Hren se danas uzgaja nešto rjeđe, premda je riječ o vrlo izdržljivoj trajnici koja se nakon ukorjenjivanja može održati na istom mjestu godinama. Ne traži složenu njegu, dobro podnosi zimu, a najveći posao vezan uz njegov uzgoj je držanje biljke pod kontrolom jer se iz komadića korijena ostavljenih u zemlji mogu razviti nove biljke.
Hren, latinskog naziva Armoracia rusticana, pripada porodici kupusnjača, odnosno Brassicaceae, zajedno s kupusom, rotkvicom, gorušicom i drugim srodnim kulturama. Podrijetlom je iz dijelova istočne i jugoistočne Europe te zapadne Azije, a tijekom vremena proširio se daleko izvan svog prirodnog područja. Uzgaja se prvenstveno zbog mesnatog, bijelog korijena prepoznatljivog po snažnom mirisu i vrlo ljutom okusu.
SADNJA POČINJE DOBRIM KOMADOM KORIJENA
Za razliku od brojnih povrtnih kultura koje svake godine započinjemo sjetvom, hren se najjednostavnije razmnožava dijelovima korijena. Sjeme se može pronaći, ali se koristi znatno manje jer je vegetativno razmnožavanje brže i pouzdanije. Za sadnju se mogu upotrijebiti dijelovi zdravog korijena ili mlade već ukorijenjene biljke.
Sadnja se može obaviti u rano proljeće, čim se tlo može normalno obrađivati, ili tijekom jeseni. Najbolje je odabrati komade korijena duge približno 20 do 30 centimetara. Korijen se polaže ukoso u pripremljeno tlo, a gornji dio treba ostati bliže površini. Preporučuje se dubina približno 10 do 15 centimetara. Iz gornjeg dijela razvijat će se listovi, a donji dio će nastaviti rast prema dubini. Između biljaka dobro je ostaviti približno 60 do 80 centimetara prostora jer razvijeni hren zauzima više mjesta nego očekivano.
Kod korijenskih reznica korisno je prije sadnje jasno razlikovati njihov gornji i donji kraj. Jedna od metoda je gornji kraj odrezati ravno, a donji ukoso. Tako se prilikom sadnje lako prepoznaje položaj reznice.
Hren se širi podzemnim korijenjem, a iz relativno malog dijela koji ostane u zemlji poslije vađenja može ponovno izrasti cijela biljka. Zbog toga nije najbolji izbor za sredinu gredice u kojoj se kulture svake sezone izmjenjuju, već mu bolje odgovara rub, izdvojeni kut – prostor u kojem njegovo širenje neće ugrožavati druge biljke. Jednom kada se dobro proširi, potpuno uklanjanje je prilično zahtjevno.
RAHLO I DUBOKO TLO DAJE PRAVILNIJI KORIJEN
Hren može preživjeti u različitim vrstama tla, no kvaliteta korijena uvelike ovisi o njegovoj strukturi. Najbolji rezultat postiže se u dubokom, plodnom, rahlom i dobro dreniranom tlu s dovoljno organske tvari. Lakša tla olakšavaju rast ravnog korijena, ali i njegovo kasnije vađenje. U vrlo tvrdom, zbijenom ili kamenitom tlu korijen nailazi na mehaničke prepreke, zbog čega postaje razgranat i nepravilnog oblika.
Prije sadnje zato vrijedi zemlju obraditi na veću dubinu, razbiti zbijene slojeve i ukloniti veće kamenje. Ako je tlo siromašno, u njega se može unijeti zreo kompost ili druga dobro razgrađena organska tvar. Hren dobro reagira na plodno tlo, ali pretjerivanje s dušičnim gnojivima nije poželjno. Sunčani položaj pogodan je za snažan rast, ali hren može uspijevati i u polusjeni. Važnije je izbjegavati mjesta na kojima voda dugo ostaje nakon kiše.
