vrlo izdržljiva vrstaKoromač je lako uzgojiti, ima široku primjenu u kulinarstvu i bogat je ljekovitim sastojcima

Šetnja poljskim putevima u ovo je doba godine pomalo nelagodno iskustvo. Uz staze koje su još početkom ljeta jedva odolijevale nasrtajima bujne divlje kupine, sada se protežu tek polomljene trnovite grane i ulegnute niti trave izgorene na suncu, pomalo podsjećajući na postapokaliptične prizore iz filmova.

Masline su posivjele i prorijedile se, izvrćući list u potrazi za dragocjenim kapima rose koja je zalutala drugdje, a smokve požutjele. I drača je išla na ruzinu, rekli bi stari. Zna se da je stvar ozbiljna kada i one najtvrdokornije biljke, koje uspijevaju gdje god naume, gube snagu i posrću pod udarom suše.

No da se na muci poznaju junaci dokazuju najizdržljiviji, koji, čak i okruženi sveprisutnim propadanjem, iz nemilosrdnog okoliša znaju izvući što im treba. Ima među žilavim biljkama, naime, i onih od kojih bi se mnogo dalo naučiti, kada bi samo znali slušati, no to ostavljam svakome ponaosob za promišljanje. Moje je tek da s vama podijelim dojmove i pokoji savjet, pa se i ovom prilikom pozivam na učenje od Majke Prirode.

Iz dana u dan me, naime, oduševljava divlji koromač, koji ne samo da još uvijek raste, nego i jedini, koliko moje oči uspijevaju razabrati, još uvijek cvate. Priznajem da je u okružju zlatne, bakrene i srebrne boje, koje posute prašinom ocrtavaju većinu ruralnog djela juga, pomalo bizarno naići na svježu, zelenu stabljiku mirisnog koromača okrunjenu štitom mnogih žutih cvjetova. Kao ljubiteljicu njegove arome, posebno me veseli svjedočiti njegovoj superiornosti, pa mu s radošću posvećujem ove retke.

Iako je u našim krajevima uobičajena tek njegova primjena u čaju protiv nadimanja i grčeva, te prilikom pripreme domaćih rakija i ukiseljenih krastavaca, moderna mu je znanost dokazala brojne zdravstvene dobrobiti, potvrdivši time intuitivne navade naših predaka.

Već samo zbog toga, a pogotovo zbog kulinarskog potencijala koji posljednjih godina i u našim krajevima sramežljivo ispunjava, svako bi ga domaćinstvo trebalo imati u svojim redovima.

Da li kao živu biljku u vrtu, odnosno velikoj ukrasnoj lončanici, ili kao svježu namirnicu u frižideru, odnosno sušenu u staklenci na polici, individualna je odluka, koja može ovisiti o preferencijama i mogućnostima, no nakon ovih, posvećenih mu redaka, nikako o (ne)upućenosti.



Poznata i kao komorač, morač, slatki aniš i slatki kopar, te pod drugim "narodnim" imenima, ova aromatična samonikla, divlja biljka, bogata C vitaminom, naraste i do 1,5 metara u visinu, a krase je mnoge grane ispunjenje sitnim igličastim lišćem, te štitasti cvat žute boje, koji cvjeta tijekom cijelog ljeta, dok plod dozrijeva u listopadu.

Listovi divljeg koromača najbogatiji su aromom upravo u srpnju i kolovozu, te se mogu konzumirati svježi u salatama ili umacima na bazi jogurta i majoneze, dok se u proljeće, također svježa, konzumira zeljasta lukovica lisnih izboja. Osim divljeg, poznajemo i uzgojeni, vrtlarski koromač, koji je nešto slađeg i blažeg okusa, što ga u pravilu čini popularnijim u kulinarstvu.

Uzgaja se jednostavno; iz sjemena u kasno proljeće, te odlično uspijeva u uvjetima mediteranske klime. Kako osim suše i žege dobro podnosi veliku vlažnost te niske temperature, bez straha ga možete smjestiti u željeni kutak vašeg vrta ili terase, te uz malo pažnje uživati u njegovim blagodatima.

Kao hrana i lijek koriste se korijen, listovi i plodovi, odnosno sjeme, od kojeg se destilacijom i dobiva vrijedno eterično ulje.