Za naježiti se; procurila snimka Ivana Gudelja kako emotivno recitira ‘Pismo majci‘: ‘Da bih umro ne vidjevši tebe...‘

Tužna vijest jučer je potresla hrvatski nogomet. Ivan Gudelj, legenda Hajduka i hrvatskog nogometa, napustio nas je u 67. godini, nakon teške bolesti.

Gudelj je preminuo u zagrebačkoj bolnici zbog komplikacija vezanih uz rak jetre, a nakon operacije koju je imao u ponedjeljak.

Tužna vijest šokirala je cijelu Hrvatsku, a posebice one koji su s njim imali prilike igrati ili raditi. Prijatelji i poznanici oprostili su se od njega na različite načine, a Splićanin Stjepan Kordić objavio je emotivni video Gudelja s Mundijala prijateljstva, regionalne sportsko-kulturne i humanitarne manifestacije koju već pet godina organizira Pavle Pepđonović.

Manifestacija je nastala iz čiste sportske emocije i entuzijazma s ciljem ponovnog povezivanja sportskih legendi s prostora bivše države. Prvi Mundijal organiziran je u studenome 2022. godine, a od tada pa do danas Ulcinj redovito posjećuju olimpijski pobjednici, osvajači svjetskih i europskih medalja, vrhunski nogometaši, košarkaši, rukometaši i vaterpolisti.

Na snimci s jednog od tih okupljanja vidi se kako Gudelj na pozornici izvodi poznatu pjesmu Sergeja Jesenjina, jednog od najvećih ruskih pjesnika 20. stoljeća, uz pratnju Mlađana Tudora na gitari.

Video je za naježiti se, a u to se možete uvjeriti i sami...

 

Stihovi, u prijevodu Dobriše Cesarića:

 

Jesi l živa, staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.

Nek uvečer nad kolibom tvojom

Ona čudna svjetlost sja i dalje.

 

Pišu mi da viđaju te često

Zbog mene veoma zabrinutu

I da ideš svaki čas na cestu

U svom trošnom starinskom kaputu.

 

U sutonu plavom da te često

Uvijek isto priviđenje muči:

Kako su u krčmi finski nož

U srce mi zaboli u tuči.

 

Nemaj straha! Umiri se, draga!

Od utvare to ti srce zebe.

Tako ipak propio se nisam

Da bih umro ne vidjevši tebe.

 

Kao nekad, i sada sam nježan,

I srce mi živi samo snom,

Da što prije pobjegnem od jada

I vratim se u naš niski dom.

 

Vratit ću se kad u našem vrtu

Rašire se grane pune cvijeta.

Samo nemoj da u ranu zoru

Budiš me ko prije osam ljeta.

 

Nemoj budit odsanjane snove,

Nek miruje ono čega ne bi:

Odveć rano zamoren životom,

Samo čemer osjećam u sebi.

 

I ne uči da se molim. Pusti!

Nema više vraćanja ka starom.

Ti jedina utjeha si moja,

Svjetlo što mi sija istim žarom.

 

Umiri se! Nemoj da te često

Viđaju onako zabrinutu,

I ne idi svaki čas na cestu

U svom trošnom starinskom kaputu.

 

PROČITAJTE VIŠE Gudelj se desetljećima hrabro borio s bolešću, jedan gol posebno je volio, a Bobanove riječi i danas odzvanjaju...

PROČITAJTE VIŠE Mundijal prijateljstva oprostio se od Gudelja, njegova životna priča bila je povod prvog okupljanja u Ulcinju

PROČITAJTE VIŠE Slaven Bilić javio nam se u šoku: ‘Gudelj je bija Hajduk! Bila mi je čast njemu skupljat balune‘

PROČITAJTE VIŠE Zoran Vulić: ‘Odlaskon Gudelja, otiša je i dio mene... Triba je bit u Realu i ponajbolji igrač svita‘