Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je između 21. svibnja i 5. lipnja 2024. podvodno arheološko istraživanje novovjekovnog brodoloma u akvatoriju Paklinskih otoka.
Na poziv voditelja istraživanja Igora Mihajlovića iz Službe za arheološku baštinu HRZ-a pridružili smo se ekipi arheologa u nekoliko zarona na lokaciji ovog intrigantnog brodoloma koji je zaveden i u povijesne arhive Hvara i Dubrovnika, a na kojoj su pronađeni dokazi koji otkrivaju prisustvo za sada nepoznatog, očito imućnog, putnika i njegovog sluge.
Projekt je financiran od strane Ministarstva kulture i medija uz podršku Grada Hvara. Sudjelovali su još i djelatnici istog Odjela Jurica Bezak, Vesna Zmaić i Kruno Zubčić, djelatnik Konzervatorskog odjela iz Splita, Saša Denegri, Eduard Visković (Kantharos d.o.o. iz Hvara) djelatnici Interventne policije MUP-a, fotografi i snimatelji Marino Brzac i Jerko Macura, Marko Polić, Saša Lenac i Dražen Gorički iz tvrtke Dragor Lux d.o.o
Brodolom kod otočića Stambedar poznat je još od 1986. kada je i registriran kao kulturno dobro. Tada je u sklopu istraživanja antičkog brodoloma u uvali Stari Stani provedeno rekognosciranje nalazišta. Tada su pronađena i dokumentirana tri željezna sidra, četiri željezna topa te ulomci staklenog posuđa i predmeti povezani s naoružanjem broda, temeljem čega je brodolom je okvirno datiran u 16. ili 17. st.
Od tada pa sve do 2018. brodolom nije istraživan. Te je godine u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Splitu odlučeno da se rekognosciranju nalazišta u Splitsko – dalmatinskoj županiji koja nisu dugo pregledana od strane arheologa kako bi se utvrdilo njihovo trenutačno stanje. Uz navedenu opremu broda u 2018. dokumentirano je i prikupljeno nekoliko keramičkih posuda. S obzirom na nalaze odlučeno je da se sljedeće godine započne s iskopavanjem. Upravo je prvi nalaz u kampanji 2019. pokazao pravi potencijal ovog nalazišta.
Bilo je to brončano brodsko zvono što je uistinu rijedak nalaz jer su do tada u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježena tek četiri zvona iz razdoblja 15.-18.stoljeća. Istraživačke kampanje nastavile su se u idućim godinama sa još zanimljivih i vrijednih nalaza.
Zanimljivost je da na nalazištu nisu uočeni tragovi tereta što sugerira da je brod prevozio teret koji brzo propada u dodiru s morskom vodom ili pak da je plovio na kratkoj relaciji, bez tereta.
U istraživanju je također prikupljen inventar brodske kuhinje koji uključuje razne zdjelice, posude tanjure i lonce za koje su ustvrdili da pripadaju venecijanskoj proizvodnji. „Od keramičkih posuda treba izdvojiti tri engobirane zdjele, jedan sgraffito tanjur te dva karakteristična tanjura s crtežom krune na rubu koja pripadaju grupi majolike u Compendiario stilu.“ – ispričao nam je Igor.
U procesu vađenja jednog od tanjura s iscrtanom krunom sudjelovali smo i sami te se još jednom uvjerili koliko su arheološka iskapanja kompliciran i zahtjevan posao.
Vađenje krhke keramike stoljećima zakopane u pijesku mora biti odrađeno izuzetno oprezno kako bi ona ostala čitava, spremna za desalinizaciju i konzerviranje. Dodatno je ovaj proces ograničen i vremenom obzirom da se lokacija brodoloma nalazi na dubini od 40 metara, pa je potrebno u vrijeme ronjenja uračunati i dekompresijske zastanke ronioca.
U pijesku su pronađeni i stakleni nalazi, bočice koje su pripadale brodskoj apoteci ali i jedna čaša na stalku. Ono što uvijek intrigira je sudbina mornara i putnika koji su u trenutku potonuća bili na brodu: „Pronalazak ljudskih koštanih ostataka navodi na razmišljanje da je potonuće broda bilo naglo. Međutim nalazi koji su nam rasvijetlili ovu priču su nalazi novaca, posebno zlatnog. Do sada su nađena tri zlatna venecijanska dukata.“ – objasnio je Igor, a saznali smo i o kojem je novcu riječ: „ Najraniji je zlatni dukat dužda Francesca Morosinija (1688-1694) s natpisom FRAN MAVROC DVX S M VENET (avers), SIT T XPE DAT Q TV REGIS ISTE DVCA (revers).
