nakon šest mjeseciProcurili šokantni detalji o tragediji podmornice Titan: ‘Pogledao sam dolje i zanijemio od užasa...‘

U lipnju ove godine implozija je uništila malu privatnu podmornicu Titan i tako prekinula avanturu čiji je cilj bio spustiti se do Titanica. O pogibiji svih petero putnika, Stocktona Rusha, vlasnika kompanije koja je organizirala putovanje, Hamisha Hardinga, Paul–Henrija Nargeoleta te oca i sina, Shahzada Dawooda i Sulemana Dawooda,19, koji su poginuli u djeliću sekunde ne shvativši da će umrijeti, saznao je cijeli svijet.

Putnici u podmornici su maštali da nisu samo turisti koji skupo plaćaju razgledavanje olupine najpoznatijeg broda nego da će njihov zaron donijeti i neke znanosti korisne informacije. Matthew Campbell, novinar londonskog The Timesa rekonstruirao je bitne događaje koji su doveli do avanture, počevši od ožujka 2019. i susreta Patricka Laheyja, podmorskog istraživača s posadom podmornice OceanGate koja je proizvela podmornicu Titan u jednom baru na Bahamima.

Rekonstrukcije pokazuje da podmornica nije stradala zbog nepredviđenih događaja, nego ignoriranja sigurnosnih upozorenja koja su ukazivala na vrlo vjerojatnu tragediju.

U ožujku 2019. Patrick Lahey, istraživač podmorja, bio je na jahtaškom odmoru sa svojom obitelji na Bahamima, naveo je Campbell. Jedne je večeri u lokalnom baru u slučajnom razgovoru upoznao posadu podmornice, zaposlenike tvrtke OceanGate Expeditions.

Njihova je tvrtka dizajnirala podmornicu koja bi klijente spremne platiti za zanimljivo putovanje odvela do olupine Titanica i ujedno obavili neka podmorska ispitivanja. Ponudili su Laheyu da razgleda podmornicu, Titan.

Laheyja, 61, Kanađanina koji već 20 godina živi na Floridi, mnogi drže najiskusnijim pilotom podmornice na svijetu. Bio je izvršni direktor američke tvrtke Triton Submarines, proizvodili su podmornice, a Lahey je istraživao oceanske dubine koje je malo tko posjetio.

Dolje u luci gdje je Titan bio privezan za svoju lansirno plovilo, Lahey je bio užasnut onim što je vidio. "Činilo se da stvari drže zajedno naborani kabeli koji su izgledali kao nešto što biste koristili na pecanju", kaže. "Bilo je jasno da nije bilo ni blizu spremno za odvođenje ljudi na ronjenje. Nije se činilo vjerojatnim da će ikada uspjeti."

Nevjerojatno, ali uspjelo je - barem neko vrijeme. U lipnju ove godine Titan je zaronio prema olupini Titanika, na udaljenosti od 370 nautičkih milja od obale Newfoundlanda u Kanadi. Niti dva sata kasnije, nekih 105 minuta nakon spuštanja, Titan je prestao komunicirati s matičnim brodom. Kad podmornica nije uspjela isplivati ​​prema planu tog poslijepodneva, površinska posada je digla uzbunu.

Svijet je čekao vijesti, zahvaćen sumornom dramom koja se odvijala na dubini od gotovo dvije i pol milje, gdje se smatralo da petero ljudi ostaje bez zraka u hladnoj cijevi koja će im uskoro postati grobnica. Neki od putnika platili su 200.000 funti za sjedalo na podmornici od 6,7 metara i za pogled na Titanik kroz debeli akrilni portal za promatranje. Bili su to spomenuti Shahzada Dawood, 48, britansko-pakistanski biznismen, njegov 19-godišnji sin Suleman i Hamish Harding, 58, britanski pilot koji je postao istraživač i zrakoplovni tajkun. Njihov vodič bio je Paul-Henri Nargeolet, 77, svjetski autoritet za Titanik. Richard Stockton Rush, 61, osnivač i izvršni direktor OceanGatea, bio je za uređajima za upravljanje podmornicom.

Rizici istraživanja

Četiri dana kasnije, oštećeni dijelovi Titana i navodni ljudski ostaci pronađeni su na morskom dnu nedaleko od pramca Titanika, nekih petstotinjak metara dalje od najpoznatije brodske olupine. Američka obalna straža objavila je ono što su stručnjaci već sumnjali. Rush i njegovi gosti nisu ostali bez kisika, umrli su u strašnoj imploziji, iznenada zdrobljeni pod pritiskom od više od 379 bara tako da u trenutku pogibije nisu bili ni svjesni što se događalo.

