Aptenija ne traži mnogo prostora u visinu, ne treba složenu njegu i dobro podnosi razdoblja bez vode, zbog čega je zanimljiva onima koji žele zelenilo bez svakodnevnog zalijevanja i stalnog održavanja. Mali listovi stvaraju gustu zelenu površinu, dok se među njima tijekom toplog dijela godine pojavljuju i sitni cvjetovi u ružičastim, ljubičastim ili crvenkastim nijansama.
Poznata je pod botaničkim nazivom Aptenia cordifolia, premda se danas kao prihvaćeni znanstveni naziv navodi Mesembryanthemum cordifolium. Stari naziv i dalje se mnogo više upotrebljava u rasadnicima, vrtnim centrima i među ljubiteljima biljaka pa je većina poznaje jednostavno kao apteniju. Pripada porodici sukulenata Aizoaceae, a prirodno potječe iz južnih dijelova Afrike, gdje raste u toploj suptropskoj klimi, na obalnim područjima i mjestima na kojima su tlo, sunce i povremena suša sastavni dio njezina prirodnog okruženja. Zbog takva podrijetla vrlo se dobro snalazi u mediteranskim vrtovima!
CVJETOVI KOJI SE OTVARAJU NA SUNCU
Aptenija raste nisko i najčešće ne prelazi visinu od desetak do dvadesetak centimetara, ali se njezine puzave stabljike mogu pružiti pedesetak ili šezdesetak centimetara. Stabljike su mesnate, zelene i sposobne stvarati korijen na mjestima na kojima dodiruju vlažnu zemlju. Na taj način biljka postupno osvaja prostor i pretvara se u gust pokrivač tla. Listovi su smješteni u parovima, glatki su, mesnati i najčešće srcolikog ili ovalnog oblika. U njima biljka pohranjuje vodu, što joj omogućuje da preživi suha i vruća razdoblja. Površina listova može na jakom svjetlu djelovati kao da je posuta sitnim kristalima – taj divan sjaj stvaraju posebne stanice na površini lista i stabljike koje zadržavaju vodu!
Cvjetovi su sastavljeni od velikog broja uskih latica pa izgledom podsjećaju na male tratinčice. Pojavljuju se pojedinačno ili u manjim skupinama, najviše od proljeća do jeseni. U vrlo toploj i blagoj klimi cvatnja se može produžiti na velik dio godine. Cvjetovi se otvaraju tijekom najsvjetlijeg dijela dana, uglavnom oko podneva i ranog poslijepodneva, dok se navečer, noću i za oblačnog vremena zatvaraju. Privlače pčele, leptire i druge kukce koji posjećuju cvjetove.
SUNCE, PROPUSNA ZEMLJA I UMJERENO ZALIJEVANJE
Za gust rast i obilnu cvatnju apteniji treba mnogo svjetla, dakle najbolje rezultate daje na položaju koji je veći dio dana obasjan suncem. Može rasti i u laganoj polusjeni, naročito u krajevima s vrlo jakim ljetnim suncem, ali će tada stabljike postati izduženije, razmak između listova veći, a cvjetova će biti manje. Biljka smještena duboko u sjeni gubi zbijen oblik i postaje blijeda i rijetka.
Tlo mora biti rahlo i propusno. U vrtu joj odgovara pjeskovita ili kamenita zemlja iz koje višak vode brzo otječe. Teško, glinasto i stalno mokro tlo izaziva propadanje korijena i baze stabljike. Pri sadnji u posudu treba upotrijebiti mješavinu za sukulente i kaktuse ili običnoj zemlji dodati krupniji pijesak, perlit, plovućac ili sitni šljunak. Posuda mora imati otvor za otjecanje vode, a voda se ne smije zadržavati u ukrasnoj posudi ili podlošku.
Premda dobro podnosi sušu, aptenija nije biljka koju tijekom cijelog ljeta treba potpuno zanemariti. Mlade biljke i svježe posađene reznice treba zalijevati redovitije dok ne razviju korijen. Kada se biljka primi i počne rasti, zalijeva se tek nakon što se gornji dio zemlje osuši. U posudi se supstrat suši brže nego u vrtu pa razmak između zalijevanja treba prilagoditi temperaturi, veličini posude i položaju biljke.
Najveća pogreška je svakodnevno dodavanje male količine vode u zemlju koja se još nije osušila jer takav način zalijevanja održava korijen stalno vlažnim, smanjuje količinu zraka u zemlji i povećava mogućnost truljenja. Mnogo je bolje biljku temeljito zaliti, pustiti da višak vode isteče i zatim pričekati da se zemlja prosuši prije novog zalijevanja. Uspostavljene biljke posađene u vrtu uglavnom traže malo vode, dok one u visećim i manjim posudama tijekom ljetne žege treba redovitije provjeravati.
