Lignjada na Unijama, službeno nazvana Kup u lovu liganja povodom proslave dana Sv. Andrije, zaštitnika Unija, jeste službeno natjecanje u ingerenciji Hrvatskog saveza za športski ribolov na moru, ali je od početka održavanja postala kultna manifestacija koja privuče nekoliko puta više posjetitelja negoli je stanovnika na otoku.
Tako je bilo i ove godine, točnije 20. studenog, kada je Lignjada održana po 14. put i privukla je otprilike tristotinjak posjetitelja, dok na ovome udaljenom otoku danas zimi živi tek nekih pedesetak osoba.
Koji su razmjeri odumiranja otočnog stanovništa pokazuje podatak da je na otoku koji broji oko 260 kuća još prije 10 godina živilo skoro 90 stanovnika, dok je do danas na otoku površine 16,77 km² i razvedenom 36,6 km dugom obalom nestalo preko 45% stanovništva, pri čemu je ukinuta i jedina škola.
Ipak, neumorni duh stanovnika Unija ni u tim uvjetima ne odumire, što potvrđuje i ova Lignjada koju svi željno iščekuju te je onima koji tamo nisu bili vrlo teško dočarati razloge zbog kojih se svi, koji su barem jednom osjetili Unije, uvijek vraćaju.
Vjerni čitatelji Otvorenog mora vjerojatno pamte prijašnje reportaže sa ovog natjecanja i neke od glavnih likova, primjerice Predsjednika, tj. Roberta Nikolića, alfa i omegu Unija i dugogodišnjeg predsjednika mjesnog odbora, te uvijek oduševljenog Direktora, u liku Vedrana Jurača.
Nažalost, radi preklapanja termina te lanjske covid-19 situacije kada Lignjada nije održana, Direktor, a ni ja osobno, već nekoliko godina nismo bili u mogućnosti doći na Unije. Stoga je ove godine, čim je Predsjednik nazvao i rekao da je vremenska prognoza povoljna te da bi termin trebalo iskoristiti, Direktor jedva dočekao početak dugačkog putovanja iz Splita prema Unijama.
Dolaskom na Unije mogla se vidjeti nova riva koja se radi u okviru proširenja postojećeg gata, koji bi trebao osigurati dodatne vezove za nautičare te osigurati pristajanje broda i katamarana u slučaju lošijeg vremena koje je dosad uglavnom odsjecalo Unije od ostatka svijeta.
Sukladno tome, mogli su se čuti brojni planovi vezani za mogući povećani dolazak na turista, pa se razvila nada da će ova gradnja, kao i neke druge koje su najavljene (spominje se izgradnja solarne elektrane) ipak zaustaviti rapidno smanjivanje stanovništva, a možda ga i povećati. Za usporedbu napomenimo da su Unije procvat imale 20-tih godina prošlog stoljeća kada je na otoku živjelo skoro 800 stanovnika.
Danas se radno stanovništvo uglavnom bavi ribarstvom i poljoprivredom čemu se sve više pridružuje turistička djelatnost. Prije nekoliko godina imali smo zadovoljstvo vidjeti dolazak prvih par boškarina, velike autohtone istarske pasmine goveda, a nakon poziva Predsjednika da se pridružimo hranjenju tih veličanstvenih životnija, ostalo smo zapanjeni činjenicom da je stado u međuvremenu doseglo broj od sedamdesetak goveda svih uzrasta.
Oko stada boškarina, u kojem caruje jedan jedini bik, trčkaralo je mnoštvo ovaca, kao i nekoliko konja i to sve na području Unijskog polja, koje je inače najveća obradiva njiva na cijelom području Primorsko-goranske županije.
Obzirom na njihov, skoro pa slobodan, način života, Predsjednik nije želio riskirati te nam je savjetovao da za vrijeme hranjenja ostanemo u prikolici traktora, inače jedinog sredstva prijevoza na Unijama, što smo pogledom na ogromne rogove boškarina, Direktor i ja spremno poslušali. Iako je dodirivanje boškarina koji su se vrtili oko nas teško opisiv doživljaj, nije se moglo previše boraviti u njihovom društvu jer je u podne bio predviđen start Lignjade.
