Kada s 50 godina primiš nagradu za životno djelo, jasno je da si ostavio dubok trag koji se cijeni i – pamti.
A upravo je to ostvarila Marina Pavlović, diplomirana inženjerka agronomije, djelatnica Sveučilišta u Zadru, voditeljica Sveučilišnog laboratorija, zadužena i za vinogradarsko-vinarsku proizvodnju na Sveučilišnom dobru Baštica. Ona je, na posljednjoj 34. Sabatini koja se održala u Malom Lošinju, osvojila Priznanje ”Stjepan Bulić“ za životni doprinos unaprijeđenju vinarstva i Sabatine koje joj je uručio sam predsjednik Zoran Milanović.
Kada smo je pitali je li očekivala ovu vrijednu nagradu, iskreno je odgovorila: ni u snovima!
- Kad sam dobila obavijest da sam dobitnik priznanja, što stvarno nisam očekivala, tog trenutka nisam shvatila da je to nagrada za životni doprinos, dok me moji kolege nisu počeli zafrkavati! U tom trenutku mi je do glave došlo kakva je to nagrada – govori danas uz osmijeh te dodaje da se ipak još uvijek osjeća mladom i da vjeruje kako još puno toga može napraviti.
- Ali, ovo mi je stvarno velika nagrada za sve ono što sam do sad napravila i još veći poticaj za ono što još mogu dati – govori ova Zadranka, inače podrijetlom iz Stankovaca, koja je u Zagrebu diplomirala na smjeru voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo.
Tijekom studiranja, svoju praksu odrađivala je u Vinariji Benkovac, Badel 1862., no nakon prake ostala u kontaktu s timom. Na poziv tadašnjeg rukovoditelja, danas pokojnog i njoj neprežaljenog kolege, Željka Katuše, pridružila se berbi kao sezonac i ostala sljedećih deset godina na poziciji samostalnog enologa, zadužena za proizvodnju vina. U tom je razdoblju sudjelovala u podizanju vinograda u Korlatu, kao i u proizvodnji prvih butelja tog poznatog brenda.
- Osim što sam stekla neprocjenjivo iskustvo, tamo mi se dogodila i ljubav! Upoznala supruga Željka, zbog kojeg sam se preselila u Zadar – govori i dodaje da su, nakon što su osnovali obitelj, zaključili da ipak ne mogu oboje biti u potpunosti zauzeti tijekom berbe, ostavljajući djecu bakama.
Zapravo je ta odluka koju je donijela zbog djece, utjecala i na smjer i njezinog poslovnog puta.
- Dala sam otkaz i u Zadru otvorila svoj obrt za analize vina i savjetovanje u vinarstvu. Tu sam počela suradnju sa Sveučilištem u Zadru te na poziv tadašnje Uprave Sveučilišta, 2013. godine, pokrenula rad Sveučilišnog enološko-pedološkog laboratorija – ističe te pojašnjava kako je ideja bila da ljudi koji donose svoje uzorke dobiju i preporuku za ono što trebaju napraviti. To je razlog što kroz njihov laboratorij tijekom godine prođe velik broj proizvođača vina: od malih hobi vinara pa do ozbiljnijih vinara koja svoja vina imaju na tržištu.
- Baš je u ovo vrijeme kod nas dosta dinamično, što je i normalno, s obzirom da je iza nas berba grožđa, a slijedi period njege vina koji zahtjeva dosta truda i rada. Koncept našeg rada se upravo bazira na savjetovanju – naglašava Marina. Ipak, nije željela da ostane samo na tome, na suhoparnim brojkama koje brojni ne mogu ni iščitati, a kamo li shvatiti i upotrijebiti u praksi. U sve je unijela dio sebe, svoje vrijeme i trud, kako bi svima pomogla, osobito onima koji se prvi put susreću s stručnim prijedlozima.
- Osim što svi uzorci koji dođu budu analizirani, obavezno ih sve osobno kušam i za svako vino napišem osvrt na trenutno stanje te preporuku za naredni period. Ljudima takav pristup puno znači, a s obzirom da nam se gotovo isti vraćaju već godinama, to nam je pokazatelj da radimo dobro i tako želimo nastaviti – ponosno govori. Uz napisane riječi, često ”padnu” i one tople, izrečene.
- Ljudi starije dobi vole podijeliti s nama što ih muči, od zdravlja do obitelji, tako da zna biti vrlo interesantno, s nekima se nasmijemo, s nekima tugujemo... - govori Marina.
Osim analize mošta i vina, u laboratoriju rade i analize tla za koje je najviše zadužen kolega Hrvoje Grancarić, a u posljednje dvije godine i analize maslinovog ulja.
Uz taj izazovan posao, Marina stoji i iza vinogradarske proizvodnje na Baštici, Sveučilišnom dobru gdje se nalaze nasadi jabuka na 5,5 ha te vinograda na površini od 6,2 ha. Tamo je, među ostalim, zadužena za vinogradarsku proizvodnju, organizaciju rada te vođenje zaštite vinograda.
- Ali, osim proizvodimo grožđa i jabuke, za koje je zadužen kolega dr.sc. Tomislav Kos, proizvodimo i sveučilišna vina: bijelo vino ”Stošijica“, kao i crna vina, ”Piket“ i ”Idassa“. Ipak, ono što je možda najznačajnije što smo do sad napravili jest podizanje kolekcijskog nasada autohtonih sorti vinove loze Sjeverne i Srednje Dalmacije – ističe uz osmijeh Marina pojasnivši kako je to sve započelo 2019. i 2020. u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i s prof. Edijem Maletićem, zečetnikom ideje o očuvanju starih i zaboravljenih sorti.
U dvije godine podignuto je oko 1000 sadnica vinove loze, 43 različite sorte grožđa. U nasadu su osim već poznatih i raširenih nalaze i neke gotovo zaboravljene sorte grožđa što je naročito interesantno.
- Ideja je bila revitalizacija tih sorti kao i njihovo ponovno ”oživljavanje“. Danas nam naš kolekcijski nasad, ali i Sveučilišno dobro, služi kao nastavni poligon za naše studente Primijenjene ekologije u poljoprivredi koji tu odrađuju praktični dio nastave te su uključeni u gotovo sve agrotehničke zahvate u proizvodnji voća i grožđa. Na taj način im želimo što više približiti poljoprivrednu proizvodnju, upoznati ih sa izazovima koji ih čekaju te ih na neki način osamostaliti kad dođu u priliku da se sami nađu u toj ulozi – pojasnila je.
U budućnosti im je cilj studente aktivno uključiti i u proizvodnju vina, kako bi svaki od njih imao svoje vino za koje bi se brinuo od berbe do buteljiranja.
- Želimo ih upoznati s novim tehnologijama koje se primjenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji kako bi dobili što širu sliku o važnosti poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane uopće - zaključila je Marina Pavlović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....