Malo tko u našem maslinarskom svijetu nije čuo za dr. Ivicu Vlatkovića, liječnika maslinara, vizionara, pionira novog doba, renesanse hrvatskog maslinarstva. Nagrade koje je po domaćim i najprestižnijim svjetskim natjecanjima osvojio za svoja vrhunska maslinova ulja više i ne broji. Zaljubljen u masline, strasno je, družeći se s njima, primjećivao mnogo što drugi, pa ni struka, nisu vidjeli. Učile su ga masline kroz godine, a on je onda godinama to ispisivao u Maslini u svojoj rubrici Dnevnik maslinara. I dijelio svoja saznanja s našim čitateljima maslinarima. Do njegove riječi se u maslinarskom svijetu drži. Pa nema boljeg odabira sugovornika za veliki uvodni intervju od njega. Najprije pitam dr. Ivicu Vlatkovića:
Otkud ginekolog u maslinarstvu?
- Kad sam otvorio privatnu ginekološku praksu, otvorila mi se duša da se vratim tamo od kuda sam krenuo. Upravo tu gdje su mi danas maslinici čuvao sam ovce s djedom i uspostavio nezaboravan kontakt s prirodom. Škole i fakultet su me odveli u život i onda nekako kad čovjek napravi životni krug, vrati se svom korijenu potražiti onaj lijepi mir iz djetinjstva. Upravo na taj put me je moja duša povela i dovela.
Medicinski fakultet je dug i zahtjevan, ne ostavlja baš vremena za hobije i druge interese. Jeste li već kroz mladenačku dob bili zainteresirani za masline?
- Ne, u djetinjstvu i mladosti sam jako bio vezan za more. Otac mi je bio izvrstan ribar i od njega sam učio vještine ribolova. Koristio sam svaku priliku da uzmem njegov brod da se iskušam u udičarenju. Znao sam sve bitne pošte i bio sam dobar i uspješan sin ribara. Tako da je onaj dio moje morske duše ostao u tim vremenima. Tata je uvijek govorio: "Drži se knjige, ist ćeš mekši kruv od ovog ribarskog s puno tvrdih kora". Pomagao sam djedu s ovcama, a ribarenje je bio onaj drugi lijepi dio mog života koji je, eto, sada davno prošao.
Jesu li vaši imali maslinike?
– Jesu, dvadesetak maslina, ali kao i većina, primarno su imali vinograde. Moja obitelj je bila težačko-ribarska, a imali smo i ovce. Majka je radila izvrsne sireve. Od mora, riba i ovaca su roditelji školovali mene i brata. Nismo imali stipendije nego smo morali raditi s roditeljima i učiti. Što se tiče maslina, u tom vremenu najvažnije je bilo imati vino u konobi, a maslina onako usput, što rodi - dobro rodi. Sjećam se kad bi nam rodile orkule, tata bi ih gazio po jutenim vrećama, a majka zalijevala zagrijanu vodu po vreći da se bolje ispire ulje. Nije bilo dovoljno uljara pa su sami prerađivali. Te mirise djetinjstva i danas osjećam i redovito me vraćaju mojim korijenima.
Kad je počela vaša strast prema maslinama i kad ste se počeli intenzivnije baviti maslinarstvom?
- Počelo je 2000. godine, kad sam popravio i ponovno sagradio jedan porušeni suhozid. Jedan čovjek iz mojeg mjesta obnovio je svoje masline i odveo me da mi pokaže. Savladao je vještinu cijepljenja - navrtanja i pokazao mi. Mene je to impresioniralo. Budući da su oko mene bili zapušteni maslinici koje nitko nije obrađivao, otkupio sam ih od vlasnika i krenuo u njihovu obnovu. Sve me vratilo u djetinjstvo, mirisi, pčele, ptice, i pojačalo strast za maslinama.
Kad ste se počeli natjecati sa svojim maslinovim uljima, na kojim natjecanjima?