Šest mjeseci kasnije, ono što se isprva činilo tragičnim podsjetnikom na rizike istraživanja podmorja pretvorilo se u drugačiju priču. Titan je bila prva podmornica u privatnom vlasništvu koja je implodirala, a stručnjaci u tom malom, bliskom svijetu pomorskih istraživača krive Rusha, pokretača putovanja i izvršnog direktora OceanGatea, za tragediju. Opasnosti dubina nisu bile te koje su uzrokovale kobni ishod.

U priči s gotovo Shakespeareovim prizvukom, navodi Campbell u svom tektu, Stockton Rush, izdanak bogate obitelji iz San Francisca, kršio je pravila i ignorirao upozorenja bez obzira na rizik za sebe i svoju ekipu. Profesionalci za podmorje godinama su bili zabrinuti da će ovaj samostalni pustolov narušiti glas njihove industrije eksperimentalnim dizajnom podmornice koji je, po njihovom mišljenju, bio nesreća koja je samo čekala da se dogodi.

Više puta su ga savjetovali da surađuje s klasifikacijskim društvom, pomorskim tijelom koje će provjeriti njegove odluke. On je odbio. U prošlogodišnjem intervjuu rekao je: "U nekom trenutku sigurnost je jednostavno rasipanje. Ako želiš biti siguran, ne ustaj iz kreveta."

"Mnogi od nas su vidjeli da se ovo sprema, svi smo osjećali da je samo pitanje vremena kada će nešto krenuti loše", kaže Terry Kirby, 74, bivši glavni pilot dviju podmorskih podmornica Laboratorija za istraživanje podmorja na Havajima.

David Lochridge, OceanGateov službenik za sigurnost, rekao je prijatelju da se boji da će Rush "ubiti sebe i druge u potrazi za jačanjem svog ega", a Karl Stanley, Rushov prijatelj koji upravlja turističkom podmornicom u Hondurasu, također ga je pokušao obuzdati. Stanley je, naime, bio na Titanovom probnom ronjenju na Bahamima 2019. godine, a iskustvo je bilo "duboko uznemirujuće".

Što su dublje išli, opisao je Stanley novinaru Campbellu, čuo je zvukove pucanja "poput pucnjeva malog kalibra" od kojih mu se dizala kosa na glavi. "Nitko unutra nije želio biti prvi koji će paničariti", opisao je Stanley. "Uzeo sam zdravo za gotovo da je on (Rush) već napravio mnogo testiranja, da je razumio što se događa i da nismo u opasnosti od smrti. Gledajući unatrag, bili smo bliže smrti nego što sam mislio."

Stanley misli da je Rush znao da će se trup kad-tad raspasti - podmornicu naziva "mišolovkom za milijardere". "Sa svakim zaranjanjem trup se gnječio. Rush je znao kako će priča završiti."

Htio sam biti kapetan Kirk

Rođen 1962., Richard Stockton Rush III bio je potomak dvojice slavnih predaka koji su potpisali Deklaraciju o neovisnosti 1776., Richarda Stocktona i Benjamina Rusha. Čini se da je naslijedio pustolovni duh svog oca, koji se također zove Richard Stockton Rush - ili "Tock" za svoje prijatelje - pomorskog komandosa i lovca na veliku divljač.

Odrastao u San Franciscu, Rush Jr počeo je roniti u ranim tinejdžerskim godinama i usporedo s time dobio dozvolu pilota s 19 godina, prije nego što je 1984. diplomirao zrakoplovno-svemirsko inženjerstvo na Sveučilištu Princeton.

Bio je, po svemu sudeći, odlučan ostaviti još veći trag u svijetu od svojih slavnih predaka. Želio je postati borbeni pilot, ali njegov vid nije bio savršen, pa je umjesto toga otišao u poslovnu školu. Tada je razvio strast prema svemiru, s namjerom da postane prva osoba na Marsu. Ali kada je Richard Branson svojim projektom SpaceShipOne 2004. najavio novu eru svemirskog turizma, Rush je izgubio interes. "Nisam htio ići u svemir kao turist," rekao je intervjuu 2019. "Htio sam biti kapetan Kirk na Enterpriseu, želio sam istraživati."

