More2 - Featured Category
More2 - Odabir urednika Category
More2 - Nautika Category
bartulov kantun
Znate li što je to manjinjorgo? Ovo je priča o morskom čudovištu s tijelom tovara i glavom jarca
Sa svih strana
U ono staro, nazadno vrime, kad još ni bilo televizije ni ovih vražjih ekrana – kompjutera, laptopa, mobitela, bi je običaj da se navečer, posli večere, a pri spavanja, u kužinu dici pričadu – lipe priče, bajke. Dok bi mater prala pjate od večere, dotle bi baba oli dida, ko je koga ima živoga, priča dici, svojin unucima, priče prid spavanje.
Dida Ivan najčešće bi priča svoje dogodovštine iz onega Prvega sviskega rata, kako je ka vojnik u vrime Austro-Ugarske bija u Bugarsku, di je Dunav teka uzbrdo, a ne nizbrdo…
Baba Kate bi se bunila – Ajde, Ivane, pusti dicu na miru, ti i tvoji ratovi – i počinjala bi pričat svoje lipe bajke. Naravski da se u babinin pričaman, osin prinčeva i kraljevni, moglo nać i zmajeva i aždaja, patuljaka i divova, ali uvik je sve bilo s miron i sve bi ipak svršavalo, šta bi se danas reklo – na hepi end, da dica moredu mirno ...
bartulov kantun
Pazi kruzer! Dok jedni na njemu guštaju, drugi rintaju, a treći zbrajaju zaradu
Sa svih strana
– Pomalo Momula, a di greš?
– Gren doma, vazela san na Pazar dvi tri pome i par karot za ujuvu, a i malo blitve za večeru…
– Nisan te odavna vidila, kako tvoji, kako ti se Điđi drži, je li ti se ćer zaposlila?
– A šta ću ti poć govorit, on više i ne izlazi vanka, sidi odisprid ekrana i vrti programe, gori-doli. Ja mislin, da je organizirat takmičenje u minjanju kanala, on bi sigurno uša u finale. A mala, eto fala Bogu, konačno se zaposlila.
– Ajde, baš mi je drago, a šta je ona ono završila, srednju ekonomsku?
– Je, ma se par godin ni mogla zaposlit, pa su je lani uzeli na jednega kruzera.
– Asti sto, baš mi je drago. Onda mala sad gušta plovit po velikin moriman?
– Ma je, jedva se bidna zaposlila doli u kužinu, po cili dan pere suđe, teće i pjatance. A tek one velike lonce, paridu ka kazani šta je prije vojska unjima kuvala fažol.
– ...
bartulov kantun
Smoje i moderni galebovi: priča o čoviku koji je dobio svoj spomenik u legendarnom mandraču
Sa svih strana
– A dida, a zašto ovi barba sidi ovod, i ne miče se?
– Ovo? To ti nije pravi čovik, to je samo spomenik jednome čoviku.
– Spomenik? A šta je to spomenik? Zašto su napravili ovi spomenik?
– Spomenik se napravi da svit ne zaboravi one jude koji su ništo dobroga napravili.
– A šta je ti čovik napravija, pa da ga ne zaboravimo?
– On je pisa. Bija je pisac.
– Pisa? Pa i ja pišen, svaki dan za u školu. Oće li onda i meni neko napravit spomenik?
– Ma šta ti pišeš?
– U školi pišen školski rad, a doma – domaći rad.
– To ti se ne računa. Pravi pisac piše ono šta je izmislija, čega nema...
– Izmislija? Pa onda on laže!
– Ma ne laže, nego on zamisli kako bi ništo moglo bit...
– A šta je ovi barba pisa? Kako se on zva?
– Smoje, zva se Smoje, a zvali su ga Šunje...
– A zašto je ovi ...
More2 - Ribolov Category
bartulov kantun
Sjećanje na Tomu Bebića, nemirni duh Mediterana: ‘Nevera, nevera života moga odnila mi sve...‘
Sa svih strana
– Eeee, pomalo šjor Toma, a di si zaprišija, an? Nisan te odavna vidija…
– A kako’š me vidit kad san partija pri 33 godine.
– Ajme šta vrime brzo leti… A čini mi se ka da si ono jučer piva na Prokurative…
– To se tebi samo pari. Za me je vrime – stalo!
– Dobro ti i govoriš, ti si partija, ma zato tvoje pisme još žividu…
– Pisme, e. Onda o’š čut jednu? Onu moju – ‘Neveru’…
– Ajde, udri…
Evo me ovod, poslin tri’est godin,
evo me na mul, uvik san ga snija.
Nima više Jere, stare šjore Kate,
ne vidin ni Tomu, Ive je još tod.
Ive, Ive, Ive, jema li još koga,
Ive, Ive, Ive, živi li još i’ko?
– Onda ti dojde refren. Znaš šta je refren? To ti je ono šta se ponavlja:
Nevera, nevera, nevera! Oooooo-ooooo!
Sićan se, bija san jak, tri dana moga san veslat, a ne spavat,
uzalud, ka je došla, nevera…
Nevera života ...
05. rujan 2026 17:37