Mnoge biljke koje su završile svoj vegetacijski ciklus sada nose zrelo sjeme koje se može prikupiti, osušiti i sačuvati za sljedeću godinu. Umjesto da se osušene cvjetne glavice, mahune i prezreli plodovi uklone, vrijedi ih dobro pregledati jer u njima može biti dovoljno sjemena za novi nasad povrća, začinskog bilja ili cvijeća.
Kasno ljeto i rana jesen među najboljim su razdobljima za takav posao jer sjeme brojnih biljaka sazrijeva nakon završetka cvatnje, a suho i stabilno vrijeme olakšava njegovo prikupljanje i sušenje. Zrelost se kod mnogih vrsta prepoznaje po tome što sjemene glavice iz zelene prelaze u smeđu ili drugu tamniju boju karakterističnu za zrelo sjeme.
Čuvanje vlastitog sjemena ima veliku praktičnu vrijednost – možete sačuvati biljke koje su se tijekom sezone pokazale zdravima, rodnima, otpornima ili posebno lijepima, a sljedeće godine ne morate ponovno kupovati svaku vrećicu sjemena. Iz jedne zrele glavice nevena, cinije ili suncokreta mogu se dobiti deseci novih biljaka, a nekoliko mahuna graha može osigurati sjeme za cijeli red sljedeće sezone!
SJEME TREBA PRIKUPITI TEK KADA JE POTPUNO SAZRELO
Najvažnije je ne požuriti s berbom. Biljka mora dobiti dovoljno vremena da nakon cvatnje razvije potpuno formirano sjeme. Kod mnogih ukrasnih vrsta to znači da cvjetove koje želimo ostaviti za sjeme ne treba uklanjati nakon što uvenu. Dakle, glavica ili sjemena čahura ostavlja se na biljci sve dok se ne osuši i poprimi tamniju boju. Ako se sjeme prikupi prerano, dok je još mekano i nedovoljno razvijeno, sposobnost klijanja će biti slaba. Za skupljanje je najbolje izabrati suh dan. Vlažno sjeme teže se čuva, a prevelika količina vlage povećava mogućnost razvoja plijesni i truljenja.
Sjemene glavice mogu se odrezati zajedno s dijelom stabljike i staviti u papirnatu vrećicu ili rasporediti na papir kako bi se nastavile sušiti. Plastične vrećice nisu dobar izbor za svježe prikupljeno sjeme jer zadržavaju vlagu.
Rujan je vrlo pogodan za skupljanje sjemena mnogih ljetnica – neven je među jednostavnijim biljkama za početnike. Nakon što latice otpadnu, u središtu cvijeta razvijaju se karakteristično zakrivljene sjemenke koje se lako odvajaju kada se glavica osuši.
Zahvalne su i cinije – njihove ocvale glavice treba ostaviti dovoljno dugo na biljci da potpuno izgube boju i postanu suhe. Kada se rastvore prstima, među osušenim dijelovima cvijeta nalaze se plosnate sjemenke. Za sjeme je najbolje odabrati najzdravije biljke i dobro razvijene cvjetove.
I kozmos vrlo lako daje sjeme. Nakon cvatnje u sredini glavice stvaraju se duguljaste tamne sjemenke koje se, kada sazriju, lako odvajaju. Ne treba predugo čekati jer ih biljka nakon sazrijevanja može sama rasuti po tlu. Sličan postupak može se primijeniti kod različka, ukrasnog maka i drugih jednogodišnjih vrsta.
Kod suncokreta je znak sazrijevanja vidljiv na cijeloj glavici – latice se osuše, stražnja strana glavice mijenja boju, a sjemenke postaju tvrde i lako se odvajaju.
Sjeme se u ovo doba može prikupljati i sa začinskih biljaka. Kopar i korijandar nakon cvatnje razvijaju sjemene glavice, a sjeme se prikuplja kada poprimi smeđu boju i počne se lako odvajati. Bosiljak također može dati mnogo sjemena ako mu se dio cvjetova ostavi do kraja sezone.
RAJČICA, PAPRIKA, GRAH I GRAŠAK
Kod povrća način prikupljanja ovisi o tome razvija li biljka suho sjeme u mahunama ili se ono nalazi unutar mesnatog ploda. Za početnike su vrlo zahvalni grah i grašak. Nekoliko zdravih mahuna treba ostaviti na biljci znatno dulje nego one koje se beru za jelo. Mahune postupno žute, postaju smeđe i suhe, a sjeme u njima otvrdne. Tada ih se može ubrati, otvoriti i izdvojiti zrna.
Rajčica zahtijeva drukčiji postupak – za sjeme treba izabrati potpuno zreo, zdrav i dobro razvijen plod s biljke koja je pokazala željena svojstva. Plod se prereže, a sjemenke zajedno sa želatinoznom masom koja ih okružuje izvade u manju posudu. Sjeme se može kratko fermentirati kako bi se uklonio želatinozni omotač, nakon čega se ispire i potpuno suši.
Paprika je nešto jednostavnija – plod namijenjen sjemenu mora potpuno sazreti na biljci i poprimiti boju karakterističnu za zrelu sortu. Tek tada se otvara, sjeme se odvaja od unutarnjeg tkiva i ostavlja nekoliko dana na suhom mjestu.
Sjeme se može dobiti i od salate, blitve i špinata koji su tijekom ljeta otišli u cvijet. Umjesto uklanjanja cijele biljke, nekoliko najboljih primjeraka se ostavi da razvije cvjetnu stabljiku i sjeme. Kod salate se nakon cvatnje stvaraju sitne sjemenke koje treba prikupiti prije nego što ih vjetar rasprši.
DOBRO SUŠENJE ODREĐUJE KOLIKO ĆE SJEME TRAJATI
Sjeme koje se spremi dok još sadrži mnogo vlage propada tijekom zime, čak i ako je u trenutku berbe bilo zdravo. Nakon čišćenja treba ga rasporediti u tankom sloju na papir ili drugu suhu površinu i ostaviti na prozračnom mjestu dok se potpuno ne osuši. Nakon sušenja treba ukloniti ostatke stabljika, suhih cvjetova, mahuna i drugih biljnih dijelova. Čisto sjeme jednostavnije je pregledati, a manja količina organskog materijala smanjuje rizik od razvoja plijesni tijekom skladištenja.
Za spremanje su vrlo praktične male papirnate omotnice. Na svaku treba odmah napisati naziv biljke, sortu ako je poznata i godinu prikupljanja. Potpuno osušene sjemenke zatim se mogu čuvati u zatvorenoj kutiji ili posudi na hladnom, suhom i tamnom mjestu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....