Držanje ispod pitara ili uopće nemanje kjuča od kuće bija je dalmatinski standard. I onaj najboji dil našega identiteta. Za kojin sad možemo sad samo sist i plakat. Kad san jednon prilikon posjetila kuću Zvone Bobana na Braču, zgrozila me neukusna, previsoka ograda sa stupima oko ciloga velikoga posjeda, šaketina u oko na padinama južne strane otoka blizu Murvice. Ni ovakve stvari nikad u prošlosti nismo radili. Svak je zna šta je čigovo i niko nije upada na tuđe, makar su to nekad znale bit gladne i teške godine, praznih trbuja i žedih just. U siromaja sa tašelanin gaćama, ali ko je smija zajmit a ne vratit?
Nikidan su na kamere uvatili mater i ćere iz bogate otočke fameje koji sa boršon iz Ikee kredu verduru po pojima. Pale su na bobu. Nekad su to, u stađunu mandar...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....