Ovaj dužd možda je najpoznatiji po svojoj ulozi u Morejskom ratu (1684-1699) kada je topovskom paljbom raznio Akropolu u Ateni koju je osmanska vojska koristila kao barutanu. Druga dva pripadaju početku 18. st., jedan s prikazom dužda Alvise II Mocenigo (1700-1709) s natpisom ALOY MOCENI S·M·VENET·(avers), SIT·T·XPE. DAT.Q.TV REGIS·ISTE·DVCA (revers) dok je drugi s prikazom dužda Giovannija II Cornaro (1709-1722) s natpisom IOAN CORNEL· S·M·VENET· (avers), SIT·T·XPE·DAT·Q·TV REGIS·ISTE·DVCA (revers).“
Ovi značajni nalazi pomiču dataciju brodoloma u prvu četvrtinu 18. st. kada je prema dokumentu koji se nalazi u Muzeju hvarske baštine, u knjizi zapisnika hvarskog Zdravstvenog odbora koja obuhvaća godine 1710. do 1733., kod otočića Stambedra potonuo trgovački brod. Dokument je prvi objavio Joško Kovačić u knjizi Razvoj grada i luke Hvara kao vojnog i pomorskog središta (Građa i prilozi za povijest Dalmacije 25, Split 2012. str. 297). Dokument je citirao i Marinko Petrić u članku Kronika nesretne plovidbe u vodama otoka Hvara (Prilozi povijesti otoka Hvara XIV, 2019, str. 295) kada je identificirao odnosno povezao spomenuti dokument s našim brodolomom (Knjiga zapisnika hvarskog Zdravstvenog odbora 1710.-1733. g., Muzej hvarske baštine, Fond Općine Hvar, Volume Primo Parte Prima Libro Primo Grande antico de Colleggietti alla Sanità, v. 101).
U dokumentu stoji da je u olujnoj noći 18./19. prosinca 1724. kod otočića Stambedar potonuo brod klase Fregadone. Brod je prevozio teret soli iz Bartlette u Apuliji i prilikom potonuća spašen je samo jedan neimenovani pripadnik posade, stradalo je 14 ljudi, ali samo jedno tijelo je pronađeno. Kapetan broda bio je Stefano Milasco iz Dubrovnika. Za sada arheolozi nisu u mogućnosti ustvrditi pripadnost broda Veneciji ili Dubrovniku ili mu je matična luka bila u nekom trećem gardu ili državi. Ovaj kratki dokument, čiji je kompletnu transkripciju izradio Renato Ridella iz Genove, objašnjava pronalazak ljudskih koštanih ostataka koji su prikupljeni i ove godine.
Uz to je potvrđena i pretpostavka da je brod prevozio teret koji se ne može sačuvati u moru, u ovom slučaju sol. Preživjeli je iznio i jedan bitan podatak: na brodu je bio i jedan nepoznati putnik sa svojim slugom, što je i dokazano pronalaskom luksuznih predmeta poput srebrnih i brončanih kopči za obuću i odjeću, čaše na stalku, krunice izrađene od gagata (crni lignit) s četiri svetačke medaljice i dva ogledala.
Pretpostavlja se i da je zlatni, srebrni i bakreni novac vjerojatno imovina ovog misterioznog putnika.
Od više tridesetak srebrnih kovanica posebna su dva kovana u vrijeme dužda Domenica Contarinija, jedan s prikazom svete Justine koji nosi vrijednost od 124 soldi, dok je drugi s prikazom svetog Marka kako predaje štap s križem i zastavom duždu koji je u klečećem položaju vrijednosti jednog dukata. Nađeni su i karakteristični venecijanski bakreni novci koji su bili u cirkulaciji u Dalmaciji i Albaniji. Nose natpis DAL(M)(A)./ET/ALB(A)(N) i vrijednosti su 1 solda. Od kovanica koje nisu venecijanskog porijekla najviše su zastupljene one kovane za vrijeme cara Svetog Rimskog carstva Leopolda I (1658-1705). Kovanice ovog monarha, koji je bio i ugarsko-hrvatski kralj, prepoznatljive su po jednoj karakteristici Habsburgovaca, njihovoj izraženoj donjoj čeljusti, tzv. Habsburškoj bradi.
Sav arheološki materijal je naravno konzerviran i restauriran kako to struka nalaže, u Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza, Hrvatskog restauratorskog zavoda od strane djelatnika Elene Perković Gjurašin, Maše Vuković Biruš i Franje Bračuna.
Iz navedenog povijesnog dokumenta može se ustvrditi da je brod bio klase Fregadon i upravo u jednom rukopisu iz tog perioda naziva Lekcii Marka Martinovica ruskim morjakam v Peraste, 1697-1698 koji se pripisuje peraškom pomorcu i brodovlasniku Marku Martinoviću nalazi se izvrstan opis i crtež ovog plovila. U rukopisu, među ostalim podacima, stoji da se ovaj brod koristi za trgovinu, ali ne za ratne namjene, niti je korišten od strane gusara.
Ipak, kao što je tada bilo uobičajeno, bio je naoružan s četiri veća topa te 6-8 manje okretnih topova koja su bila ugrađena u ogradu broda. Uz topovsko naoružanje na brodu su pronađeni i primjerci pješačkog odnosno osobnog naoružanja. Izuzetno smo sretni da smo iz prve ruke mogli vidjeti kako dva nova okretna topa izrađena od kovanog željeza izlaze iz pijeska pod vrijednim rukama ekipe podvodnih arheologa.
U hvarskom dokumentu, na žalost, nisu navedeni svi relevantni podaci poput imena broda, matične luke i destinacije plovidbe pa će naši arheolozi imati još posla u otkrivanju karika koje nedostaju u venecijanskom i dubrovačkom arhivu. Još uvijek se ne zna ni identitet misterioznog putnika i razlog zbog kojeg se našao na ovom brodu koji je nekoliko dana prije Božića 1724, dakle točno prije 300 godina, stradao u olujnoj noći u akvatoriju Paklinskih otoka.