- Pokojni Joško Niskota i Sinaj Bulimbašić prvi su pokrenuli Noćnjak kao manifestaciju ocjenjivanja ulja. I danas smatram da je to bio okidač koji je pokrenuo procese u Dalmaciji i Istri da se podigne kvaliteta. Noćnjak i Dani masline Zadar bili su prve manifestacije na koje sam krenuo. Nakon Noćnjaka nicale su brojne manifestacije, a time se povećavao broj onih koji su željeli testirati svoja ulja. Nekako u isto vrijeme formirana je prva Olea Zadar, prvi profesionalni panel za senzorno ocjenjivanje ulja, koja je pomogla da se kvaliteta ulja jako podigne. Istovremeno je u Istri profesorica Olivera Koprivnjak imala nemjerljive zasluge za formiranje njihovih profesionalnih panela u Rovinju i Puli.
Kakva je tada bila atmosfera na njima, kakvi su bili maslinari, kakva ulja?
– Uvijek su manifestacije bile pune novih maslinara punih želje za uspjesima i to je dobro. To natjecanje prenijelo se na lokalni rivalitet pojedinaca, a on je doprinosio težnji da se srebrna medalja zamjeni zlatnom, a zlatna pretvori u šampionski pehar u idućoj godini. Sve je to pozitivno utjecalo na razvoj regionalne kvalitete i prihvaćanja novih znanstvenih standarda maslinova ulja.
Sve vaše nagrade: što su vam onda značile, a što danas?
– Kad dobijete priznanje za svoj rad, onda vas ono obavezuje da ustrajete i u budućnosti, ali i da pomažete drugima na tom putu. S uspjehom postanete neka vrsta svjetla koja pomaže da vas drugi slijede u mraku improvizacija i da vas pitaju za savjet. Ja sam od početka pomagao svima koji su mi tražili savjet. Maslina je Božje drvo i u skladu s tim se treba ponašati: poštivati njezinu vrijednost i pomoći drugima da izgrađuju kulturu masline.
Kad ste počeli saditi svoj maslinik iznad Novigrada? Koliko je u njemu maslina, koliko sorti, kakvih i od kuda ste ih sve nabavljali?
- Prvi maslinik sam počeo saditi 2004. godine nakon temeljite pripreme i građenja suhozida. Sadio sam toskanske sorte leccino, pendolino, cipressino, maurino, moraiolo, ascolanu teneru. Njih sam sadio jer nisu sklone paunovu oku kao najčešćoj bolesti lista. Uz njih posadio sam i našu šoltanku - levantinku, koja mi danas sačinjava 50 posto ukupnog sortimenta. Uz njih sam donosio u ostale maslinike afričke sorte marocco picholine, tunisku sortu chemlal, izraelsku barneu, sami iz Sirije, ali i brojne druge. Ukupno 60 sorata domaćih i stranih. Ukupno brojim 530 stabala maslina i na tome sam ostao.
Koje naše sorte su vam najomiljenije, koje strane sorte ste otkrili kao posebne, kakve su se pokazale afričke sorte i koje su, a kako "alpska" casaliva i što o njoj mislite?
– Naše dvije najomiljenije sorte su mi šoltanka - levantinka i lastovka, i njih bih preporučio svima koji planiraju saditi. Od stranih sorata posebno su mi drage coratina, sorta juga Italije, i tuniski chemlal. Obje sorte su mi drage zbog specifičnosti ulja koje daju, ali i rodnosti. Afričke sorte marocco picholine i chemlal, nacijepljene na oblici, daju izvrsne rezultate. Obje su došle u hladnije uvjete uzgoja i u ovim klimatskim uvjetima toplih zima to nije zanemarivo zbog sume subinaktivnih temperatura.
Casalivu je davno preporučivao Alberto Fortis, venecijanski putopisac koji je proputovao Dalmaciju. Čudesno je opisao svoje putovanje, ostavljajući nam sliku toga vremena, ali i dobar savjet za casalivu kao sortu. Odlična je, posebno za hladnije predjele dalmatinskog zaleđa, ali i Hercegovine, gdje se maslina širi danas.
Kako biste opisali put dalmatinskog maslinarstva, od kvalitete koja je rijetko bila ekstra virgin do prevladavajućih ekstra virgin karakteristika?