Također, apteniju ne treba obilno prihranjivati. Previše dušika potiče snažan rast zelenih izdanaka, ali može smanjiti cvatnju i učiniti biljku mekanom i osjetljivijom. U proljeće se može dodati mala količina gnojiva za sukulente ili tekuće gnojivo s manjim udjelom dušika. Biljke koje rastu u svježem supstratu ili plodnoj vrtnoj zemlji mogu dobro napredovati i bez redovite prihrane.
DOBRO PODNOSI MORE, ALI NE VOLI MRAZ
Aptenija je vrlo prikladna za obalne vrtove jer podnosi pjeskovito tlo, vjetar i morsku posolicu. Može se saditi na mjestima na kojima bi osjetljivije biljke teško opstale. Njezine stabljike prekrivaju površinu zemlje i mogu pomoći u smanjenju isušivanja i ispiranja rastresitog tla na blagim padinama.
Doduše, otpornost na sušu ne znači i otpornost na hladnoću! Kratko zahlađenje na zaštićenom mjestu može preživjeti, ali smrzavanje tla i stabljika može uništiti nadzemni dio ili cijelu biljku. U blagim priobalnim područjima može ostati vani tijekom zime ako je posađena uz zaklonjen, sunčan zid i ako zemlja nije natopljena vodom. U hladnijim kontinentalnim krajevima sigurnije ju je uzgajati kao sezonsku biljku ili je prije prvih mrazova premjestiti u svijetlu prostoriju bez smrzavanja.
Tijekom zimskog mirovanja zalijevanje se znatno smanjuje. Zemlja treba ostati gotovo suha, posebno ako biljka boravi u hladnijem prostoru. Kombinacija niske temperature i mokrog supstrata mnogo je opasnija od same suhoće. Smještena u toploj sobi s premalo svjetla može nastaviti rasti, ali novi će izdanci biti blijedi, tanki i izduženi. Bolji je svijetao i prohladan prostor u kojem se rast prirodno usporava.
RAZMNOŽAVANJE REZNICAMA SKORO UVIJEK USPIJEVA
Najjednostavniji način razmnožavanja aptenije je uzimanje reznica stabljike – odabere se zdrav izdanak dug nekoliko centimetara i odreže čistim škarama. Donji listovi mogu se ukloniti, a rez se ostavi kratko na zraku kako bi se površina prosušila. Reznica se zatim utakne u lagano navlaženu, propusnu mješavinu zemlje i pijeska.
Posudu treba držati na svijetlom i toplom mjestu, ali mladu reznicu prvih dana ne treba izlagati najjačem suncu. Supstrat se održava tek blago vlažnim. Previše vode u toj fazi će izazvati truljenje prije nego što se razvije korijen. Reznice se ukorjenjuju brzo, a znak uspjeha je pojava novih listova i početak rasta vrha stabljike.
REZIDBA ČUVA UREDAN OBLIK
Aptenija ne zahtijeva redovitu rezidbu radi cvatnje, ali podrezivanje je korisno kada izdanci postanu predugi, rijetki ili počnu prelaziti na prostor namijenjen drugim biljkama. Stabljike se mogu skratiti u proljeće ili tijekom vegetacije, a odrezani zdravi dijelovi mogu poslužiti kao reznice. Nakon rezidbe biljka se počinje granati i stvara gušći pokrivač. Budući da se stabljike lako ukorjenjuju na dodiru sa zemljom, aptenija se u povoljnim uvjetima može snažno proširiti i potisnuti niže i sporije biljke.
U pojedinim toplim područjima izvan njezina prirodnog staništa pobjegla je iz vrtova i udomaćila se u prirodi, naročito na obalnim i poremećenim staništima. Zbog toga odrezane dijelove nije dobro bacati izvan vrta ili ostavljati na mjestu na kojem se mogu ukorijeniti. Na manjim površinama rast treba nadzirati, a izdanke koji prelaze zadanu granicu pravodobno odstraniti.
Bolesti i štetnici uglavnom joj ne stvaraju veće poteškoće. Najveća prijetnja je trulež korijena uzrokovana preobilnim zalijevanjem i slabim otjecanjem vode. Na biljkama u zatvorenom prostoru mogu se pojaviti brašnaste uši ili drugi nametnici koji sišu sokove, naročito ako je zrak topao i nema strujanja. Biljku treba povremeno pregledati, ukloniti oštećene dijelove i reagirati čim se primijete bijele nakupine, ljepljivi listovi ili usporen rast.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....