Prebacivši svoj fokus na ocean, napravio je mini-ronilicu za jednu osobu i upravljao njome oko plićaka u blizini svoje kuće u Seattleu, na zapadnoj obali Amerike. Zatim je 2009. godine osnovaoOceanGate u partnerstvu s Guillermom Söhnleinom, biznismenom rođenim u Argentini čiji je drugi pothvat bio ekscentrični projekt kolonizacije Venere. "Htjeli smo biti SpaceX za ocean", kaže Söhnlein, 57.

Problem je, po njegovom mišljenju, bio taj što su većinom podmornica za duboko ronjenje upravljale vlade ili oligarsi. Dubinu je bilo potrebno demokratizirati s novom vrstom podmornice koja bi mogla primiti više putnika od malih titanskih kugli koje se trenutno koriste na najvećim dubinama.

Do proljeća 2015. OceanGate je preuredio podmornicu izgrađenu prije više od 20 godina. Cyclops1vodio je kupce na brodolome i bio je dizajniran da ide dublje od 500 metara. Ali Rushova je ambicija bila dovesti turiste do najpoznatije olupine, Titanika koji leži na dubini od gotovo 4000 m.

Trebao je podmornicu sposobnu izdržati puno veći pritisak. Bio je fasciniran pričom o prekooceanskom brodu koji je potonuo na svom prvom putovanju 1912. Čudnom slučajnošću, pra-prabaka i pradjed njegove supruge Isidor i Ida Straus bili su među najbogatijim ljudima koji su bili na tom brodu. James Cameron, redatelj filma Titanic, prikazao je Isidora, trgovačkog magnata u čijem je suvlasništvu Macy‘s, i Idu kako se posljednji put grle u njihovoj kabini dok im voda raste do kreveta.

I sam vrsni istraživač morskih dubina, redatelj Cameron povlači paralelu između navodno nepotopivog Titanika i Titana. Smatra sumorno ironičnim da "sada imamo još jednu olupinu koja se, nažalost, temelji na istim načelima ne obazirući se na upozorenja". Cameron kaže: "OceanGate je upozoren."

Ni samo ime podmornice OceanGatea nije bilo najsretnije odabrano. Titan je bio brod u romanu Morgana Robertsona objavljenom 1898. pod nazivom Uzaludnost. Trebao je biti nepotopiv, ali je potonuo nakon što je udario u santu leda u sjevernom Atlantiku - neobičan predosjećaj katastrofe Titanika 14 godina kasnije.

Ali, nije samo ime ono što izaziva pozornost. Odabir cilindričnog trupa izrađenog od karbonskih vlakana protivan je svim savjetima budući da su titanski materijali isprobani i pouzdani materijali za podmornice. Elektronički sustav korišten na podmornici također je bio neobičan, dizajnirali su ga pripravnici sa Sveučilišta Washington State. Došli su na ideju korištenja PlayStation za upravljanje podmornicom.

"Da budem iskren, iznenađen sam da je to trajalo toliko dugo", kaže Rob McCallum, prva osoba koja je vodila plaćena turistička ronjenja prema Titaniku, a koji je olupinu posjetio sedam puta. "S karbonskim vlaknima, svaki put kada materijal izložite pritisku i otpustite ga nakon toga, vi ga slabite... Ne možete predvidjeti kada će propasti", kaže McCallum.

U prosincu 2015. Rush je testirao model u mjerilu jedne trećine u tlačnoj komori. Eksplodirao je pod pritiskom koji je ekvivalentan onome na dubini od 2740 m. Ipak, OceanGate je to proglasio uspjehom, pokazujući da su "prednosti karbonskih vlakana stvarne".

Mnogi znakovi upozorenja

Do siječnja 2018. Titan je bio gotovo dovršen i Lochridge, OceanGateov službenik za sigurnost, pozvan je da ga proglasi sposobnim za ronjenje prije morskih ispitivanja. Umjesto toga, predao je Rushu izvješće od deset stranica u kojemu je dokumentirana njegova zabrinutost.

Nedostajali su vijci, uočene su labave brtve, nepropisno pričvršćene baterije, komponente "vezane" za vanjski dio podmornice. Još gore, vrlo zapaljivi materijal na bazi nafte korišten je za Titanov pod. Oko podmornice je teklo crijevo koje je predstavljalo opasnost od zapetljanja. Što je najviše zabrinjavalo, karbonske vlakna su se vidljivo raspadala, napisao je Lochridge, preporučujući skeniranje trupa prije početka probnih ronjenja. To se nikad nije dogodilo.

