu. A znao sam da se možemo održati samo kvalitetom, a posebice kvalitetnim maslinovim uljem koje se u nas na stolovima rabi koliko hoćete i ne naplaćuje.
Upravo zbog toga sam i krenuo u vlastitu proizvodnju ulja, najprije godinama kupujući masline, koje sam onda miješao i tražio najbolju moguću kombinaciju za miješano ulje. I sudeći po šampionskim titulama koje su uslijedile i koje se eto još uvijek događaju, nju i pronašao. Mini formula bi glasila, dvije kašete rosignole, jedna kašeta bjelice i jedna kašeta frantoie. Ali najbitnije u svemu je zapravo biti drugačiji od drugih! Zašto? Zbog uspjeha, jer ako ćemo svi biti jednaki, ma kako ćemo onda!?“