Pod “dirigentskom palicom maestra Ivana Repušića” na svečanom je otvaranju izveden “poznati stavak O Fortuna iz Carmine Burane Carla Orffa”, zapisala je Slobodna Dalmacija 11. srpnja, ali ne ove, ako se na prvu pomislili, nego 2010. godine. Isto se, naime, ponovilo i ove godine na Otvaranju i prvom koncertu Igara, ali sada uz sudjelovanje renomiranog orkestra Minhenskoga radija na kraju uspješne suradnje s maestrom Repušićem, koji je kao šef dirigent tog orkestra u proteklih devet godina bio veliki promotor hrvatske glazbene baštine u Njemačkoj. Tako je, uz Carminu Buranu i Wagnera, na prvom koncertu izvedena uvertira opere Porin Vatroslava Lisinskog, kao i Gotovčev Ero u dodatku. Prije sedamnaest godina, spomenute 2010., izvedbom Carmine Burane na Igrama, Ivan Repušić, tada ravnatelj glazbenoga programa, dirigirao je Zagrebačkom filharmonijom, zborom HNK, djevojačkim zborom Amorette i solistima, odajući počast profesoru i prijatelju prerano preminulom Vjekoslavu Šuteju (1951. - 2009.), kojemu je upravo Orffova kantata bila ono djelo koje je ne samo rado izvodio, nego i gradio umjetničku karijeru u zemlji i inozemstvu.
Posebno je u Sjedinjenim Američkim Državama Vjekoslav Šutej s Carminom Buranom ostvario zapažen uspjeh, o čemu svjedoče brojni napisi i recenzije u američkom tisku u zadnja dva desetljeća prošloga stoljeća, pa je u SAD, kasnije i drugdje u svijetu, maestro Šutej vodio mnoge glazbene festivale i orkestre. Bio je tako i ravnatelj glazbenoga programa Dubrovačkih ljetnih igara od 2002. do 2004. godine. Ostale su zapamćene njegove temperamentne izvedbe Carmine Burane 2002. i 2003. godine sa solistima, zagrebačkim zborom Ivan Goran Kovačić, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i komornim zborom na Jezuitima.
Zadnji koncert popularnoga Điđija na Igrama je bio 2008. godine s Invom Mulom, Ramónom Vargasom i Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Carmina Burana, preciznije početna i završna točka te kantate O Fortuna, neobično je uzbudljivo i svevremensko djelo, prepoznatljivo i prihvaćeno od široke publike, pogotovo što se često koristi za masovne scene u velikim filmskim spektaklima tipa Excalibur. “O Fortuno (starorimska božico sreće i usuda), poput Mjeseca si, časkom rasteš, čas opadaš” pjeva se na latinskom već u prvoj strofi, jednako kao što se na hudosrjeću žale i mnogi likovi ovogodišnje dramske premijere Držićeva Skupa. Od 1956. kada je prvi put izvedena na Igrama s gostujućim sudionicima iz Ljubljane i Beograda, Carmina Burana u program dubrovačkoga Festivala bila je uvrštavana ukupno deset puta, od čega jednom 1985. godine u scenskoj baletnoj izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo. Povremeno je bilo prijedloga da Carmina Burana tradicionalno postane redoviti prvi koncert svake sezone Igara, ali to nije prihvaćeno, možda i zbog iste nakane drugih festivala.Koliko je O Fortuna poznata širokoj publici, svjedoči generalna proba otvaranja Igara 2002. godine, kad je glazbenim dijelom dirigirao upravo maestro Šutej. U knjizi Ambijentalnost na dubrovačku Ivica Kunčević iskreno se bojao “da se Điđi, nenaviknut na takve ambijentalne uvjete muziciranja, ne naljuti na onu razularenu masu u gledalištu.” No, meštar je publiku toliko pridobio da je “čitava tribina, na znak njegove desne ruke, pljeskala komplicirane sinkope Carmine Burane. Kad bi pogriješili, pokazivao bi im smokve suhe. Nisu se ljutili; rodila se ljubav!” I kamere HTV-a zabilježile su taj magični trenutak.
Ove godine generalna je prošla lišo, bez zafrkancije, dobacivanja, smijeha ili zvižduka. Kao da smo postali tek promatrači Grada, a kazinjeri presušili! Bit će da su i oni preselili na web ili su upravo bili zauzeti smjenom gostiju!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....