Škuna Clotilda posljednji je brod koji je u Ameriku dovezao afričke robove. Bilo je to 9. srpnja 1860., pet godina prije nego što je u SAD-u ukinuto ropstvo, ali više od pola stoljeća nakon što je zabranjeno dovođenje novih robova.
Sve je počelo kao oklada: Timothy Weaher, zemljoposjednik i brodograditelj, okladio se u 1000 dolara da će, unatoč zabrani donesenoj 1807. godine, ispred nosa federalnih vlasti prošvercati teret robova iz Afrike.
Clotilda je 24. svibnja sa 110 robova napustila King of Dahomey (današnji Benin) i 9. srpnja uplovila u Grand Bay u Mississippiju. Došavši do Kariba, skinuli su križna jedra koja se koriste u prelasku oceana i podigli uzdužna kako bi izgledalo da je Clotilda brod za priobalnu plovidbu.
Naime, iako je uvoz robova bio zabranjen, nisu bili zabranjeni njihov transport unutar SAD-a i trgovanje njima. Nakon dolaska u Ameriku, Clotilda je radi uništenja dokaza zapaljena i potopljena.
Početkom 2018. u blatu ušća rijeke Mobile-Tensaw u Alabami pronađena je olupina za koju se, nakon detaljnih ispitivanja, u svibnju 2019. sa sigurnošću utvrdilo da su to ostaci Clotilde.
Zahvaljujući činjenici da su brojni robovi koji su Clotildom dovedeni u SAD bili živi i u 20. stoljeću, njezina je plovidba najdetaljnije istražena i dokumentirana u cijeloj trgovini robljem. Preživjeli su intervjuirani, a njihove su priče ne samo zapisane, nego i snimljene filmskom kamerom.
O Clotildinoj plovidbi govorio je i organizator šverca, a pisao njezin kapetan, tako da je priča o posljednjem dovođenju afričkih robova u SAD dokumentirana iz više perspektiva.
Cudjo Lewis, najstariji živući rob s Clotilde, ispričao je 1927. svoja sjećanja antropologinji Zori Neal Hurston, a ona ih je objavila u knjizi Barracoon.
Procjene govore da je od početka 17. stoljeća do 1860. u Ameriku iz Afrike dovedeno 389.000 robova.
