uvijek ista pričaKako su masline zavadile branitelje: bogata zadruga do rata je bila centar svijeta, a onda se umiješala politika koja je silno htjela 'hrvatski' model

Nije baš da su u Plastovačkom gaju masline neobrane, jer nema koga da ih bere, pobrane su, ali se grane nisu savijale pod težinom plodova. Nevoljko to priznaju u braniteljskoj Poljoprivrednoj zadruzi "Bratiškovci-Bribir", koja je, nažalost, ponovno predmet prijepora i međusobnih optuživanja zadrugara, sadašnjih i bivših. Kako neki vele, sve zbog diobe plodova...

Zadruga je maslinik dobila na korištenje prije sedam, osam godina, kad je splitski koncesionar SMS neslavno završio u stečaju. Na temelju ugovora sa stečajnim upraviteljem SMS-a, plastovački zadrugari održavaju maslinik uz obavezu da dio uroda daju najmodavcu (SMS-u).

Pitanje je kako to da država u slučaju SMS-a, koji državi ne plaća koncesiju od 2009., nije ovrhom stavila i Plastovački gaj (maslinik) pod kontrolu, kao što je nedavno učinila u slučaju otoka Smokvice na kojemu je Ivica Todorić godinama uživao, a da koncesijsku naknadu nije podmirivao?

Danas zadruga pripada skupini od 20-ak branitelja, a svojedobno su, prema registraciji Trgovačkog suda, u PZ-u "Bratiškovci-Bribir" bila 53 zadrugara, s intencijom da prime još dvjestotinjak poljoprivrednika iz toga kraja kako tamošnja polja ne bi iz godine u godinu sve više osvajao korov i drača....

Ova je zadruga osnovana daleke 1946. godine. Do rata je bila centar svijeta za tamošnje seljane. Nakon Domovinskog rata zadrugari iz Plastova, kao pravni sljednici, preuzimaju zadružne nekretnine. A bilo je tu i zgrada, i stanova, benzinska crpka, zemljišta...

Ali onda su se umiješali, tvrdi naš sugovornik iz Plastova, politika i političari, koji su htjeli naseliti to područje po modelu Knina i Kistanja, jer je domicilno stanovništvo, mahom srpske nacionalnosti, otišlo iz toga kraja u "Oluji". Grad Skradin osniva paralelnu zadrugu, koja nije bila dugog vijeka jer se pokazalo da je na popisu kao zadrugare imala čak i – mrtve.

 

Trgovački sud naposljetku prihvaća PZ "Bratiškovci-Bribir" kao pravnog sljednika, a zadrugari ambiciozno kreću u posao. Preko UNHCR-a su dobili milijun pupova loze koji su transferirani na cijepljenje u Italiju, 100 krmača iz Španjolske, imali su pršutanu, benzinsku crpku...

Ali, ne lezi vraže, svinje je pokupio Todorić, cjepove loze "Vinarija Vinoplod", zadruga je nagomilala porezni dug koji je narastao na 800 tisuća kuna, upravitelj Joso Sladić je smijenjen, i sve je govorilo da PZ ide prema stečaju.

Neki Plastovčani danas optužuju Todorića da je zadrugu gurao u stečaj jer je računao na to da će tada sva imovina PZ-a doći u ruke Općine, s kojom će se lako dogovoriti...

Nova tročlana uprava (Šime, Nikola i Slavko Sladić) imenovana je 2009., mijenjaju ime u "braniteljska" i preregistriraju se na TS. Neki od bivših zadrugara danas su uspješni vinari, obje vinarije, "Bibić" i "Sladić", dobitnici su svjetskih priznanja za kvalitetno vino, a tu je i OPG Marinka Sladića, koji je i danas član zadruge, ali preko nje, tvrde naši sugovornici, ne plasira svoje proizvode.

