Koromač je samonikla medonosna i izrazito aromatična biljka toplih staništa. Iako je pradomovina koromača Sredozemlje, danas se uzgaja diljem svijeta, a uglavnom u toplijim krajevima Europe i Azije te u Africi i Južnoj Americi. U Hrvatskoj je poznati stanovnik svih otoka, nalazimo ga duž cijeloga priobalnog područja Hrvatske, a mjestimično i dublje u unutrašnjosti, odnosno u zadarskom, šibenskom i splitskom zaleđu.
Uporaba koromača u prehrani ili narodnoj medicini seže daleko u prošlost kada su ovu biljku gotovo sve stare civilizacije koristile u liječenju različitih tegoba: od želučanih i plućnih oboljenja, problema s očima i vidom, pa sve do liječenja od ugriza otrovnih zmija i škorpiona. Kao lijek, spominje se još u staroj kineskoj medicini nekoliko tisuća godina prije nove ere te u Egipatskim zapisima na papirusu.
Postoje tri podvrste koromača: vulgare ili divlji koromač, dulce ili koromač koji se uzgaja kao začinska i ljekovita biljka te azoricum koji se koristi kao povrće.
Upotreba koromača
Koromač je biljka vrlo široke upotrebe, a koristi se u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Poznata su brojna pozitivna djelovanja biljke kao što su karminativno, spazmolitičko, djeluje kao aperitiv, tonik i afrodizijak, ima laktacijsko, ekspektorativno, antiseptičko, diuretičko i antireumatsko djelovanje.
Najviše se koristi u začinske svrhe zbog ugodnog slatkastog okusa. Može se koristiti sam ili češće u mješavini začina. Sjemenke koromača izgledom i aromom podsjećaju na anis, pa se stoga koriste kao začin u različitim slatkim i slanim jelima, a često se koristi za aromatiziranje likera, biljnih rakija i aperitiva.
Osim kao začin, koristi se za pripremu čajeva čija je konzumacija poznata još od antike. Tada se čaj koristio zbog ljekovitog djelovanja kod želučanih i bubrežnih tegoba te kod očnih bolesti i lošeg vida. I danas se koristi u ljekovitim pripravcima za liječenje očnih bolesti, a učinkovit je i kod ublažavanja kašlja i grčeva te za poboljšavanje apetita.
Sadrži estrogen
Osnova pozitivnog djelovanja koromača je njegovo eterično ulje koje sadrži estrogen koji inhibira grčenje mišića i omogućuje lakšu probavu, pa čak i ublažava štucanje. K tome, čaj od koromača potiče apetit.
U narodnoj medicini koristi se i za pospješivanje dojenja, kao čaj od kima, dok moderna medicina sve češće govori o lošem utjecaju ove biljke na trudnice jer sastojci koromača stimuliraju aktivnost maternice i mogu ubrzati i pojačati trudove. Stoga s konzumacijom koromača u trudnoći ipak treba biti oprezan. Ipak, oblozi od koromača često se preporučuju za liječenju bolnih bradavica i infekcija kod dojilja.
Čaj od koromača je diuretik pa se smatra čistačem ljudskog tijela jer pomaže pri eliminaciji toksina iz tijela. Zajedno s peršinom, celerom i šparogom čini grupu od četiri velika korijena učinkovita za čišćenje tijela. Čaj ima pozitivan utjecaj i na povećanje protoka urina čime štiti jetru od oštećenja alkoholom, čisti krv, poboljšava funkcije bubrega, sprječava pojavu kamenca te pomaže u liječenju žutice.
Čaj od koromača pospješuje izlučivanje vode iz tijela što utječe na ubrzavanje metabolizma pa se često koristi u terapijama mršavljenja i uklanjanja celulita. Smatra se da redovita konzumacija čaja može poboljšati zdravlje zglobova te umanjiti rizik od artritisa i gihta. Osim toga, dokazano je da čaj snižava razinu lošeg kolesterola u tijelu i regulira krvni tlak, što utječe na smanjenje rizika od oboljenja od kardiovaskularnih bolesti.
U zapadnoj pučkoj medicini koromač se još koristi za liječenje akni, amenoreje, ekcema, epilepsije, groznice, konjunktivitisa, migrene, plućnih bolesti, srčanih i vaskularnih bolesti, upalnih procesa, itd.
Dobar izvor minerala
Koromač je dobar izvor minerala jer obiluje kalijem, manganom, fosforom, kalcijem, magnezijem, željezom, sumporom, cinkom i bakrom. Osim toga sadrži i brojne druge fitokemikalije od kojih su najznačajniji fenolni spojevi koje odlikuju antioksidacijska, antimikrobna i protuupalna svojstva.
Od fenola najzastupljeniji u koromaču su kvercetin, kempferol i rutin. Koromač obiluje i biljnim vlaknima koji na sebe apsorbiraju masnoće i štetne tvari u crijevima, a bogat je i vitaminom C i karotenom. Ulje koromača također sadrži i 14 aminokiselina u idealnom omjeru.
Od koromača koji se koristi za prehranu, obično se uzgaja posebna vrsta koja ima odebljale lisne baze, a konzumira se svjež, u salatama ili dinstan kao drugo povrće. Osim korijena, u salatama se koriste i listovi.
