Sad kad su nas strišale sve Noći vještica, bundeve i tikve, odlučila san se upoznat sa pravon višticon. Čin san od Ivanke Bačanović, porijeklom hvarske plemkinje, čula da ima jedna u Lovištu na Pelješcu, nisu me ni sikire koje su padale iz neba mogle fermat. Toga je dana na cilome Jadranu vozija samo jedan trajekt, i to iz Ploča za Trpanj, jušto oni koji je meni triba. Marija Srhoj ni po čemu ne sliči na one žene koje u crnin širokin veštan jašu metle i đipaju okolo. Ima ona pitome oči, ali je isto zovu višticon. Kad god bi se uputila na more, uvik je ništo donila. Kad drugi nisu lovili, ona je. Jedanput jon je jedan snervani ribar vika: – Kurbo višćice, opet samo ti loviš, a? Nebi te oženi da imaš cilo bogastvo!
Ribar i štroloća
A Marija, uvik spremna na o...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....