– Danas, s odmakom vremena, možemo reći da je to bio čudesan skok u ostvarenju kvalitete dalmatinskih i hrvatskih maslinovih ulja. Rekao bih da smo taj put postizanja kvalitete u 27 godina od prvog Noćnjaka prešli brzinom svjetlosti i postali svjetski butik maslinovih ulja kao regija. Nekako se sve stopilo u jedno. Kod nas u Dalmaciji nakon rata i obnove kuća počelo se obnavljati i polje i saditi masline. Manifestacije su nicale, kao i profesionalni paneli, od Savudrije do Prevlake. Stvorila se jezgra vrijednih maslinara i uljara i onda je krenulo. Otvorile su se brojne nove uljare koje su stvorile dobre temelje za najvažniji proces - preradu maslina i ostvarenje kvalitete. Ljudi su počeli mijenjati navike i shvaćati da plodu masline, uz zriobu, treba sačuvati svježinu preradom istog dana, dobiti njezin svježi sok i sačuvati ga. Naši djedovi nisu imali izbora, današnji naraštaji maslinara imaju sve što oni nisu imali: moderne uljare, tresače za brzu berbu, automobile za prijevoz, prozračne košare, inoks posude... Šteta je danas reći "ja ću raditi kao što je radio moj djed" jer je to vrijeme s djedom prošlo.
Hrvatski maslinari su na vrhu svijeta. Kako vidite budućnost maslinarske Hrvatske? S kakvim maslinicima, kakvim uljima?
- Kada govorimo o zaslugama što smo na vrhu svijeta, treba svakako istaknutu agronomsku struku koja je u tim počecima dala nemjerljiv doprinos od planiranja, sadnje nasada do melioracije i odabira sortimenta. Ljudi koji su tada radili u Savjetodavnoj službi praktično su cjelodnevno boravili po terenima i direktno nadzirali procese, kao i njihovu kontrolu. S druge strane, ne može se zaobići veliki doprinos maslinarstvu Dalmacije koji su dali doajeni i velikani našeg dalmatinskog maslinarstva Dobroslav Elezović, Pavle Bakarić, Aleksandar Vlašić, Edmund Modun, Branko Škarica, Mirko Gugić, a u Istri Italo Žužić, koji je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća uključio Istru kao regiju u FAO projekt i dao nemjerljiv doprinos velikom razvoju istarskog maslinarstva. Sve skupa to je, uz nas entuzijaste maslinarstva, pokrenulo procese postizanja kvalitete maslinovih ulja tako da je danas Hrvatska prepoznata kao mala maslinarska zemlja, ali velika po udjelu kvalitete. Stvorili smo dobre temelje kvalitete, a nove generacije maslinara će ih nadograditi. Uvijek će biti maslinara, bez obzira na životnu profesiju, koji će tražiti svoj mir u ladu svog maslinika. To nije pitanje hira pojedinca, već smisao života pojedinca.
Maslinari su uglavnom stariji ljudi, sve stariji, koliko mladih ulazi u priču i kakvi su?
– Sve više mladih ulazi u priču s maslinama. Naravno, mnogi su stvorili svoj OPG i razvili svoju viziju da se može puno toga ponuditi na bazi maslinova ulja i ploda masline. Ima bezbroj pozitivnih priča, kako na otocima, tako i uz samu obalu, ali i u zaleđu Dalmacije, gdje su vrijedni pojedinci napravili spoj agroturizma i inovacija u turizmu. Mnogi su napravili čak i razne kolače i specijalitete od maslina i iznenadili svoje goste. Eto primjera: Bračani su osmislili svjetsko natjecanje u berbi maslina. Ta inovacija u turizmu može se preslikati na cijelu Dalmaciju: da ti gosti koji te ljeti posjete dođu i brati masline. Treba im prenijeti ljubav za maslinu i topli domaćinski ugođaj tijekom boravka da se osjećaju kao kod kuće.
Prije dvadesetak dana upravo kod vas, u vašem masliniku u Novigradu, dogodilo se povijesno okupljanje maslinara iz cijele Dalmacije. Dalmaciji je niska najviša svjetska kategorija kvalitete ekstra virgin, pa je sama sebi diže na ultra virgin. Recite nešto o tome...
