Splitsko-dalmatinska županija ima nekoliko velikih projekata navodnjavanja i to Sinjskog polja, Vrgoračkog polja i Imotsko-bekijskog polja.
Što se radi i planira, i u kojoj je sve fazi, kad će cijevi, voda, navodnjavanje pitamo dipl. ing. agr. Josipa Matasa, pomoćnika pročelnika za poljoprivredu, šumarstvo i lovstvo Splitsko-dalmatinske županije.
- Kod Sinjskog polja to je pilot projekt navodnjavanja 463 hektara, to je prva faza Trnovača i napravili smo Studiju utjecaja na okoliš. I sad je moramo razradit do kraja. Ta priča sa navodnjavanjem Sinjskog polja, kao i priča sa Buninom odnosno dijelom Vrgoračkog polja, gdje je 260 hektara predviđeno za navodnjavanje traju dugo već. Obje priče su počele 2012. godine.
- Zašto to tako dugo traje?
- Najprije smo napravili elaborat zaštite okoliša pa su nam dali negativno rješenje. Pa smo napravili Studiju utjecaja na okoliš, tražili su da napravimo bio istraživanja, koja su koštala 300.000 i nešto kuna. Pa smo ih napravili i prihvatili su ih, dobili smo lokacijsku dozvolu i sad je izrada glavnog projekta. I poslije izrade glavnog projekta ide navodnjavanje. To je za Buninu za Vrgoračko polje.
- Što je bilo sa Sinjskim poljem?
- A za Sinjsko polje radili smo isto Elaborat zaštite okoliša jer po zakonu na tu površinu od 460 ha ne moramo raditi Studiju, to je u komadu, međutim ispalo je da ipak moramo raditi Studiju jer ćemo, kako je navedeno, promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje, jer da više neće biti livada košenica i da se više neće imat gdje ptice gnijezdit.
A u Sinjskom polju je sustav koji improviziran postoji i sada. Dan danas se ta površina navodnjava iz kanala za odvodnju, koji se ljeti napune vodom i iz njih se pumpama voda vadi. A mi bi sad samo u taj postojeći sustav stavili cjevovod, do svake parcele hidrant i navodnjavanje. Ništa se tu bitno u prirodi ne mijenja. Ptice se i dalje imaju gdje gnijezdit. Sada su tu uglavnom poljoprivrednici koji siju kukuruz i druge biljke za stočnu hranu, a s hidrantom i vodom nadomak svojoj parceli mogli bi proizvodit što god hoće.
U Sinjskom polju bi u proljeće, ljeti i u jesen mogli proizvoditi: rajčice, kupus, papriku, sve povrćarske kulture. To je u ovom projektu za 460 hektara. A imamo koncepcijsko rješenje za navodnjavanje cijeloga Sinjskoga polja, što znači 4 tisuće hektara. Išli smo na ova pilot projekt Trnovača, jer je to nekada bila državna firma i to je površina u komadu. I danas je to državno poljoprivredno zemljište koje je dano u zakup poljoprivrednicima. Dakle napravili smo elaborat zaštite okoliša pa Studiju utjecaja na okoliš koju smo morali prekinut jer nisu bili zadovoljni kako smo napravili orintološka ispitivanja oko ptica i sad smo to zavšili ove godine.
- Kad su napravljeni ti stari postojeći kanali u Sinjskom polju?
- Prije 40 godina. Napravljeni su kanali i napravljena je jedna crpna stanica i ljeti se iz Cetine u te kanale upumpava voda i poljoprivrednici s pumpama navodnjavaju. A mi bismo sada htjeli napraviti zatvoreni sustav da direktno voda iz Cetine crpnom stanicom i cijevima dolazi do svake parcele, svatko ima hidrant i zna se kolika je potrošnja.
- Gdje su kočnice?
- Što se tiče posla oko projekata to ide dosta brzo, ali kad dođemo do problema zaštite okoliša to sve uspori. Najveći nam je problem Ministarstvo gospodarstva i državnog razvoja, u stvari zaštite prirode. Tu uvijek stvari ili stanu ili se jako uspore. Oni kažu da rade po uzancama EU, ali…
- Što je sa Imotsko-bekijskim poljem?
- Mi smo napravili idejni projekt sustava navodnjavanja za Imotsko-bekijsko polje, dakle za 11.000 hektara, a izvor vode je u stvari akumulacija Ričice, koja ima u sebi 30.000 kubika vode. Ta akumulacija postoji već 30 godina, međutim ona je propusna i sad se radi idejni projekt kako je osposobit da ona zbilja ima 30.000 kubika vode. Sad se u njoj može zadržat najviše 15.000 kubika. A mogla bi navodnjavat cijelo polje da je se osposobi.
- Dakle sve te naše priče i pokušaji projekata navodnjavanja traju po deset godina…
- Minimalno!
- A da se zapravo u tih deset godina nije napravilo, zakopalo ništa. Strašno!
- Tako je.
- Svi ti projekti navodnjavanja Splitsko-dalmatinske županije su veliki sustavi, koji će biti super kad se dogode, ako se dogode. Ali pomoć treba malim poljoprivrednicima, maslinarima i ostalima i to odmah. Suše su. S čim i kako im Splitsko-dalmatinska županija može pomoći?
- Imamo program u županiji kojim sufinanciramo vodu i malima. A to znači da financiramo iskope i foliju za akumulacije, a one služe za interventno navodnjavanje baš kad su suše. To je neka vrsta modernih naplova gdje se preko zime skupi voda od kišnice. Ili ako neko ima bušotinu koja u zimskom periodu i proljetnom periodu ima vode, onda on iz nje napumpa takvu akumulaciju. Te iskope i folije županija sufinancira do 15.000 kuna. Svake godine o tome objavljujemo javni poziv. To su već napravili neki poljoprivrednici po Kaštelima, mogli bi i po Šolti ili drugim otocima recimo.