Rush je imao sve razloge biti zahvalan Lochridgeu, ne samo na izvješću. Škot ga je već jednom spasio na relativno plitkom ronjenju, kada je Rushov Cyclops 1 zapeo ispod pramca brodoloma. U epizodi koju je prepričala Susan Casey, autorica Podzemlja, knjige o istraživanju podmorja, Lochridge se ponudio da preuzme kontrolu, ali Rush je to odbio, pokušavajući u sve većoj panici sam osloboditi podmornicu koja nosi naziv jednookog diva. Nakon sat vremena, jedan od klijenata je povikao: "Daj mu (Lochridgeu) jebeni upravljač!" Rush je zatim bacio joystick u Lochridgeovu glavu. Lochridge je izvukao podmornicu u tren oka.

Ali umjesto da mu zahvali za izvješće o sigurnosti, Rush ga je otpustio, te njega i njegovu ženu Carol, koja nije imala nikakve veze s OceanGateom, izveo na sud.

Prema tužbi, Lochridge je "opetovano odbijao prihvatiti istinitost informacija glavnog inženjera tvrtke". Lochridge je kasnije poslao svoje izvješće američkoj Upravi za zaštitu na radu, koja ga je proslijedila američkoj obalnoj straži. Lochridge je odbio dati komentar za ovaj tekst.

Još jedno upozorenje je 2018. stiglo je od Willa Kohnena, izvršnog direktora Hydrospace Groupa, inženjerske tvrtke koja, između ostaloga, proizvodi podmornice, a ujedno i predsjednika Odbora za podvodna vozila s ljudskom posadom Društva za pomorsku tehnologiju.

Kohnen je poslao Rushu pismo u kojem upozorava da bi OceanGateov "eksperimentalni" pristup mogao dovesti do "katastrofalnih" posljedica. Potpisali su ga deseci stručnjaka, među njima Lahey i McCallum.

"Rush je pokušavao ići dublje s više ljudi, brže i jeftinije nego bilo tko drugi", kaže Kohnen. "I OK, ovo je dobro, ali postoji proces." Sin farmera koji je odrastao muzući krave u Kanadi, Kohnen vjeruje da je Rushovo kršenje pravila ukorijenjeno u njegovoj obitelji. "Stvarno mislim da je Stockton pokušavao živjeti u skladu s nekom slikom svog oca, koji je kroz život imao svakakve avanture. Kako to nadmašiti? Stockton je odrastao u vrlo privilegiranom položaju... Ako osjećate da se možete ponašati nekažnjeno, to uzrokuje probleme."

Rush je bio bijesan zbog kritika. "Umoran sam od igrača u industriji koji pokušavaju koristiti argumente sigurnosti kako bi zaustavili inovacije i nove sudionike na svom malom, postojećem tržištu", napisao je McCallumu u e-poruci iz 2018. "Otkako sam pokrenuo OceanGate, prečesto smo čuli neutemeljene povike "ubit ćeš nekoga". Shvaćam ovo kao ozbiljnu osobnu uvredu", napisao je Rush.

Ali McCallum ga je pozvao da se pripazi. "Koliko god cijenim poduzetništvo i inovativnost, vi potencijalno dovodite cijelu industriju u opasnost", napisao je Rushu. "Preklinjem vas da budete pažljivi u svom testiranju i morskim ispitivanjima i da budete vrlo, vrlo konzervativni. Postoje hrabri piloti i postoje stari piloti." Dodao je: "Ne možete rezati kutove. Radi se o zakonima fizike."

Što se dogodilo podmornici Titan?

Rush je nastavio s testiranjem na Bahamima. Stanley, prijatelj koji ga je pratio na drugom probnom ronjenju i svjedočio zvukovima pucketanja od kojih se ledi krv naposljetku mu je poslao hrpu emailova pozivajući ga da radije provede testiranje bez posade nego da riskira živote svojih putnika.

Vjerovao je da postoji kvar u blizini prirubnice "koji će se samo pogoršati". Jedino pitanje u njegovoj glavi bilo je "hoće li propasti katastrofalno ili ne". Rush se nije složio, rekao je Stanleyu: "Zadrži svoje mišljenje za sebe."

