Kada je 1888. škuna Brindle doplovila do ulaza u Cookov tjesnac, između otoka D’Urville i Južnog otoka u Novom Zelandu, pokraj broda se pojavio dupin.
Neki članovi posade htjeli su ga ubiti, ali ih je, na sreću, kapetanova žena uspjela odgovoriti.
Dupin je uskoro počeo skakati ispred broda i ubrzo su shvatili da ih poziva da ga prate.
Proveo je Brindle kroz tjesnac.
Nakon toga je dočekivao svaki brod i vodio ga kroz tjesnac sa strujama od osam čvorova i brojnim podvodnim grebenima.
Prihvaćen je kao pravi pilot i prozvan je Pelorus Jack.
Pune 24 godine vodio je brodove i nijedan se nije nasukao.
Mornari su ga zavoljeli, novine su o njemu pisale, a izdane su i razglednice s Jackovom slikom.
No, onda je neka budala s parobroda Penguin 1904. pucala na Jacka.
Na sreću, nije bio pogođen niti obeshrabren u pilotskoj misiji.
Dočekivao je i vodio brodove, ali se nikad više nije pojavio pred Penguinom, koji je opasni kanal morao prolaziti bez njegove pomoći pa se 1909. razbio o hridi.
Nakon incidenta s pucnjavom, novozelandske su vlasti 26. prosinca 1904. donijele zakon kojim se Jacka stavlja pod zaštitu.
Time je postao prvo zakonom zaštićeno morsko biće.
Posljednji put je viđen 1912. i pretpostavlja se da je uginuo od starosti.