Koromač se danas koristi i kao začin u pripremi kolača, kruha i ostalih pekarskih proizvoda, a stavlja se i u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Koromaču je srodna vrsta kopar kojeg češće nalazimo u vrtovima, a koji se također koristi u salatama, jelima od ribe i ukiseljenim krastavcima.
Koromač se zbog navedenih dobrobiti koristi i kod ishrane životinja, u obliku čaja ili umiješan u hranu. Pomaže u liječenju nadutosti i tegoba u dišnom traktu te pojačava apetit, a čaj od koromača kojim se napajaju pčele povećava njihovu otpornost na bolesti.
Kozmetika
U kozmetičkoj industriji koromač i njegovi pripravci (ekstrakti i ulje) sastavni su dio brojnih krema i losiona, a nalazimo ih u gelovima i pripravcima za umivanje lica te onima za čišćenje usne šupljine koji služe za sprječavanje razvoja upala i uklanjanje lošeg zadaha. Osim toga koromač je čest sastojak sapuna i pasti za zube.
Eterično ulje
Eterično ulje koromača dobiva se vodenom destilacijom svježih sjemenki (a može i ostalih dijelova biljke, ali je prinos u tom slučaju znatno niži), i upotrebljava se kao karminativ i aroma u laksativima, kao mirisna komponenta u brojnim kozmetičkim proizvodima, u svrhu aromatiziranja hrane te u aromaterapiji. Okus ulja je slatkast s osjetom ljutine, a miris mu je karakterističan i ugodan.
Glavni sastojak eteričnog ulja koromača je anetol (50-60%), dok se od ostalih sastojaka ističu fenhon, α-pinen, kamfen, anisaldehid, D-α-felandren, dipenten, metil kavikol and p-hidroksifenil aceton. Za pripravu eteričnog ulja beru se ne posve zrele štitice koje se osuše te se odvoje plodovi sa stapki.
Eterično ulje koromača ima dokazano karminativno djelovanje, slično hormonalnom (estrogen), spazmolitično, tonizira probavni sustav pa se učestalo koristi kod nadutosti i ostalih tegoba probavnog sustava, te u liječenju bronhitisa i astme. Ulje djeluje antibakterijski i potiče izlučivanje žlijezda dišnih organa. Ne smiju ga koristiti trudnice, dojilje, djeca i osobe oboljele od estrogen ovisnih karcinoma.
Sva njegova imena
Latinski naziv: Foeniculum vulgare
Ostali nazivi: komorač, komarač, slatki kopar, primorski kopar, anason, morač, morača, janež, morski janež, slatki aniš, slatki januš...
Osobna karta
Koromač je dvogodišnja biljka (može biti i višegodišnja ili trajnica) iz porodice štitarki, samonikla na toplim podnebljima. Korijen biljke je velik, vretenast i mesnat, raste duboko u tlu i obično je bijele boje.
U vegetativnoj fazi stabljika koromača je skraćena i obavijena rukavcima. Inače, stabljika je glatka, zeljasta, šuplja, mesnata, uspravna, a obično je i vrlo razgranata pa s izbojcima biljka može doseći visinu i do 2 metra.
U početku vegetacije na biljci se razvija bujna lisna masa koja odumire s izbijanjem cvjetnih stabljika. Listovi koromača su naizmjenični, perasti, glatki i mekani, a sastavljeni su od sitnih, tankih, nitastih isperaka (resica). Listovi se razvijaju iz dobro razvijenih rukavaca. Čaška ima pet zubaca, a vjenčić je građen od pet okruglastih žutih latica. Cvjetovi se razvijaju iz cvata koji je štitast i promjera 10-15 cm. Dvospolni su, vrlo sitni i žuto-zelene boje.
U prvoj godini cvjetanje započinje u srpnju, a završava krajem kolovoza, dok starije biljke cvjetaju već u rano proljeće. Plod koromača je kalavac, obično dug 6-10 mm, a širok 2-3 mm, pomalo spljošten, a dozrijeva krajem kolovoza. Unutar ploda se nalaze dvije zelenosmeđe ili sivosmeđe sjemenke. Dozrelo sjeme na sebi ima vidljiva uzdužna rebra.
Koromač se razmnožava sjemenom koje može klijati 2-3 godine, a klijanje traje obično 14 do 20 dana. Nakon klijanja može proći čak i dva mjeseca do vlatanja, odnosno izduživanja stabljike (članaka). Koromač je biljka kojoj odgovara umjerena klima koju odlikuju topla ljeta i blage zime. Tijekom zimskih mjeseci nadzemni dio biljke propada.
Najveća klijavost sjemena je pri 15-16°C, a visoke temperature (20-22°C) su izrazio bitne u periodu cvatnje biljke. Osim temperatura na klijanje i vlatanje važnu ulogu ima i vlažnost tla. Pogodno tlo za uzgoj koromača je rastresito i humusno, dok divlji koromač nalazimo i na oskudnim i siromašnim tlima.
Koromač nalazimo na zapuštenim terenima, na livadama, poljima, u vinogradima, na kamenjarima, a i uzgaja se u vrtovima.