Do tada je Rush već upisivao kupce za putovanja Titanom. Casey, autorica, bila je odlučna iskusiti dubinu iz prve ruke, planirala je to iskustvo zabilježiti u svojoj knjizi. "Željela sam ući što sam dublje mogla. Nije me bilo briga za Titanik, ali odlazak na 4000 metara bio bi sjajan."

Nazvala je OceanGate. "Bilo je zapravo, kao, "Da, mi to radimo, bit će super, nećemo stati na 4000 metara, idemo još dublje. Bit ćete sretni da dobijete sjedalo", opisala je razgovor.

Međutim, prije nego što je rezervirala, nazvala je Kirbyja, pilota Sveučilišta na Havajima, da ga upita za savjet. "Rekao mi je da je podmornica neklasirana i izgovorio: "Nikada, nikad, nikad nemoj ići na tu podmornicu". Komentirajući avanturu Titana, Kirby je rekao: "Nazvala me nakon toga da mi zahvali."

Do 2021. Rush je bio spreman povesti svoje prve putnike na Titan. Brian Weed, snimatelj dokumentarne serije Expedition Unknown Discovery Channela, bio je u redu za snimanje prvog ronjenja u ljeto. Nije mu strano riskirati: "Pješačio sam Sibirom na minus 50 stupnjeva, spuštao sam se niz litice i ronio s tigar morskim psima na Karibima", kazao je. Bio je vrlo uzbuđen što ide u podmornicu.

No, na pripremnom ronjenju uz obalu Amerike u svibnju, Weed je "osjetio trnce", kako sam kaže. Prvo što je pošlo po zlu bila je komunikacija s površinskom posadom. Računalo se moralo ponovno pokrenuti nekoliko puta. Tada je podmornica izgubila pogon. "Nismo se mogli pomaknuti, podmornica je bila mrtva u vodi", kaže Weed. Nakon tri sata uspjeli su izroniti izbacivši balast. Weed je pomislio: "Ovo je preopasno za mene."

Sve u vezi podmornice činilo se sumnjivim. Ali postojalo je i nešto u vezi s Rushom što je ideju činilo dodatno nelagodnom. Plovilo nije imalo otvor za spašavanje, putnici su bili pričvršćeni izvana, a podmornica se mogla otvoriti samo izvana. To je bilo "ozbiljno odstupanje od svih smjernica o sigurnosti projektiranja podmornica", kaže Kohnen.

Kad je Weed upitao Rusha što bi se dogodilo da su morali prekinuti ronjenje i izroniti daleko od matičnog broda sa samo četiri ili pet dana kisika na brodu, on je prezirno odgovorio: "Pa, ako te ne pronađu za pet dana, ionako si mrtav." Činilo se da izbjegava činjenicu da će, nakon što podmornica izroni, otvor omogućiti ulazak zraka, dajući samo onima na brodu više vremena da ih pronađu. "To me prilično šokiralo", kaže Weed. "Bio je to prilično kavalirski odgovor koji je ostavio loš okus." Povukao se iz projekta.

Stručnjaci misije

Poslovni čovjek Shahzada Dawood djelovao je Christine, svojoj supruzi, poput "vibrirajućeg malog djeteta" u njegovom entuzijazmu da svojom Nikon kamerom snimi Titanik kroz otvor podmornice od 53 cm.

Gledala je sa 17-godišnjom kćeri, Alinom, s palube Polar Princea, matičnog broda, kako njezin suprug i sin, Suleman, čekaju da budu prebačeni na Titan ovog 18. lipnja, na Dan očeva.

Jedna od posljednjih slika 19-godišnjeg Sulemana prikazuje ga kako u jednoj ruci drži Rubikovu kocku, dok drugom grli očevo rame. Poslao je svoje posljednje WhatsApp poruke ranije tog dana. Jedna je bila upućena omiljenoj teti, Shahzadinoj sestri Azmeh Dawood, koja živi u Amsterdamu: "Volim te i ludo mi nedostaješ."

Prema Azmeh, Suleman bi radije ostao na matičnom brodu, ali je otišao na Titan kako bi zadovoljio svog oca. Noć prije se povjerio rođaku da je "potpuno prestravljen", kaže teta Azmeh. "Ali odustajanje nije bila opcija".