Na rivi su se prije početka natjecanja skupile sve 24 prijavljene ekipe (uglavnom se nastupalo u parovima), uz mnoštvo posjetitelja, te je Lignjadi nazdravljeno tradicionalnim unijanskim likerima među kojima se uvijek ističe najcjenjenija mirta.
Nakon zajedničke slike označen je start natjecanja, te je veći dio plovila, uglavnom ona veća, krenuo na drugu stranu Unija prema uvalama Maračol i Srednja, gdje su potražili zaklon od valova, obzirom da su zapadnoj strani ispred mjesta bili relativno veliki.
Natjecanje je trajalo 6 sati, a domaćini su za to vrijeme krenuli u ostale pripreme s ciljem ostvarivanja drugih ciljeva po kojima je unijska Lignjada i poznata. Tako su neki angažirani da čiste luk i njime pune ogromni lonac koji se ložio uz rivu, u kojega je nakon pirjanja luka stavljeno 20 kg medvjedine i 10 kg jelena lopatara. Čobanac od divljači se ložio i kuhao 4 sata te je isti poslužen nakon službenog završetka natjecanja svim učesnicima, ali i ostalim posjetiteljima.
Nakon toga se pristupilo službenom vaganju kojeg je, kao i uvijek, vodio domaći Svetozar Vukelić - Vuk, uz Predsjednika koji je bio i službeni sudac natjecanja.
Iako sam već primio nekoliko upita nezadovoljnih lignjolovaca koji se sa svih strana žale na slabi lignjolov ove godine, već na prvi pogled predanog ulova bilo je jasno da ta situacija s Unijama baš i nema neke veze. Kad usporedite izvještaje ulova nekih sličnih manifestacija diljem Jadrana ispadne da na Unijama, primjerice, pobjednici ulove više nego svi ostali zajedno negdje drugdje.
Za razliku od nekih prijašnjih slučajeva, ove godine nije bilo neizvjesnosti za pobjedničko mjesto, ali je recimo za treće mjesto bila bespoštedna borba te su unijski Slovenci Aljaš Pegan i Aram Bevilacqua, ostvarivši ulov od 33 lignje ukupne težine 3275 g, za 80 g pobijedili Roberta Cavedonija i Maria Jurekovića.
Srebrno odličje, sa 29 ulovljenih liganja koje su težile 4535 g, su osvojili Petar Stupar i Danijel Škoda, iz Malog Lošinja.
Kao zadnje su vagali ulov Alena Cunjaka i Tajmira Tomaša sa Cresa, nakon čega su proglašeni neprikosnovenim pobjednicima 14. Lignjade sa nevjerojatnim ulovom od 81 lignje ukupne težine 11,355 kg.
Da ne bi bilo nikakve dvojbe, ovaj creski dvojac je ponio i pehar za najveću ulovljenu lignju, obzirom da su ulovili jednu od 755 g.
Dvadeset ekipa je prijavilo ulov i na kraju je zbroj totalnog ulova pokazao 266 liganja i težinu od 35,765 kg.
Kako je čobanac od divljači taman nakon vaganja prestao djelovati odmah se krenulo rješavanja ulova te su sve lignje završile na gradelama. U pauzi između nekih tura liganja održana je i podjela medalja i pehara, prvo pobjednicima u tradicionalnom pikado natjecanju, koje je sastavni dio ove manifestacije, a nakon toga i lignjolovcima, pri čemu se može izdvojiti čestitka Vuka pobjednicima Lignjade s željom da ih vidi i slijedeće godine, ali ne i u međuvremenu u akvatoriju Unija.
Direktor i ja smo stali nakon liganja, ali moram kazati da to nije bio i kraj za sve jer se na istoj vatri kasnije peklo razne mesne proizvode te je cijela manisfestacija, poštujući covid-19 preporuke, završila oko ponoći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....