Evo kako se ugovara brod. Naravno da se stranke mogu dogovoriti i drukčije, ali posao se uglavnom sklapa na sljedeći način:
Kupac i graditelj ugovore brod. Za sto milijuna dolara. Na primjer. Nije to štruca kruha po koju možete doći kad zaželite, platiti je i ponijeti kući. Brod je skup i dugo se gradi: tko zna što sve može krenuti stranputicom za godinu, dvije ili tri. Od ugovora koji je na snazi do isporuke novogradnje.
A malo tko u džepu ima dovoljno gotovine da odmah plati sve. Kao što ni škver nema toliko da vlastitim novcem izgradi brod i naplati ga tek na isporuci. Znači, posao treba nekako financirati. Kao kad kupujete stan. Ili auto. Ključna riječ je kredit.
Plaćanja se obično obavljaju u fazama gradnje. Primjerice: rezanje limova, polaganje kobilice, porinuće, primopredaja. Prije svega toga, brodograđevni ugovor mora stupiti na snagu. Nije dovoljno samo ga potpisati ili razmijeniti pisma namjere. Tako požutjelih ima kao pljeve.
Brodovlasnik najčešće unaprijed plati dio cijene. Desetak posto, recimo. To je avansna uplata. U našem primjeru, deset milijuna dolara. Nije malo, ali dovoljno da brodograditelj ima čim započeti radove. Sve je još na dugom štapu i neizvjesno, pa brodogradilište naručitelju zauzvrat mora jamčiti da će vratiti avans ako zapne s radovima.
Obostrano osiguranje
A jamstva izdaju banke. I ne daju ih besplatno. Osobito one najuglednije, one s najboljim rejtingom. Domaće škverove obično pogura država. Čuli ste često za takve slučajeve: Vlada izda državna jamstva i autoritetom svoje vlasti stane uz škverski posao. Nakon čega će svaka banka lakše izdati garanciju. Jer, pođe li sve naopako i posao propadne, država će na koncu kupcu vratiti avans od onih deset milijuna dolara. Hoće li naknadno teretiti škver i je li upisala kakvo založno pravo na brodu ili brodograditeljevoj imovini – to procijenite sami i sjetite se obilja primjera s propalih jadranskih navoza.
Budući da je posao složen i traje dugo, već smo rekli, valja ga osigurati s obje strane. I kupac treba jamčiti graditelju da će pratiti gradnju, plaćati ugovorene faze te na kraju preuzeti brod i isplatiti brodograditelja. A ne odustati usred svega. Ili u međuvremenu bankrotirati. Zato je škveru prethodno predao naplativa jamstva.
Brodogradilište radi punom parom da stigne dogovorene rokove. Jer brod naručitelju ne treba za dvije godine, već za godinu. Ugovorio je unaprijed najam svoje novogradnje ili prijevoz tereta po dobrim cijenama. Tko zna kakve će biti kasnije. Kasnije može biti kasno.
Zato se ugovaraju penali: kazna za prekoračenje rokova, odnosno obeštećenje brodara za izgubljenu dobit dok je novogradnja bila na navozu umjesto na moru.
Sudišta i arbitraže
Škver nije u stanju angažirati vlastita sredstva ili mu se takvo što ne isplati, pa se obraća bankama i njihovim kreditom financira radove. Kaže bankarima: Dajte mi kredit da imam čime dovršiti brod, pa kada ga predam i naplatim, vratit ću vam s kamatama. Jasno, nešto usput dodaje i naručitelj – dio kapne na kobilici, veći na porinuću i tako dalje...
I sve tako, iz faze u fazu. Sve poznato i precizno ugovoreno do u bobu. Detalj. Na kraju se pozovu novinari, obavi se svečana primopredaja, podmire svi računi, vrate sve garancije izdavačima, a brod isplovi u osunčan suton. A zapne li usput išta, od kobilice do pjenušca i ispraćaja – tu su poznata i na početku priče ugovorena sudišta i arbitraže.
Sve smo varijante – dobre i loše – vidjeli mnogo puta u jadranskim brodogradilištima. I baš zato nije jasno što se to onda događa u “Brodosplitu”! Čiji vlasnik Tomislav Debeljak svim medijima u zemlji već danima objašnjava da je morao privremeno zaustaviti brodograđevnu djelatnost. Jer da mu ruska VTB banka, blokirana međunarodnim sankcijama zbog kremaljske agresije na Ukrajinu, ne može financirati dovršetak dvaju brodova. Dakle, da mu ne može isplatiti 60 milijuna eura već odobrenih kredita. U nekim prilikama spominje čak 120!