- Okupili smo se s ciljem da implementiramo jednu sjajnu ideju i postavimo naš regionalni dalmatinski standard kvalitete maslinovih ulja koji smo nazvali ultra virgin. Radili smo naporno od prošlog ljeta da registriramo naš klub Oleum primum dalmaticum, koji je proistekao iz četiri dalmatinske županijske udruge. Postavili smo uvjete članstva i ispunjavanja uvjeta za licenciranje pojedinaca koji ostvare te rezultate svojim uljem koji su iznad EDMU standarda koji propisuje IOC (Međunarodno vijeće za maslinovo ulje). Mi znamo da naši dalmatinski maslinari imaju svjetska priznanja i postižu godinama visoku kvalitetu svojih ulja iznad propisane. Sada će iza te kvalitete stati Oleum primum dalmaticum. Svaki maslinar koji se u tekućoj godini kandidira i ispuni stroge uvjete testiranja svojeg ulja za prijavljenu i kontroliranu količinu dobiva licencu i privjesak na boci za ultra virgin.
Očekujete li da će se i maslinari iz drugih dijelova Hrvatske pridružiti ovom izazovnom projektu?
- Ja vjerujem da hoće. Svi oni maslinari koji vrednuju svoj rad na stvaranju i očuvanju kvalitete svog ulja težit će je potvrditi. Mi smo otvoreni za sve zainteresirane.
Koja su ono čuvena 5 S vezana uz maslinu, zaboravila sam...
– To je talijanska poslovica: da bi se maslina razvijala i plodila treba biti ispunjeno 5 S: SOLE – sunce, SOLITUDINE – udaljenost stabla od stabla bar 7 metara, SILENTIO – mir, znači čista priroda, SICITA – suša, a ne mokrina, SICCA - tlo s većim udjelom kamena.
Liječnik ste, prava adresa za pitanje o zdravstvenim benefitima maslinova ulja. Zbog čega su i maslina i njezino ulje toliko posebni i takvo čudo?
– Benefiti su nemjerljivi u svakom kvalitetnom maslinovom ulju. U osnovi, znanost je potvrdila da najveću zaštitu za zdravlje čovjeka nose antioksidansi topljivi u ulju: tokoferoli, klorofili, betakaroteni, antocijani, flavonidi i skvaleni. Drugu skupinu antioksidansa predstavljaju antioksidansi koji su djelomično topljivi u uljima, a to je sekoiridoidna skupina fenolnih spojeva koji postoje samo u maslini. To su oleokantal i oleuropein, čiji su derivati tirosol i hydroksitirosol. Ova skupina fenolnih spojeva danas je najviše istraživana u farmaceutskoj industriji zbog njihova antikancerogenog učinka na maligne stanice nekih od adenokarcinoma prostate, dojke, želuca i gušterače.
Esencijalne masne kiseline, oleinska, jednostruko nezasićena, ima veliki zaštitni utjecaj na poticanje sinteze HDL-a (zaštitnog holesterola) i smanjenja iz cirkulacije LDL-a (lošeg holesterola) jer niste stari onoliko koliko vam je godina, nego koliko su vam stare krvne žile. Oleinska kiselina iz maslinova ulja upravo tu igra važnu ulogu da zaštiti endotel naših krvnih žila. Tu su još brojni zdravstveni benefiti u zaštiti sluznice probavnog trakta, rožnice oka i same kože, jer skvalen je sastavni dio maslinova ulja, a on nas štiti od svih štetnih zračenja.
Godinama ste za časopis Maslinu pisali jako čitani Dnevnik maslinara. Puno ste u maslinicima i s maslinarima. Koje biste im preporuke dali, gdje su najbolji i u čemu najčešće griješe?
- Maslina je jedina voćna vrsta na Mediteranu koja stvara list za više godina i ona je vazdazelena dok je čovjek svojim krivim potezima ne ogoli pa strada. Najvažnije je sve umjereno raditi. Maslini u osnovi treba samo sunce i voda kada je ljetna suša, sve drugo je nadogradnja. Iskustvom samog maslinara, a prema potrebi analizama tla i lista, valja nadoknaditi što joj nedostaje. Ne pretjerati u gnojidbi, posebno s dušikom, jer to može stvoriti probleme. I treba kontaktirati agronomsku struku kod svih nepoznanica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....