Nakon što se dobro primi, biljka je vrlo otporna i ne zahtijeva stalno zalijevanje. Tijekom prve godine i za duljih sušnih razdoblja korisno je održavati umjerenu vlagu tla. Velike oscilacije između izrazite suše i obilnog zalijevanja nisu poželjne.
Gredicu tijekom proljeća treba održavati bez korova, prvenstveno dok mladi hren još nije razvio veliku lisnu rozetu. Starije biljke stvaraju snažnu lisnu masu koja zasjenjuje okolno tlo i može potisnuti dio konkurentskog raslinja. U proljeće se oko biljke može rasporediti sloj zrelog komposta koji poboljšava strukturu zemlje, pomaže zadržavanju vlage i postupno opskrbljuje tlo hranjivim tvarima.
KAKO DA KORIJEN BUDE DEBLJI I RAVNIJI
Iako hren može rasti gotovo bez intervencije, nekoliko zahvata znatno poboljšava izgled korijena za berbu. Kada biljka u proljeće dobro krene s rastom, otkrijte pažljivo gornji dio korijena uklanjanjem zemlje. Tada se uklanjaju višak lisnih izboja i jači bočni korjenčići, nakon čega se zemlja ponovno vraća oko biljke. Cilj je zadržati snažan središnji rast umjesto velikog broja razgranatih korjenova.
Ovo je naročito korisno ako želite dobiti dug, mesnat i pravilniji korijen koji će biti jednostavnije očistiti, naribati i preraditi. Biljka koja se prepusti potpuno prirodnom rastu lako razvija velik broj bočnih korjenova i stvara gustu podzemnu mrežu.
NAKON HLADNIH DANA KORIJEN JE SPREMAN ZA VAĐENJE
Lišće hrena snažno raste već od proljeća, a korijen se povećava tijekom cijele vegetacijske sezone. Za ozbiljniju berbu nove biljke uglavnom je dobro pričekati barem do druge jeseni ako se želi da se potpuno razviju, premda se kod dobro razvijenih biljaka dio korijena može vaditi i ranije. Najcjenjenije razdoblje za berbu je kasna jesen i početak zime, naročito nakon što biljka prođe kroz hladnije vrijeme i nekoliko mrazova. Korijen se može vaditi i u rano proljeće prije snažnog početka novog rasta.
Kad se lišće počne sušiti, nadzemni dio može se odrezati, a korijen pažljivo izvaditi. Potrebno je kopati dovoljno široko i duboko jer se korijen lako lomi. Ako u zemlji ostane dio korijena, velika je vjerojatnost da će iz njega sljedećeg proljeća niknuti nova biljka. To se može namjerno iskoristiti za nastavak uzgoja! Od kvalitetnog korijena mogu se odvojiti bočni dijelovi dugi petnaestak ili više centimetara i sačuvati za novu sadnju.
Ako se želi ograničiti širenje biljke, tijekom berbe treba pokušati ukloniti što više podzemnih dijelova. Redovito vađenje dijela korijena svake godine također pomaže održavati biljku u prihvatljivim granicama. Kod hrena koji godinama nije vađen može nastati široka skupina biljaka povezanih podzemnim korijenjem, koju je poslije mnogo teže ukloniti.
Svježe izvađeni korijen treba očistiti od zemlje, ali ga nije potrebno cijelog odmah ribati. Cijeli neoštećeni korijeni mogu se relativno dugo čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Jedna od tradicionalnih metoda je spremanje u vlažan pijesak, dok se manja količina može držati u hladnjaku. Dobro pohranjen cijeli korijen može zadržati kvalitetu nekoliko mjeseci. Tek prije upotrebe korijen se opere, oguli i nariba.
Naribani hren najbolje je iskoristiti brzo jer izlaganjem zraku postupno mijenja boju i gubi dio intenzivne arome. Toplinska obrada također ublažava njegov prepoznatljiv okus, pa se u jelima kojima se želi dati karakteristična ljutina uglavnom dodaje svjež ili pred kraj pripreme. Uz korijen, u proljeće se mogu brati i mlađi listovi koji imaju srodnu, nešto blažu aromu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....