Asti, okad nisan bija u našu Lučicu, u Špinut. A tamo nan je puste godine privezana Slavica, naš mali brodić, naša Istranka. Bome, evo prošlo je i priko 40 godin o’kad smo je kupili od prijateja Jole, kad je on kupija novi, naravski, veći brod, pravu jahtu, i to drvenu.
Tako smo i nas dvoje počeli guštat i điravat našon Slavicon, malo put Žnjana i Duilova, pa sve do Firul i Bačvic, i konačno smo postali – moreplovci. Ma guštali smo samo i sidit na naš brod u Lučicu Zenta, a oko nas privezane puste brodice, lagano se gingadu, a sarče tuču ritam o’ jarbola. Mediteran uživo.
Ali ubrzo je došlo vrime kad je brod vajalo izvadit vanka i malo ga sredit, cilo je dno pocrnilo od onih travuljina, popucala guma po rubu broda, na sve drvene komade ispuca lak… Iša ja u uprav...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....