Poljoprivreda u Hrvatskoj pa i drugdje u svijetu u bilo kojoj grani prolazi kroz velike klimatske vremenske izazove kao i čitava svjetska zajednica. U ovom kratkom osvrtu ukazat ću na osobne poteškoće pri traženju dozvole za navodnjavanje iz bušotine na privatnim površinama manjim od 200 ha.
Već duži niz godina, pa skoro i stoljeće, svjedoci smo čudnih klimatskih promjena. Kiše nema dugo, dugo, a onda odjednom veliki prolomi, poplave, pa i druge nepogode izazvane neprirodno velikim količinama kiše u kratkom vremenu.
Zbog toga pokreću se sa više razina istraživanja kako pristupiti ovoj nepogodi, kako sačuvati dio te vode koja se događa u velikim oborinama ili traženje vode iz bušotine, ili kako u navodnjavanje uključiti vodu iz javnih cjevovoda. Naime, treba kazati da je navodnjavanje poljoprivrednih kultura nužni korak ka mogućem uspjehu.
Kada je država nositelj navodnjavanja, a to podrazumijeva na poljima sa više od 200 ha, tada to, moramo reći, ide u dobrom smjeru. Država investira, a korisnici tih voda podmiruju određene troškove održavanja sustava koji se kreću po cijeni jedne ili dvije kune po kubiku.
Međutim, kada sustav navodnjavanja pokreće pravna ili fizička osoba na površinama manjim od 200 ha, npr. 1 ha, 5 ha, 10 ha, 20 ha, 50 ha tada se ulazi u administrativni sustav države kojeg je teško zadovoljiti.
Tada je nositelj investicije za bušotinu i sustav navodnjavanja prinuđen ishoditi nekoliko dozvola kako od stručnjaka za geodeziju tako od ishodovanja lokacijske građevinske dozvole i svega drugoga.
Ovakve dozvole u biti su zapreka velikom broju potencijalnih korisnika navodnjavanja svojih površina, pa se uopće ne obraćaju Hrvatskim vodama već se okreću sami sebi.
Moja preporuka i moj prijedlog je bio i stoji da naša administracija, u ovom slučaju nositelj Hrvatske vode, pripremi elaborat i sve ono što je potrebno i te troškove naplati, a pri izradi bušotine i crpljenju voda iz iste postavi se sat i podijele troškovi.
Međutim, i to sam pitao, tko je taj tko će održavati moj sustav za navodnjavanje i što sam ja to dužan hrvatskoj administraciji kada sam sve učinio sam tj. izradio buštinu, postavio cijevi, doveo napon, da li struju ili sunčeve ćelije itd.
Ovo su sve nedomice, i nejasnoće koje koče navodnjavanje poljoprivrednih kultura u značajnijim površinama.