Stablo duda mnoge vraća u djetinjstvo, a danas ga se sadi rjeđe nego nekad, premda je riječ o iznimno zahvalnoj voćnoj vrsti koja ne traži mnogo njege, dobro podnosi sušu i visoke temperature te desetljećima može davati obilje plodova. Primijetili smo da u posljednje vrijeme raste interes za starinske voćke i otpornije vrste prilagođene klimatskim promjenama, a dud nam je posebno privukao pozornost!
Dud pripada rodu Morus i potječe iz Azije, odakle se tijekom stoljeća proširio na gotovo sve kontinente. U Hrvatskoj su najpoznatije dvije vrste – bijeli dud (Morus alba) i crni dud (Morus nigra). Bijeli dud nekada se intenzivno uzgajao zbog svilogojstva jer su njegovi listovi glavna hrana dudovog svilca. Zahvaljujući povezanosti sa proizvodnjom svile, dud se tijekom prošlih stoljeća masovno sadio u mnogim europskim zemljama. Crni dud poznat je po tamnim plodovima bogatog okusa koji mnogi smatraju kvalitetnijima od plodova bijelog duda.
Stablo duda može narasti od nekoliko pa do više od 15 m visine, ovisno o vrsti i uvjetima uzgoja. Razvija široku krošnju, a listovi su veliki i srcolikog oblika. Na istom stablu mogu se pojaviti i listovi različitih oblika – jedna od karakteristika po kojoj se dud lako prepoznaje. Plodovi duda na prvi pogled podsjećaju na kupine, ali botanički pripadaju sasvim drugoj skupini biljaka. Plodovi dozrijevaju od kraja svibnja do srpnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Bijeli dud razvija plodove koji mogu biti bijele, žućkaste, ružičaste ili ljubičaste boje, dok crni dud daje tamnoljubičaste do gotovo crne plodove. Okus im je vrlo sladak, s blagom aromom koja podsjeća na kombinaciju meda, smokve i bobičastog voća.
MALI PLODOVI VELIKIH NUTRITIVNIH VRIJEDNOSTI
Što se tiče nutritivnog sastava, dud se ubraja među voće koje uz okus donosi i niz vrijednih hranjivih tvari. Njegovi plodovi sadrže vitamin C, poznat po ulozi u normalnom funkcioniranju imunološkog sustava i stvaranju kolagena, zatim vitamin K koji sudjeluje u procesu zgrušavanja krvi te vitamine skupine B koji imaju važnu ulogu u iskorištavanju energije iz hrane. Od minerala se posebno ističu kalij, željezo, magnezij i kalcij. Kalij doprinosi normalnoj funkciji mišića i živčanog sustava, dok željezo sudjeluje u prijenosu kisika kroz organizam.
Crni dud bogat je antocijanima, prirodnim pigmentima koji plodovima daju boju. Uz antocijane, plodovi sadrže i druge fenolne spojeve te flavonoide koji pomažu u zaštiti stanica od djelovanja slobodnih radikala. Zbog takvog sastava dud se sve češće spominje u istraživanjima koja proučavaju utjecaj voća bogatog antioksidansima na očuvanje zdravlja. Plodovi duda sadrže i prehrambena vlakna koja pridonose normalnom radu probavnog sustava te duljem osjećaju sitosti. Prirodni šećeri daju im izraženu slatkoću, ali istodobno sadrže relativno malo masnoća.
DOBRO PODNOSI SUŠU I VRUĆINE
Jedan od razloga zbog kojih se dud smatra vrlo zahvalnom voćkom njegova je prilagodljivost različitim uvjetima uzgoja – može uspijevati na siromašnijim tlima na kojima mnoge druge voćne vrste postižu slabije rezultate. Dobro podnosi ljetne vrućine i dulja sušna razdoblja zahvaljujući snažnom korijenskom sustavu koji prodire duboko u tlo. Zbog toga se može vidjeti i na područjima gdje navodnjavanje nije dostupno.
Za sadnju duda najbolje je odabrati osunčan položaj. Iako može rasti i u djelomičnoj sjeni, na sunčanim mjestima razvija više plodova i postiže bolju kvalitetu uroda. Mlade sadnice tijekom prvih godina nakon sadnje zahtijevaju povremeno zalijevanje kako bi se korijen dobro razvio. Nakon što se stablo ukorijeni, potrebe za dodatnim navodnjavanjem značajno se smanjuju.
Rezidba duda uglavnom nije zahtjevna – najčešće se provodi radi oblikovanja krošnje ili uklanjanja oštećenih i suhih grana. Budući da dud ima snažan rast, pretjerano orezivanje može potaknuti razvoj velikog broja novih izboja pa se zbog toga preporučuje umjeren pristup kojim se održava prozračnost krošnje i olakšava berba plodova.
Berba predstavlja jedan od rijetkih izazova kod uzgoja duda! Plodovi su vrlo nježni i brzo omekšavaju nakon dozrijevanja. Ne mogu se dugo skladištiti niti podnose transport kao mnoge druge voćne vrste. Ako ste se ikada zapitali, to je razlog zbog kojeg ih rijetko susrećemo u trgovinama. Najbolji okus imaju kada se uberu izravno sa stabla ili kada sami padnu ispod krošnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....