I da tu samo treba uskočiti Republika Hrvatska, odnosno HBOR, državna razvojna banka. Jer – kao – nijedna druga, domaća ni strana, to ne može učiniti zbog sankcija. Pa će ova naša u svemu još dobro i zaraditi!?!
Maršalovi Otoci
Vratimo se na ključan Debeljakov dio: ne može dovršiti dva broda jer mu banka u ruskom vlasništvu ne može isplatiti kredit za nužne radove.
A koje to brodove ne može dovršiti?
Kaže, “Golden Horizon”. To je jedrenjak za kružna putovanja, vlasništvo Debeljakove tvrtke u poreznoj oazi na pacifičkim Maršalovim Otocima, čija direktorica je njegova sestra. Taj brod je još prošlog ljeta plovio britanskim obalama, ima plovidbene dozvole i registriran je. Što sve ne bi bilo moguće da brod nije dovršen. Kao što ni polovično napravljen auto ne može proći tehnički pregled i izići na cestu.
Drugi je “Janssonius”, mali polarni kruzer, vrijedan 50 milijuna eura. Porinut je prije godinu dana. Isporuka je trebala biti jesenas. Formalno ga Debeljakov škver gradi za još jednu Debeljakovu prekomorsku fikus-kompanijicu. Debeljak to naziva inovativnim financiranjem. Brod u dugotrajni najam uzima nizozemski brodar, uz obvezu da ga otkupi nakon deset godina. Jedan takav, “Hondius”, već je prethodno isporučen Nizozemcima.
Splićani su se lani hvalili da je mali polarni kruzer (odnosno oba) već na navozu opremljen 80 do 85 posto. Dakle, prije porinuća. A porinut je – rekosmo – prije godinu dana! I unajmitelju je trebao biti isporučen ovog proljeća, u produljenom roku. Što bi značilo da je u visokoj fazi dovršetka i da je njegovo financiranje odavno riješeno. Da je banka davno, dugo prije izbijanja rata u Ukrajini, škveranima dala kredit za obrtna sredstva. Za dovršetak njegove gradnje.
Kasne i HRM-u
U škveru se grade još četiri ophodna broda za HRM. I taj projekt kasni, a budući da je u pitanju nacionalna sigurnost i stari ugovor, teško da bi se u tu priču mogao uklopiti scenarij blokirane VTB banke i zapretenog kredita “Brodosplitu” za završetak posla.
Tu je još i stari, nedovršeni ruski kemikal-tanker, lani dotegljen iz Trogira, gdje ga Končarovi metalci dugo nisu uspijevali do kraja opremiti i predati vlasniku. Pa je uskočio Debeljak. I tu je danas teško zamisliti neisplaćeni kredit spominjanih ruskih bankara. Prije godinu dana – možda, ali ni tada 60 milijuna eura.
U Supavlovoj uvali tek je počela gradnja “zelenog” jedrenjaka s nultom ugljikovom emisijom. Nekidan su iz škvera javili da režu prve limove. Taj inovativni projekt sufinancira Europska unija. Od 53 milijuna kuna za prototip broda, 29 milijuna bespovratna su sredstva, a 24 korisnikovo ulaganje. No Debeljak nije ni spominjao ruski tanker i “zero” jedrenjak u kontekstu blokiranog financiranja.
Daleko od realnosti
I to je sve. Ništa drugo što bi tražilo novo financiranje ne gradi se trenutačno u Splitu. Vlasnik, doduše, stalno spominje nove poslove: navodnih 15 ophodnih brodova, pa najveću jahtu na svijetu, rezidencijski kruzer, plutajuće skladište ukapljenog plina (LNG) i svašta drugo. Poslove vrijedne milijarde eura. Sve daleko od oka, realnosti, a o financiranju da i ne govorimo.
Ako je ijedan od tih navodnih ugovora stupio na snagu, ako je itko za njih izdao ikakva jamstva ili odobrio kredit za praćenje njihove gradnje – lako će nam Debeljak sutra to pokazati i odagnati svaku sumnju. Kad već proteklih dana nije, gostujući u svim televizijskim studijima.