Tijekom ljetnih vrućina gola zemlja brzo se zagrijava, isušuje i pretvara u tvrdu površinu kroz koju voda teško prodire. Nakon zalijevanja vlaga se zadrži kratko, a biljke već za dan ili dva ponovno ostaju u suhom i pregrijanom tlu. Takvi uvjeti opterećuju korijen, usporavaju rast i povećavaju potrebu za čestim navodnjavanjem.
Jedan od načina zaštite vrta je živi malč, odnosno niski biljni pokrov koji raste između povrća, voćaka, ukrasnih trajnica ili drugih glavnih kultura. Za razliku od slame, kore i suhog lišća, živi malč ostaje ukorijenjen i nastavlja rasti. Njegovi listovi zaklanjaju zemlju od izravnog sunca, dok korijenje povezuje tlo i olakšava prodiranje vode. Živi malč ne mora prekriti cijelu gredicu – može se uzgajati između redova rajčice, paprike, vinove loze i voćaka, dok prostor neposredno uz stabljiku ili deblo ostaje slobodan. Na taj se način tlo štiti, a glavna kultura dobiva dovoljno vode i hranjivih tvari.
KAKO ŽIVI MALČ ČUVA VLAGU
Listovi stvaraju sjenu iznad zemlje pa se njezina površina sporije zagrijava. Niža temperatura smanjuje isparavanje, zbog čega se vlaga dulje zadržava u području korijenja. Biljke i dalje treba zalijevati, ali se voda bolje iskorištava, a razdoblje između dva zalijevanja može biti dulje. Korijenje pokrovnih biljaka stvara sitne kanale kroz koje voda lakše ulazi u zemlju. Biljni pokrov ublažava i udar jakih kišnih kapi, sprječava ispiranje tla te smanjuje stvaranje tvrde pokorice. Gusti pokrov zauzima prostor na kojem bi inače nicali korovi. Kada listovi zaklone površinu, manje svjetlosti dolazi do sjemena neželjenih biljaka.
KOJE BILJKE POSADITI KAO ŽIVI MALČ
Bijela djetelina je niska, podnosi košnju i povremeno gaženje te se širi po površini. Kao mahunarka veže dušik iz zraka i pridonosi plodnosti tla. Prikladna je za voćnjake, vinograde i šire međuredne prostore, dok je u manjim vrtovima bolje odabrati niže sorte poput mikrodjeteline.
Crvena djetelina i inkarnatka stvaraju više biljne mase pa su prikladnije za veće površine i dijelove vrta koji se trenutačno ne obrađuju. Mogu se redovito kositi, a odrezani dijelovi ostaviti na tlu kao suhi malč.
Puzeća majčina dušica dobro uspijeva na sunčanim i suhim položajima. Stvara nizak mirisni tepih te može rasti između kamenih ploča, uz rubove gredica ili pokraj lavande, kadulje i ružmarina. Najviše joj odgovara propusno tlo bez zadržavanja vode.
Slatki alisum (mirisna lobularija) ispunjava praznine uz rubove povrtnjaka. Nisko raste, dugo cvate i privlači korisne kukce. Ne stvara jednako čvrst pokrov kao djetelina, ali tijekom sezone zasjenjuje zemlju i smanjuje prostor za korove.
Za prekrivanje tla mogu poslužiti i stolisnik, matičnjak, dragoljub, boražina te jagode! Matičnjak se lako širi pa ga treba držati pod nadzorom, dok boražina svojim velikim listovima zasjenjuje tlo, a odrezani dijelovi mogu se položiti oko susjednih biljaka. Jagode brzo zatvaraju prostor puzavim izdancima, ali im treba dovoljno svjetlosti za stvaranje plodova.
NATJECANJE S GLAVNOM BILJKOM
Iako čuva vlagu zasjenjivanjem tla, živi malč također troši vodu. Njegovo korijenje uzima vlagu i hranjive tvari, pa u suhim područjima postaje konkurencija. Zato se uz stabljike i debla ostavlja slobodan prostor, dok se pokrov uzgaja između redova.
Pokrov treba redovito skraćivati kako ne bi prerastao glavnu kulturu, zasjenio povrće ili otežao strujanje zraka. Odrezana zdrava masa može ostati na površini, gdje će nastaviti štititi zemlju i postupno se razgraditi. Dobro je da glavna kultura najprije razvije korijen i dio lisne mase, a da se živi malč posije nešto kasnije. Tako povrće dobiva prednost u rastu, a mogućnost natjecanja se smanjuje.
Živi malč najbolje je uvoditi postupno. Potrebno je pratiti vlažnost tla i rast glavne kulture te pokrov po potrebi kositi ili prorjeđivati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....