More2 - Featured Category
More2 - Odabir urednika Category
More2 - Nautika Category
bartulov kantun
Pazi kruzer! Dok jedni na njemu guštaju, drugi rintaju, a treći zbrajaju zaradu
Sa svih strana
– Pomalo Momula, a di greš?
– Gren doma, vazela san na Pazar dvi tri pome i par karot za ujuvu, a i malo blitve za večeru…
– Nisan te odavna vidila, kako tvoji, kako ti se Điđi drži, je li ti se ćer zaposlila?
– A šta ću ti poć govorit, on više i ne izlazi vanka, sidi odisprid ekrana i vrti programe, gori-doli. Ja mislin, da je organizirat takmičenje u minjanju kanala, on bi sigurno uša u finale. A mala, eto fala Bogu, konačno se zaposlila.
– Ajde, baš mi je drago, a šta je ona ono završila, srednju ekonomsku?
– Je, ma se par godin ni mogla zaposlit, pa su je lani uzeli na jednega kruzera.
– Asti sto, baš mi je drago. Onda mala sad gušta plovit po velikin moriman?
– Ma je, jedva se bidna zaposlila doli u kužinu, po cili dan pere suđe, teće i pjatance. A tek one velike lonce, paridu ka kazani šta je prije vojska unjima kuvala fažol.
– ...
bartulov kantun
Smoje i moderni galebovi: priča o čoviku koji je dobio svoj spomenik u legendarnom mandraču
Sa svih strana
– A dida, a zašto ovi barba sidi ovod, i ne miče se?
– Ovo? To ti nije pravi čovik, to je samo spomenik jednome čoviku.
– Spomenik? A šta je to spomenik? Zašto su napravili ovi spomenik?
– Spomenik se napravi da svit ne zaboravi one jude koji su ništo dobroga napravili.
– A šta je ti čovik napravija, pa da ga ne zaboravimo?
– On je pisa. Bija je pisac.
– Pisa? Pa i ja pišen, svaki dan za u školu. Oće li onda i meni neko napravit spomenik?
– Ma šta ti pišeš?
– U školi pišen školski rad, a doma – domaći rad.
– To ti se ne računa. Pravi pisac piše ono šta je izmislija, čega nema...
– Izmislija? Pa onda on laže!
– Ma ne laže, nego on zamisli kako bi ništo moglo bit...
– A šta je ovi barba pisa? Kako se on zva?
– Smoje, zva se Smoje, a zvali su ga Šunje...
– A zašto je ovi ...
bartulov kantun
Sjećanje na Tomu Bebića, nemirni duh Mediterana: ‘Nevera, nevera života moga odnila mi sve...‘
Sa svih strana
– Eeee, pomalo šjor Toma, a di si zaprišija, an? Nisan te odavna vidija…
– A kako’š me vidit kad san partija pri 33 godine.
– Ajme šta vrime brzo leti… A čini mi se ka da si ono jučer piva na Prokurative…
– To se tebi samo pari. Za me je vrime – stalo!
– Dobro ti i govoriš, ti si partija, ma zato tvoje pisme još žividu…
– Pisme, e. Onda o’š čut jednu? Onu moju – ‘Neveru’…
– Ajde, udri…
Evo me ovod, poslin tri’est godin,
evo me na mul, uvik san ga snija.
Nima više Jere, stare šjore Kate,
ne vidin ni Tomu, Ive je još tod.
Ive, Ive, Ive, jema li još koga,
Ive, Ive, Ive, živi li još i’ko?
– Onda ti dojde refren. Znaš šta je refren? To ti je ono šta se ponavlja:
Nevera, nevera, nevera! Oooooo-ooooo!
Sićan se, bija san jak, tri dana moga san veslat, a ne spavat,
uzalud, ka je došla, nevera…
Nevera života ...
More2 - Ribolov Category
bartulov kantun
‘Dida, a ‘ko je posolija more?!‘: bez soli ni svita ne bi bilo, a triba je imat malo i u glavi
Sa svih strana
Kad san bi dite (oni šta su posli puno naresli, priče iz svoga ditinjstva počinjedu – kad san bi mali...), moja baba Kate je nama dici znala pričat lipe priče. Jedna od lipjih je bila ona o – soli...
Bija jedan put jedan kralj, koji je jema tri ćeri, a ni jema sina. Ni bi siguran kojoj će ćeri ostavit kraljevstvo kad on parti, pa ih je iša ispitivat, da vidi koliko one peškaju. Pa ih je pita:
Drage moje, da čujen, koliko me vi volite?
Najstarija odma reče: – Oče, volin te ka zlato! Sridnja se nasmije i lukavo reče: – Kralju moj, volin te ka sunce! A najmlaja se zamisli pa reče: – Volin te ka sol!
Naravski, kralj se uredno naidija na najmlaju, deboto mu je kruna pala sa glave, pa ti je on nju lipo – istira iz kraljevine!
Kad, šta’š ti vidit, posli malo vrimena u cilemen kraljevstvu – nestalo soli! Prvo je strada kraljev kuvar, jer kralj ni bija ...
21. srpanj 2026 13:09