Naša rič vonj označava i ugodan i neugodan miris. Kad se na hrvatski reče da ništo ima vonj, to isključivo znači da smrdi, a nikako da miriše. U nas je vonj i jedno i drugo. I lipo i grubo. Vonj kanalizacije, tufine, ali i vonj murtile. Vonji na svoj način, dublje od slika, ulaze u našu podsvijest. Provociraju naše raspoloženje, čežnju i prije nego šta osvijestimo zašto nas je neki iznenadni vonj parfema, cvita, kože, kuće podsjetija na neki mili ili nemili događaj.
Kad bi postojala neka butiljirana fragansa od rogača, sigurna san kako bi se obilato prolivala iz te bočice jer u meni, ka niko i ništa, budi osjećaj za igru, ditinjstvo, pučinu, aktivnost, naivnost, beskrajne mogućnosti i nadu. A radi čega? Jer smo stabla rogača imali oko škole i petnajest minuti velikoga ...