Sulemanu je tetka bila bliža nego njen brat, Sulemanov ostac s kojim se posvađala pet godina ranije. Dawoodovi su jedna od najbogatijih obitelji na svijetu, s kućama u raznim gradovima, uključujući London, i muzejom znanosti u Karachiju.

"Shahzada je trebao paziti", kaže njegova sestra. Odricanje od odgovornosti koje su on, Suleman i ostali putnici potpisali prije ukrcaja na Titan spominju smrt "tri puta na prvoj stranici, dva puta na drugoj stranici, dva puta na trećoj stranici i jednom na zadnjoj stranici... On (Shahzada) je stajao tamo i gledao kako njegov sin potpisuje to." Azmeh vjeruje da je stav njezina brata bio: "Ako je dovoljno skupo, mora biti dobro, zar ne? Ne bi bilo smeće." Suleman je, kaže ona, bio "nova, odrasla osoba na početku svega, s toliko nada, planova i snova", a ne "neki bogati šupak koji nije znao bolje".

On i njegov otac nosili su vodootporne hlače i narančaste jakne, zajedno s čizmama s čeličnim prstima, prslucima za spašavanje i kacigama. Izvagani su prije ukrcaja na podmornicu. "Izgledam prilično debelo", primijetio je Shahzada. "Već kiptim u odijelu."

Suleman je sišao niz ljestve kako bi ušao u čamac koji će prevoziti putnike do plutajuće platforme za koju je Titan bio privezan. Shahzada je trebao pomoć da siđe "jer su čizme bile vrlo nezgrapne", rekla je njegova supruga kasnije. "Alina i ja smo rekli: ‘O, Bože, nadam se da neće pasti u vodu". I dalje su gledali kako ronioci zatvaraju muškarce. A onda su vijci zategnuti.

Dawoodovi su postali fascinirani Titanikom nakon što su 2012. vidjeli izložbu u Singapuru kojom su obilježili 100. godišnjicu potonuća. Zatim, nakon posjeta Grenlandu 2019., Christine je vidjela reklamu OceanGatea. Suleman je tada bio premlad da ide, OceanGate je zahtijevao da putnici imaju najmanje 18 godina. Stoga je Christine planirala pratiti svog supruga. Ali, pandemija je to odgodila.

Ranije ove godine, Dawoodovi su obnovili kontakt s OceanGateom i sam Rush je doletio u London sa svojom suprugom Wendy kako bi se u kafiću blizu Waterlooa sastao s njima i kako bi objasnio rad svoje podmornice.

Na početku svoje velike avanture u lipnju obitelj je odletjela u Newfoundland, najistočniju pokrajinu Kanade, gdje su se ukrcali na Polar Prince, ledolomac kojega je OceanGate angažirao za svoje ekspedicije.

Na brodu su upoznali poznatog Paul-Henrija Nargeoleta. Nitko nije bolje poznavao olupinu Titanika: proveo je godine roneći do nje na drugoj podmornici kao direktor podvodnog istraživanja za tvrtku koja posjeduje prava na olupinu i vraća njezine artefakte. "Prijatelji su ga upozorili da se kloni OceanGatea, ali moja je najbolja pretpostavka da se, čak i znajući koliko je riskantno, nije mogao držati podalje od Titanica. To je bila njegova strast", kaže Casey.

Na brodu je također bio Harding, osnivač i predsjednik Action Aviationa, tvrtke za prodaju i zračne operacije sa sjedištem u Dubaiju. Otac dvoje djece bio je iskusni istraživač koji je prije toga letio u svemir s Blue Originom Jeffa Bezosa. Također je zaronio u drugoj podmornici u Marijansku brazdu u Pacifiku, u ožujku 2021.

Jezik putovanja u svemir korišten je na matičnom brodu - postojao je "zapovjedni centar", "direktor misije" i "odbrojavanje do lansiranja". OceanGate je inzistirao da se njegovi gosti nazivaju "stručnjacima za misije", a ne turistima, putnicima ili kupcima. Dobili su košulje i jakne s izvezenim imenima, nacionalnim zastavama i natpisom "Titanic Survey Exploration Crew".

Klijenti su obično proveli osam dana na matičnom brodu, pohađajući predavanja Rusha, Nargeoleta ili drugih kupaca, uključujući arheologe i astronaute. Ponekad bi gledali film Titanic. Dani su bili ispunjeni sigurnosnim sastancima i brifinzima o "misiji". Sudionicima je rečeno da će provoditi vrijedne znanstvene eksperimente.