Plastovački gaj došao je u koncesiju Srđanu Mladiniću, splitskom poduzetniku, vlasniku nekoć uspješnog SMS-a, koji, međutim, završava u stečaju. Postupak još traje...

– Tužio sam dužnike, a nije mali novac koji SMS od njih potražuje, to su milijuni, ali se ništa ne rješava, traje godinama – kaže stečajni upravitelj SMS-a Ivo Bućan.

Ruke su im vezane, veli, a i kad stečaj dođe kraju, neće biti koristi jer se SMS neće imati od čega naplatiti.

 

– Ne možete ništa ni prodati ni darovati jer je sva imovina pod zalogom. Od 2015. na snazi je novi Stečajni zakon, i dok se ne riješi na općinskim sudovima, preko kojih se imovina prodaje, ja ne mogu ništa, a općinski sudovi pokrenuli su ovrhe – objašnjava nam stečajni upravitelj.

Tvrdi da se maslinik održava, i da nije bilo zadrugara, požari bi sve progutali.

– A te priče kako je sve zapušteno su netočne, bio sam tamo nedavno, sve je pokošeno i uredno – uvjerava nas Bućan.

– Nama to podmeću bivši zadrugari koji su zadrugu uništili, a mi smo je izvukli. Izbačeni su iz PZ-a odlukom Skupštine, nečasno, zbog poreznog duga od gotovo milijun kuna. Sad se hoće vratiti, a ne žele platiti tisuću kuna da bi se mogli registrirati
– komentira sukobe oko PZ-a njezin upravitelj Zoran Sladić.

Laž je, kaže, da su sve zapustili, da je vinograd osvojio korov i drača, da nisu brali ni smokve ni grožđe.

– Krivo ste čuli, brali smo, brali – tvrdi Sladić.

Ima na rodu 13-14 tisuća čokota loze, ne zna točno koliko je maslina, tek je došao na čelo PZ-a. Bila im je u nadzoru i Porezna uprava i financijska policija, više puta, i sve je bilo uredno, navodi upravitelj, uvjeren da im to podmeću bivši zadrugari.

– Blate nas i u Ministarstvu poljoprivrede, tvrde da sve radimo na crno, da smo u minusu. A oni su nama ostavili dug, a ne mi njima. Prodavale su se nekretnine da se pokrije dug – veli upravitelj.

Jednako govori i predsjednik Skupštine braniteljske PZ "Bratiškovci-Bribir" Nikola Sladić.

 

– Imamo ugovor sa stečajnim upraviteljem SMS-a već šest, sedam godina o pravu korištenja i on nam redovito dolazi u kontrolu. Dio ubranih plodova obavezni smo im zauzvrat dati, nismo mi tu bespravno. Tko sa zadrugom surađuje, može se učlaniti, ali neki povratnici Srbi i naši bivši zadrugari to žele silom. E, tako ne ide. Treba sklopiti ugovor sa zadrugom i najmanje dvije godine biti u kooperantskom odnosu, a tek onda se podnosi zahtjev za primanje u PZ, o čemu na kraju odlučuje Skupština. Članski ulog je tisuću kuna. Ranije je bio 100 kuna, pa smo svi morali nadoplatiti još 900 kuna, a njih 15 je to odbilo i sad bi silom tili u zadrugu, protiv koje stalno ruju.

- Od 2008. PZ nije bila u blokadi. U skladištu imamo preko 300 tisuća kuna robe, sve je evidentirano. Prije 15-ak dana nam je bila inspekcija Ministarstva u nadzoru, mjerili su koliko je zemlje pod nasadima, a koliko nije. Nismo mi krivi što ove godine masline nisu rodile. Što je bilo, pobrali smo. Lani smo imali preko 60 iljada kila, ove godine nešto malo. Sve se to dade provjeriti, sve je transparentno – govori Nikola, poručujući kako nije bitno tko će voditi zadrugu, nego da se ljudi zaposle i da se zemlja obrađuje.