"Ovo nije uzbudljiva vožnja za turiste, to je puno više", kaže duboki muški glas u promotivnom videu. "Pripremite se za ono što je Jules Verne mogao samo zamisliti, putovanje od 12 500 stopa na dno mora."

U Titanu je do zaranjanja prema Titaniku uspješno obavljeno desetak urona. Ali mnogo ih je više prekinuto zbog nezgoda ili lošeg vremena. Prilikom ronjenja 2021. podmornica je izgubila pogonski sustav s jedne strane. Rush se pokušao popeti, ali nije uspio natjerati "mehanizam za ispuštanje utega" da oslobodi balast.

Među putnicima toga dana bio je i Bill Price, bivši putnički agent iz Kalifornije. Kasnije je opisao kako su se svi morali pomicati s jedne strane podmornice na drugu kako bi se zaljuljala. "Nakon nekoliko bacanja, dobili smo zamah. Zatim smo čuli lupkanje i svi smo kolektivno znali da je jedan od utega pao. Tako smo nastavili s tim, sve dok utezi nisu otpali."

Unatoč onome što je moralo biti zastrašujuće iskustvo, ponovili su ronjenje sljedećeg dana, konačno su ugledali Titanik i proslavili povratak na površinu uz čaše jabukovače.

Dana 17. lipnja ove godine, Harding je podijelio nekoliko slika s Polarnog princa na društvenim mrežama, izvijestivši da se grupa priprema za ronjenje sljedećeg jutra. "Slijedite još novosti o ekspediciji ako se vrijeme održi!" napisao je u svom posljednjem postu.

Kasno ujutro 18. lipnja, Christine Dawood je čula nekoga kako govori da je komunikacija s podmornicom izgubljena. Na kontrolnoj palubi su je uvjeravali da je veza često neispravna.

Ako bi gubitak komunikacije trajao više od jednog sata, podmornica bi ispustila svoje utege i uzdigla se. U kasnim poslijepodnevnim satima netko joj je rekao da ne znaju što se dogodilo s Titanom i njegovom posadom. Četiri dana kasnije bilo je službeno. Njen muž i sin se ne vraćaju doma.

Agencije iz raznih zemalja pridružile su se istrazi koju je vodila američka obalna straža kako bi utvrdile što se dogodilo.

Söhnlein, suosnivač OceanGatea, koji je napustio tvrtku 2013., inzistira na tome da nisu prekršeni američki zakoni jer je Titan djelovao izvan američkih teritorijalnih voda.

Nadalje, kaže: "Ne mislim da bi se ljudi nužno trebali zanimati za ovo. Pet muškaraca na toj podmornici znali su u što se upuštaju kad su se ukrcali. Njihove obitelji se nose s tim, to je što je."

Söhnlein i dalje Rusha smatra inovatorom "poput Thomasa Edisona, ili bilo kojeg od ovih tipova koji su upravo pronašli način da guraju čovječanstvo naprijed za dobrobit čovječanstva". On vjeruje da je Rusha opravdalo nekoliko uspješnih zarona koje je napravio do Titanica: "Rekli su da ne može zaroniti do 4000 metara s trupom od karbonskih vlakana - ali uspio je." On zamišlja budućnost u kojoj će neki "bistri mladi inženjer nastaviti tamo gdje je Stockton stao".

Ovo ispunjava mali klub istraživača morskih dubina užasom. Nakon katastrofe, Lahey, izvršni direktor Tritona, prima pozive od zabrinutih klijenata koji žele znati po čemu se njegove podmornice razlikuju od one koja je implodirala.

"Ljudi neće praviti razliku između onih koji marljivo prolaze kroz proces certificiranja i onih koji to ne čine", kaže. "Titan stvarno nikada nije trebao nositi ljudska bića. Nije zadovoljio visoku ljestvicu certifikacije koja je neophodna za svakoga tko prevozi ljude u duboko more."

Za Weeda, avanturističkog snimatelja, "sve se svodi na oholost. Ocean će uvijek napraviti budalu od tebe ako ga ne poštuješ."

Lahey ima isti stav: "Ocean je nevjerojatno mjesto, ali morate mu pristupiti s poštovanjem i poniznošću. Zahtijeva od svakoga da iskazuje poštovanje, da prizna goleme sile na djelu. Nema mjesta bahatosti", završio je Campbell svoj tekst.